- 1 -              III Kr 87/2021-3

Broj: III Kr 87/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. V. Š. i dr., zbog kaznenog djela iz čl.119. st. 1. u vezi s čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevima os. V. Š. i os. V. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 3. rujna 2020. broj K-251/2019-37 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 3. veljače 2021. broj Kž-591/2020-6, u sjednici održanoj 11. studenog 2021.,

p r e s u d i o   j e:

Odbijaju se zahtjevi os. V. Š. i os. V. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 3. rujna 2020. broj K-251/2019-37 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 3. veljače 2021. broj Kž-591/2020-6, os. V. Š. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine zbog kaznenog djela iz čl. 119. st. 1. KZ/11. ( na štetu Z. B.), dok je os. V. Š. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine zbog kaznenih djela iz čl. 119. st. 1. KZ/11. (na štetu Z. B.) i čl. 118. st. 1. KZ/11. (na štetu Ž. J.).

2. Protiv te presude podnijeli su zahtjev za izvanredno preispitivanje presude:

- os. V. Š. po branitelju O. K., odvjetniku iz B., zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz „čl. 469. st.1.t.1.ZKP, povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP-a, povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi i povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a povreda je utjecala na presudu“ s prijedlogom da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati „na ponovni postupak nadležnom sudu“;

- os. V. Š. po branitelju R. D., odvjetniku iz Č., zbog „povrede Kaznenog zakona na štetu okrivljenika...povrede prava na obranu i pravično suđenje“ uz prijedlog da se „ukine presude I i II stupnja i predmet vrati na ponovljeno suđenje.“

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.).

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) obojice osuđenika nije osnovan.

5. U zahtjevu os. V. Š. prenosi se gotovo u cijelosti sadržaj žalbe  podnijete protiv prvostupanjske presude (osuda se temelji isključivo na slabim i nepovezanim indicijima, iskazi oštećenika u bitnim dijelovima proturječni, prema vještačenju nema dokaza o namjeri zadavanja teške tjelesne ozljede) i tvrdi da je odbijanjem dokaznih prijedloga obrane za provođenje rekonstrukcije i suočenja svjedoka teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno „Ustavom Republike Hrvatske, Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokolima uz Konvenciju (čl. 468. st. 2. ZKP-a)“. Osuđenik smatra da se provođenjem tih dokaza jedino mogla otkloniti dvojba u pogledu odlučnih činjenica, dinamike događaja, osobe koja je zadala udarac, doprinosa svakog od supočinitelja, posebno „s obzirom na proturječnosti u iskazima samih oštećenika, činjenice nepronalaska sredstva s kojim je ozljeda zadana i potpuno nejasnih uloga i doprinosa svakog od supočinitelja na koju okolnost su obrane tijekom cijelog postupka, a i u žalbenom postupku ukazivale.“ Ovime su ujedno grubo povrijeđena prava obrane iz čl. 9. i čl. 393. ZKP/08. Nastavlja kako je sud trebao primjenom načela in dubio pro reo sve sporne okolnosti tumačiti u korist optuženika, te da je osudom za kazneno djelo iz čl. 119. st. 1. KZ/11. „iako za to nisu bile ispunjene zakonom predviđene pretpostavke“ povrijeđen kazneni zakon. Nastavlja da je „provizoran, neživotan i pravno neodrživ zaključak suda...da bi I-opt. V. Š....postupao s izravnom namjerom da teško tjelesno ozlijedi ošt. Z. B. “ upirući na dio nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka sa rasprave od 21. veljače 2020. Obrazloženje drugostupanjskog suda „u pogledu nevedene okolnosti“ je po mišljenju osuđenika „ekstenzivno tumačenje odredbe čl. 36. st. 2. KZ/11 u pogledu postojanja zajedničke odluke optuženika kao supočinitelja...tim više ...[što] ovlašteni tužitelj ničim nije dokazao“ postupanje na temelju zajedničke odluke odnosno da bi osuđenik imao tzv. funkcionalnu vlast nad djelom. Ponavlja da je u žalbi istaknuto kako prvi udarac vrlo slabog intenziteta objektivno ne može prouzročiti tešku tjelesnu ozljedu i nema „niti jednog drugog dokaza“ da bi os. V. Š. na drugi način sudjelovao u počinjenju djela kako je sve isticano u žalbi  podnijetoj protiv prvostupanjske presude.

