1                                                     

Broj: Jž-199/2019

 

                                

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. pravne osobe „xx M.“ d.o.o. i dr., koje brani E. Š., odvjetnik u S., zbog prekršaja iz čl. 63. st. 1. t. 14. i st. 2. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj:, 68/03, 31/10, 139/10 i 16/20), odlučujući o žalbi okr. pravne osobe „xx M.“ d.o.o. i okr. odgovorne osobe N. M., podnesenoj putem branitelja, protiv presude Prekršajnog suda u Zadru, od 5. prosinca 2018., broj: Pp 21 J-217/18, u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba okr. pravne osobe „xx M.“ d.o.o. i okr. odgovorne osobe N. M. te ukida prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom proglašeni su krivima okr. pravna osoba „xx M.“ d.o.o. i okr. odgovorna osoba N. M., da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 63. st. 1. t. 14. i st. 2. Zakona o privatnoj zaštiti za koji je okr. pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu 20.000,00 kuna, a okr. odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, koje kazne su okrivljenici dužni platiti u roku od 90 dana računajući od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni, a obvezni su i na naknadu troškova prekršajnog postupka, svaki u iznosu od po 100,00 kuna.

 

2. Protiv te presude, okrivljenici su podnijeli zajedničku žalbu zbog svih žalbenih osnova, predlažući preinačiti presudu, osloboditi okrivljenika od optužbe, podredno, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

 

              3. Žalba je osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje se navode u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, a na što opravdano ukazuju žalitelji.

 

5. Ispravno žalitelji navode da prvostupanjski sud svoje utvrđenje o krivnji okrivljenika koji decidirano poriču prekršaj, temelji isključivo na materijalnim dokazima u spisu predloženim po tužitelju, konkretno Zapisniku o inspekcijskom nadzoru osiguranja i pratnje novca pri prijenosu, koji dokaz je manjkav i nepotpun jer u njemu inspektorice nisu utvrdile bitnu okolnost je li se u predmetnom spremniku zaista prenosio novac, dok je neosnovano odbio predloženi dokaz obrane da se ispita kao svjedok D. M., čuvar - zaposlenik okr. pravne osobe, koji je o tome mogao svjedočiti. Zbog navedenog smatraju činjenično stanje nepotpuno, odnosno, pogrešno utvrđenim, budući da je upravo okolnost sadržaja spremnika koji je nosio predmetne zgode D. M., bitna okolnost o kojoj ovisi ostvarenje zakonskog obilježja prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret.

 

 

              5.1. Naime, okrivljenici su proglašeni krivim jer „su svom zaposleniku-čuvaru D. M. omogućili prijenos novca za trgovačko društvo „V.“ d.o.o. (uprava-blagajna) u Z., Š. B. xx na način da je isti nosio sigurnosni spremnik bez pratnje zaštitara opremljenog zaštitnim prslukom priznate razine balističke zaštite i naoružanog propisanom vrstom vatrenog oružja..“ pa da bi time počinili prekršaj iz čl. 63. st. 1. t. 14. i st. 2. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj:, 68/03, 31/10, 139/10), budući da su prekršili materijalnu odredbu čl. 40. i čl. 42. Pravilnika o uvjetima i načinu provedbe tjelesne zaštite („Narodne novine“ broj: 45/05, 21/07, 32/09 i 68/09, dalje u tekstu: Pravilnik). Navedenim odredbama Zakona o privatnoj zaštiti sankcioniraju se pravna i odgovorna osoba koje postupaju protivno odredbama podzakonskih propisa koji su doneseni na temelju toga Zakona, a citiranim se odredbama Pravilnika propisuje da osoba koja prenosi novac (teklić) ne mora biti zaštitar, ali ga u tom slučaju mora pratiti zaštitar koji mora imati propisanu opremu (čl. 40. st. 2. i čl. 42. Pravilnika).

