1              Poslovni broj: Gž-1474/2021-2 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1474/2021-2

 

 

U   I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. T. iz S. L., OIB: …, zastupan po punomoćnici S. B., odvjetnica iz P., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Pn-137/19 od 16. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog 2021.,

 

 

p r e s u d i   j e

 

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Pn-137/19 od 16. travnja 2021. u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 76.950,00 kuna do iznosa od 195.750,00 kuna (iz osnova neimovinske štete u iznosu od 178.000,00 kuna, iz osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 12.750,00 kuna, te troškova pojačane prehrane u iznosu od 5.000,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. veljače 2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Pn-137/19 od 16. travnja 2021. u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu na ime troškova putovanja radi liječenja u iznosu od 2.588,88 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. veljače 2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od 198.338.88 kn (slovima:stodevedesetosamtisućatristotridesetosamkunaosamdesetosamlipa)zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18.02.2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 25.150,00 kn, sve u roku od 15 dana.

 

II. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 25.081,12 kn tužitelj se odbija."

 

2. Tuženik pobija presudu u dijelu u kojem je dosuđeno preko iznosa od 76.950,00 kuna, te osporava iznos na ime troškova putovanja radi liječenja u iznosu od 2.588,88 kuna, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da sud presudu u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

 

3. Odgovoru na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

6. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka  2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koje od navedenih povreda. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučim činjenicama koje nisu nejasne i nerazumljive, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaj izvedenih dokaza, pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika za štetu koju je pretrpio na radu na štetnom događaju 12. srpnja 2018.

 

8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj kao zaposlenik tvrtke I. d.o.o. P. povrijeđen na radu dana 12. srpnja 2018. u kojem događaju je zadobio teške tjelesne ozljede, da je poslodavac tužitelja u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao zaključen ugovor kojim je osiguran od odgovornosti iz djelatnosti prema djelatnicima policom broj 041161009682 sa svotom osiguranja u iznosu od 300.000,00 kuna po štetnom događaju uz agregatni limit ugovora u iznosu od 900.000,00 kuna, te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu poslovni broj K-789/19 od 30. rujna 2019., radnik I. d.o.o. D. M. proglašen krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti na način kojim djelom je tužitelju prouzročio štetu. Nadalje prvostupanjski sud je utvrdio da je štetni događaj rezultat nesretnog slijeda radnji, te da je došlo do slučajne štete kod koje nema krivnje, pa da onaj tko odgovara po objektivnom kriteriju odgovara za slučajne štete.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da tuženik kao osiguratelj tužiteljeva poslodavca odgovara za štetu kao poslodavac po objektivnom kriteriju i da je dužan prema članku 25. Zakona o zaštiti na radu u vezi s odredbom članka 964. Zakona o obveznim odnosima platiti naknadu za slučajnu štetu koju je pretrpio tužitelj.

 

10. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupanja su pravilni, a tuženik ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

 

11. U smislu odredbe članaka 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 18/14, 154/14, 94/18, 96/18; dalje: ZZR) propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju radnik pretrpi obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dakle bez obzira na krivnju. Odgovornosti se može osloboditi ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

 

12. Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je tužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava (članak 111. Zakona o radu – "Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje: ZR).

 

13. Drugi radnik D. M. kod istog poslodavca u međusobno povezanom tehnološkom procesu rada nije treća osoba, pa prema tome već sama po sebi okolnost da je tužitelj dobio ozljede od drugog radnika ne oslobađa tuženika od odgovornosti na naknadu štete.

 

14. Poslodavac je dužan svojim zaposlenicima omogućiti sigurne uvjete rada, a u prostoriji gdje se nalaze zapaljive stvari isti ne smije tolerirati postojanje upaljača. Iz stanja spisa proizlazi da je poslodavcu moralo biti poznato da radnici koriste upaljač za zagrijavanje gumica i na to ih je morao upozoriti. Međutim, poslodavac je tolerirao takve radnje radnika i to u prostorijama sa zapaljivim stvarima, pa je, da je postupao sukladno odredbama ZZR-a mogao spriječiti takvo postupanje, a na taj način i otkloniti svoju odgovornost. Na taj propust ukazala je i inspekcija rada nakon štetnog događaja, jer da je upaljač za cigarete bio odložen u prostoriji gdje se nalaze zapaljive tekućine i pare, a što je protivno sigurnosno tehničkim mjerama.

 

15. Iz izloženog proizlazi pravilno stajalište prvostupanjskog suda o objektivnoj odgovornosti poslodavca, a time i njegovog osiguratelja za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu, koje odgovornosti se tuženik u smislu odredbe čl. 1067. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), može osloboditi ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom radnika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti.

 

16. I ovaj sud u ponašanju tužitelja ne nalazi elemente koji bi opravdali postojanje njegove suodgovornosti, jer isti nije mogao znati da će banalnom radnjom hvatanja za ruku D. M. izazvati takvu njegovu reakciju.

 

17. Za navesti je da sud odlučuje je li do povrede došlo na radu ili nije, te je li radnik imao pravo na naknadu štete.

 

18. Parnični sud je vezan za pravomoćnu kaznenu presudu kojom se optuženog oglašava krivim sam u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca. Osuđeni se ne može s uspjehom u parnici braniti da ne postoji kazneno djelo ili da nije kriv. Sva ostala pitanja koja ne ulaze u biće kaznenog djela i ne tiču se kaznene odgovornosti učinioca raspravlja parnični sud potpuno samostalno i nije vezan za druge činjenice utvrđene u kaznenom postupku.