5.1. Os. V. Š. u zahtjevu također prigovara da je „odbijajući dokazne prijedloge za rekonstrukcijom na licu mjesta“ odnosno da se „putem očevida utvrdi dinamika cijelog događaja, a pogotovo obzirom na kontradiktorne izjave svjedoka“  povrijeđeno pravo na obranu i pravično suđenje.

6. Razmotrivši navode iz zahtjeva te sadržaj prvostupanjske i drugostupanjske presude, Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao osnovanim prigovore obojice osuđenika da je odbijenim dokaznim prijedlozima obrane teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te s tim u vezi i pravo obrane na raspravi, niti su ostvarene ostale zahtjevom istaknute povrede zakona.

7. Prije svega valja reći da prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP/08. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona. Upravo takvo zakonsko ograničenje mogućnosti pobijanja pravomoćne presude jasno govori o karakteru ovog izvanrednog pravnog lijeka u kojem se ne ispituje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u prvostupanjskoj presudi i koje je takvim, nakon ocjene žalbenih navoda osuđenika, prihvatio sud drugog stupnja. Stoga je bez osnova polemiziranje sa argumentacijama nižih sudova o ocjeni dokaznog materijala u cilju njegove preocjene i to služeći se gotovo do u detalje istovjetnim navodima koji su bili sadržani u žalbi na prvostupanjsku presudu, a upravo je u kontekstu prigovora na činjenična utvrđenja iz pravomoćne presude istaknuta i povreda kaznenog zakona kao posredna povreda.

8. Nadalje, prvostupanjski sud je, rukovodeći se stanjem dokaza i sukladno ovlasti iz čl. 421. ZKP/08. ocijenio izlišnim provoditi rekonstrukciju i ostale dokaze koje je predlagala obrana kako je to i navedeno u razlozima prvostupanjske presude (str. 5). Potom je uz reprodukciju sadržaja dokazne građe iznio razloge o vrednovanju personalnih i materijalnih dokaza povezano i sa nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještačenja te shodno tome i otklonu obrana osuđenika, pri čemu je osobito posvetio pažnju analizi iskaza obojice oštećenika koje je ocijenio „određenim, jasnim, uvjerljivim i životnim, te suglasnim u pogledu činjenica koje su bitne za ...postupak“ (str. 24-31). Iznimno temeljitom raščlambom dokaza koji su provedeni na raspravi prvostupanjski sud je utvrdio dinamiku događaja i zaključio da na izravnu namjeru u počinjenju kaznenog djela na štetu Z. B. upućuju sredstva zadavanja ozljeda (čelična šipka i staklena krigla), lokalitet zadobivenih ozljeda (desna podlaktica kao obrambena ozljeda u odnosu na zmah prema glavi oštećenika) i intenzitet udaraca. Posebno prvostupanjski sud obrazlaže da je ozljeda desne podlaktice (radnja os. V. Š.) nastala djelovanjem sile slabog intenziteta zbog „smanjene dostupnosti tijela oštećenika Z. B. da zamasi rezultiraju udarcima jakog intenziteta i to zbog činjenice nazočnosti Ž. J. koji se nastojao zaštitnički postaviti u odnosu na Z. B. kao i promjene položaja oštećenika Z. B....“. Dodaje da su oštećenika Z. B. napala „oba optuženika ozbiljnim i opasnim sredstvima podobnim za osobito teško tjelesno ozljeđivanje, pri čemu su ...postupali zajednički i dogovorno, dakle kao supočinitelji“  a slijedi i detaljna argumentacija o tom obliku sudioništva u kaznenom djelu na štetu spomenutog oštećenika (prethodno zajedničko sudjelovanje u prepirci, usklađenost i ustrajnost u zajedničkom djelovanju pri višekratnom udaranju oštećenika, „gotovo nastavljali jedan za drugim u zadavanju udaraca tom oštećeniku“ – str. 32 presude). Konačno, prvostupanjski sud zaključuje da je os. V. Š., s obzirom na slijed događaja i poduzete radnje prema drugom oštećeniku „bio svjestan da oštećenik Ž. J. uslijed postupaka koje je poduzeo prema njemu kako mu je to inkriminirano i utvrđeno provedenim dokazima, može izgubiti ravnotežu, pasti i teško se tjelesno ozlijediti te da je postupao pristajući na to.“