 

5.2. U Zapisniku o inspekcijskom nadzoru osiguranja i pratnje novca pri prijenosu (str.15 spisa), navedeno je da je „pri prijenosu novca zatečen čuvar D. M.“, da „nema zaštitni prsluk niti vatreno oružje“, da „sam nosi spremnik tip SAT, br..“ te da se „vrijednosna pošiljka nosi u „HPB BANKU“ d.d.“

 

5.3. Na temelju ovako izvedenih dokaza (uvidom i u privitke optužnog prijedloga), odbijajući izvesti dokaz ispitivanjem kao svjedoka D. M., prvostupanjski sud smatra nedvojbeno utvrđenim da su okrivljenici počinili terećeni prekršaj, obrazlažući svoju odluku time da iz navedenog Zapisnika o inspekcijskom nadzoru, kao i iz same pisane obrane okrivljenika (str.31 spisa) proizlazi ostvarenje zakonskog obilježja prekršaja, s obzirom da je u toj obrani navedeno da je čuvar D. M. prenosio novac za trgovačko društvo „V.“ u Z. u iznosu manjem od 800.000,00 kuna, ne prihvaćajući pritom opravdanje okrivljenika da zbog te količine novca, čuvar nije niti nije morao imati pratnju zaštitara te da se okrivljenici pogrešno pozivaju na odredbe Zakona o zaštiti novčarskih institucija budući da trgovačko društvo „V.“ nije novčarska institucija u smislu tog zakona.

 

5.4.              Međutim, u pravu su okrivljenici kada ističu da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da iz naprijed navedenog Zapisnika o inspekcijskom nadzoru nedvojbeno proizlazi ostvarenje bića prekršaja kao i da isto proizlazi iz pisane obrane okrivljenika. Naime, iz sadržaja navedenog Zapisnika nije razvidno što je konkretno prenosio čuvar, a što je odlučna činjenica o kojoj ovisi ostvarenje prekršaja, odnosno, obvezna oprema osobe koja vrši prijenos ili zaštitara u pratnji te osobe.

 

5.5. Prvenstveno, prijenos vrijednosnih pošiljki pa tako i novca, po stavu ovog suda smatra se distribucijom novca u smislu čl. 3. t. 5. Zakona o zaštiti novčarskih institucija („Narodne novine“ broj: 56/15 i 46/21) jednako kao i u smislu čl. 2. t. 6. Zakona o privatnoj zaštiti, a u smislu čl. 3. t. 13. istog Zakona, „HPB banka“ smatra se novčarskom institucijom u koju se prenosio novac ili vrijednost. Naime čl. 3. t. 5. Zakona o zaštiti novčarskih institucija (isto kao i čl. 2. t. 6. Zakona o privatnoj zaštiti) te čl. 3. t. 13. istog Zakona glase:

 

„ Članak 3.

..

5. distribucija novca i vrijednosti - skup radnji koji uključuje poslove pripreme gotovog novca i vrijednosti za prijevoz ili prijenos, njihov utovar u sredstvo prijenosa/prijevoza, transport do odredišta te istovar i pohrana u zaštićeni prostor objekta krajnjeg odredišta. Prijevoz noću je prijevoz u vremenu od 22 do 6 sati.

..

13. novčarske institucije - pravne osobe i obrti u čijim poslovnim prostorima su gotov novac i vrijednosti osnovni predmet rada ili kojima je osnovna djelatnost poslovanje s gotovim novcem i vrijednostima ili koji u obavljanju svoje osnovne djelatnosti koriste veće iznose gotova novca i vrijednosti

 

Iz navedenih odredbi jasno proizlazi da u prijenos novca ulazi i njegov transport do odredišta, a budući da iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da se vrijednosna pošiljka prenosila u „HPB banku“ kao novčarsku instituciju, nedvojbeno je da su se u konkretnom predmetu trebale primijeniti odredbe Zakona o zaštiti novčarskih institucija. Tim više jer i novi Zakon o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj:16/20) koji je stupio na snagu nakon počinjenja prekršaja i nakon donošenja prvostupanjske presude, a koji je po stavu ovog suda blaži za okrivljenika te ga je trebalo  primijeniti u smislu obveze primjene blažeg zakona iz čl. 3. st. 2. PZ-a, u svom čl. 66. sada izričito propisuje:

„Članak 66.