 

19. Odredba članka 190. ZPP-a izmijenjena je člankom 39. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19) na način da je odredbom članka 190. stavka 1. ZPP-a propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a u stavku 2. je propisano da iznimno od odredbe stavka 1. toga članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

 

20. Ta izmjena se na temelju članka 117. stavak 2. toga Zakona primjenjuje na sve postupke u tijeku, pa ju je bilo moguće primijeniti i u ovom postupku, jer je preinaka izvršena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a („Narodne novine“, broj 70/19).

 

21. Odredba članka 1100. stavak 1. ZOO-a propisuje da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno o naknadi imovinske štete, a i kad nje nema, time da je stavkom 2. istog članka propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i strahu, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

22. Pod pravima osobnosti, kada je u pitanju fizička osoba, podrazumijevaju se u smislu odredbe članka 19. stavak 2. ZOO-a pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

 

23. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda tužitelj je u štetnom događaju zadobio opekline u 76% tjelesne površine i to opekotine glave i vrata drugog stupnja, opekotine prsne regije i obostrano drugog A stupnja, opekotine gornjeg ekstremiteta drugog B i treće stupnja, opekotine stražnjice drugog A i drugog B stupnja i opekotine na leđa drugog B i trećeg stupnja. Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 8 dana, u narednom periodu od 60 dana trpio je bolove srednjeg intenziteta, u daljnjem razdoblju od 90 dana trpio je bolove lakog intenziteta, a i danas trpi bolove povremenog karaktera. Strah se javio kod tužitelja i to jakog intenziteta u trajanju od 20 dana, koji se nadovezuje na primarni, nešto slabijeg intenziteta te spada u kategoriju zabrinutosti, bojaznosti za ishod liječenja i takav strah je trpio sveukupno 1,5 mjeseci dok je u narednom razdoblju od 3 mjeseca trpio strah slabijeg intenziteta što je sve dovelo do umanjenja životne aktivnosti za 10% u odnosu na ranije zdravo stanje. Kod istoga je došlo do narušenja srednjeg na teži stupanj jer se ožiljci vide po glavi, tijelu i ekstremitetima, a ozljeda je dovela do niza ograničenja u svakodnevnom životu, pa je sve ukupno smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 35% što uključuje fizičku i psihičku traumu.

 

24. S obzirom na navedena utvrđenja prvostupanjski je sud, po ocijeni ovog suda, pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 1100. ZOO-a kada je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu u sveukupnom iznosu od 178.000,00 kuna.

 

25. Naime prvostupanjski je sud pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno zdravlje odredio na temelju detaljno utvrđenih manifestacija svih posljedica na tužiteljevo psihičko i fizičko zdravlje, kako povremenih tako i trajnih, te na njegovo osobno funkcioniranje u trenutku povrede i tijekom liječenja.

 

26. Prema odredbi članaka 1095. ZOO-a sud je dosudio tužitelju imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 12.750,00 kuna, budući da je istom trebalo u razdoblju od 30 dana po otpustu iz bolničkog liječenja osam sati dnevno, a nakon toga u daljnjem periodu od 45 dana po 6 sati dnevno, s tim da je nesporno cijena sata tuđe pomoći i njege utvrđena u iznosu od  25,00 kuna.

 

27. Sukladno odredbi članka 1093. ZOO-a sud je tužitelju dosudio i naknadu po osnovi troškova putovanja radi liječenja, budući da je isti trebao putovati radi liječenja u Zagreb i Pulu i to u iznosu od 2.588,88 kuna, a što je sukladno utvrđenom broju kilometara te cijeni goriva od 2,00 kune po kilometru, pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika.

 

28. Tužitelju je dosuđena i naknada po osnovi troškova pojačane prehrane za vrijeme liječenja, a sukladno odredbi članka 1093. ZOO-a, budući da je istom preporučeno u svrhu oporavka da jede više ribe, voća i povrća.

 

29. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelju na ima naknade imovinske i neimovinske štete dosudio iznos od 198.338,88 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. veljače 2019., kao dana podnošenja izvansudskog zahtjeva, a sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a u vezi sa odredbom članka 29. ZOO-a.

 

30. Za napomenuti je da odlučivanje o iznosu neimovinske štete nije mehaničko primjenjivanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske doneseno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020., već je suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard – pravičnost odnosno pravična novčana naknada, dok su Orijentacijski kriteriji, kao što i sam njihov naziv kazuje, tek orjentirka kako ne bi bilo bitnih odstupanja u sličnim situacijama.

 

31. Pri obračunu troškova postupak sud prvog stupanja je sukladno odredbi članka 154. stavak 5. u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) pravilno obračunao troškove, a cijeneći da tužitelj nije uspio samo s razmjerom neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva.

 

32. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, preko iznosa od 76.950,00 kuna do iznosa od 195.750,00 kuna, odnosno u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na ime troškova putovanja radi liječenja u iznosu od 2.588,88 kuna, a sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i odluku o troškovima postupka, te je odlučeno kao pod toč. I. i II. ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu, 11. studenog 2021.