9. Ovakvo utvrđenje odlučnih činjenica pravilnim je ocijenio i sud drugog stupnja pri odlučivanju o žalbama. Razmotrivši bitne žalbene navode, grupirajući ih prema žaliteljima i žalbenim osnovama, drugostupanjski sud  je, u odnosu na istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka ocijenio da se upiranjem na povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. osporava činjenična utemeljenost presude. U odnosu na povredu iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. drugostupanjski sud (pravilno) navodi kako „žalitelj nije u pravu ... da odbijanje dokaznih prijedloga obrane već samo po sebi predstavlja povredu prava na pravično suđenje“. Obrazlaže da je „sukladno čl. 421. ZKP/08. prvostupanjski sud ... iz razloga taksativno propisanih u toč. 1. do 4. st. 1. citirane odredbe ovlašten odbiti izvođenje predloženih dokaza, tako da se u stvari radi o prigovoru činjenične naravi, budući da odbijanje dokaznih prijedloga može imati svog odraza u (ne) pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja“ i „da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ... iznio razloge zbog kojih je navedene dokazne prijedloge obrane odbio.“ Pravilnost ove odluke ispitana je kroz ocjenu žalbenih prigovora s osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud uočava suštinu žalbenih prigovora upućenih na račun nepravilnog vrednovanja iskaza obojice oštećenika zbog čega je, po mišljenju žalitelja, trebalo provesti odbijene dokaze (rekonstrukciju, suočenje) što detaljno i podrobno ocjenjuje (str. 5-9, drugi odlomak presude), a nastavno su ocijenjeni i žalbeni prigovori kojima se osporavala dokazanost subjektivnog elementa djela i supočiniteljska uloga os. V. Š. Tako sud drugog stupnja jasno odgovara žalitelju „da intenzitet udarca kao i težina nastupjelih posljedica nisu jedini i isključivi kriterij za ocjenu namjere počinitelja, već to pitanje valja sagledati u svjetlu svih okolnosti konkretnog slučaja“ na koje se konkretno i referira (od str. 9 treći odlomak do str. 10, drugi odlomak). Žalbeni sud ujedno zaključuje da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a time i osnovano odbio „provođenje djelomične rekonstrukcije na mjestu događaja kao i suočenje svjedoka s optuženicima“. Slijedi i ocjena žalbenih navoda os. V. Š. također uz otklon zamjerki na račun odbijenih dokaznih prijedloga obrane (str. 11-13 presude).

10. Prema tome, iz iscrpne i temeljite argumentacije prvostupanjske i drugostupanjske presude razvidno je na kojim dokazima se temelji zaključak o utvrđenju kaznene odgovornosti obojice osuđenika, pa odbijanjem dokaznih prijedloga obrane nije povrijeđeno pravo obrane niti je dovedena u sumnju pravičnost postupka, a kako je drugostupanjski sud više nego podrobno ocijenio žalbene razloge obojice osuđenika nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.

11. Konačno, u činjeničnom opisu izreke pobijane presude opisana je dinamika događaja i posljedice koje su svojim radnjama prouzročili osuđenici na štetu dvojice oštećenika uz jasnu naznaku oblike krivnje s kojim su postupali pa nema govora o postojanju povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08.-VIII.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., trebalo je zahtjeve odbiti kao neosnovane.

Zagreb, 11. studenog  2021.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.