 

Zaštita gotova novca i vrijednosti pri distribuciji koju provode pravne osobe i obrtnici iz članka 65. stavka 1. ovoga Zakona provodi se sukladno odredbama zakona kojim se uređuje zaštita novčarskih institucija, a kojima se propisuju mjere zaštite prilikom distribucije novca i vrijednosti.“

 

Nadalje, čl. 32. Zakona o zaštiti novčarskih institucija propisuje:

„Članak 32.

 

(1) Zaštita gotovog novca - novčanica pri distribuciji prijenosom mora se osigurati smještajem novčanica u specijalne sigurnosne spremnike s elektrokemijskom zaštitom čijom aktivacijom se trajno označavaju i uništavaju novčanice. Sigurnosne spremnike nosi teklić, a zaštitu pruža najmanje jedan zaštitar. Teklić i zaštitar prilikom prijenosa moraju biti opremljeni neprobojnim prslukom minimalne razine zaštite VPAM klase 5 NIJ IIIA ili ekvivalentnog standarda, a zaštitar i vatrenim oružjem.

(2) Primjena zaštite propisana stavkom 1. ovoga članka obvezna je za iznose gotovog novca - novčanica u iznosu do 800.000,00 kuna odnosno drugoj valuti u ekvivalentnom iznosu po pošiljci.

(3) Iznimno od stavka 1. i 2. ovoga članka, prijenos gotovog novca - novčanica u iznosu od 20.000,01 do 150.000,00 kuna odnosno drugoj valuti u ekvivalentnom iznosu, može obavljati poštar ili teklić uz obveznu primjenu sustava s elektrokemijskom zaštitom čijom aktivacijom se trajno označavaju i uništavaju novčanice“.

 

Iz citiranih odredbi jasno proizlazi da se obveze nošenja odgovarajuće opreme osobe koja prenosi novac ili vrijednosti, razlikuje ovisno o visini iznosa novca koji se prenosi, zbog čega ostvarenje zakonskog obilježja prekršaja koji se okrivljenicima stavljaju na teret, ovisi o količini novca koji se prenosio kao i da je trebalo primijeniti navedenu odredbu Zakona o zaštiti novčarskih institucija, a suprotno stavu prvostupanjskog suda.

 

 

5.6. Nadalje, potrebno je istaknuti i da je pogrešno prvostupanjski sud ocijenio da su navodi Zapisnika o inspekcijskom nadzoru, potkrijepljeni pisanom obranom okrivljenika od 5. studenog 2018. (str. 31. spisa) u kojoj su, prema navodu obrazloženja presude, okrivljenici priznali da je njihov čuvar prenosio novac u iznosu manjem od 8000.000,00 kuna. Navedeno iz razloga jer je ta pisana obrana potpisana samo od strane branitelja te nije valjana obrana u smislu čl. 114 st. 3. PZ-a te posebno imajući u vidu da je okr. N. M. kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, izričito porekao prekršaj u obrani koju je dao pred zamolbenim sudom (zapisnik od 20. rujna 2018.. str. 26 spisa), iz čega je jasno da okrivljenici poriču terećeni prekršaj. Stoga je prvostupanjski sud trebao, a radi pravilnog i potpunog utvrđenja relevantnih činjenica te poštujući načelo kontradiktornosti, ispitati kao svjedoka D. M. koji je kritične zgode prenosio spremnik, radi utvrđenja sadržaja istoga, a što pravilno ističu žalitelji.

 

6. Slijedom svega navedenog, trebalo je ukinuti pobijanu presudu te istu dostaviti na ponovni postupak. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, cijeneći razloge ove drugostupanjske odluke, provesti potrebne dokaze te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

 

              7. Na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, riješeno je stoga kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 11. studenog 2021.

 

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.