1                                           Poslovni broj Gž R-358/2019-3

 

 

 

 

 

 

 

 

 

             

 

             

 

              Poslovni broj Gž R-358/2019-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz K., OIB ....., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K., Ž. R. i S. K. M., odvjetnicima iz K., protiv tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, O., OIB ......, kao pravni sljednik Hrvatske poljoprivredne agencije iz K., zastupana po punomoćnici N.Č. Z., odvjetnici u Odvjetničkom društvu J., Č., Z. i S.  d.o.o. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-164/17-13 od 30. travnja 2018., u sjednici vijeća 11. studenog 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-164/17-13 od 30. travnja 2018.

II.               Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova u povodu žalbe.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Utvrđuje se da nije dopuštena točka III. Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora ur.br. 101001/3448 od 21. rujna 2017., tuženika Hrvatske poljoprivredne agencije iz K.OIB ....., u dijelu kojim je utvrđeno da tužiteljici M.V. iz K., OIB....., prestaje radni odnos kod tuženika istekom roka od mjesec dana i dva tjedna.

2. Utvrđuje se da tužiteljici M. V.iz K. OIB ....., kod tuženika Hrvatske poljoprivredne agencije iz K., OIB ....., pripada pravo na trajanje otkaznog roka u trajanju od 4 mjeseca.

3. Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice M. V. iz K., OIB ...., kod tuženika Hrvatske poljoprivredne agencije iz K., OIB ...., prestaje s danom 22. siječnja 2018..

4. Utvrđuje se da nije dopuštena točka V. Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora ur.br. 101001/3448 od 21. rujna 2017., tuženika Hrvatske poljoprivredne agencije iz K.OIB ....., u dijelu kojim je utvrđeno da tužiteljica M. V.iz K., OIB ....., ima pravo na otpremninu u visini jedne polovine prosječne mjesečne plaće koju je tužiteljica ostvarila u 3 mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tuženika.

5. Utvrđuje se da tužiteljici M. V.iz K., OIB ..., radom kod tuženika Hrvatske poljoprivredne agencije iz K., OIB ....., pripada pravo na povlaštenu otpremninu u visini najmanje 65% prosječne mjesečne bruto plaće, isplaćene joj u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada.

6. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka u roku od 8 dana.''

              Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

              Protiv te presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19– dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba nije osnovana.

Prije svega, treba navesti da je u ovom sporu tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženika Hrvatske poljoprivredne agencije iz K. 20. listopada 2017. te je u žalbenom stadiju postupka prvotno tuženik Hrvatska poljoprivredna agencija iz K. brisan iz Sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru broj Tt-19/672-1 od 14. ožujka 2019. primjenom odredbe čl. 15. st. 1. 2. i 3. Zakona o hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu („Narodne novine“ br. 111/18) zbog čega je spis vraćen prvostupanjskom sudu koji je rješenjem poslovni broj Pr-164/2017-20 od 24. travnja 2019. utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer je tuženik prestao postojati, a rješenjem poslovni broj Pr-164/2017-27 od 2. srpnja 2019. nastavljen je prekinuti postupak i pozvana je Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu O. kao pravni sljednik prvotno tuženika da preuzme  postupak.

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nije dopuštena Odluka o otkazu prvotno tuženika s ponudom izmijenjenog ugovora u dijelu kojom je određeno da tužiteljici radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od mjesec dana i dva tjedna, kao i u dijelu kojim je utvrđeno da tužiteljica ima pravo na otpremninu u visini jedne polovine mjesečne plaće koju je ostvarila prethodna 3 mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod tuženika, te za utvrđenje da tužiteljici pripada pravo na trajanje otkaznog roka od 4 mjeseca, a time da joj radni odnos prestaje s danom 22. siječnja 2018., te da joj radom kod prvotno tuženika pripada pravo na povlaštenu otpremninu u visini od najmanje 65% prosječne mjesečne bruto plaće isplaćene joj u 3 mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada.

 

Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da ostvaruje pravo na povlaštenu otpremninu temeljem odredbe čl. 46. st. 3. u vezi s čl. 48. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 24/17-dalje: TKU), kao i na trajanje otkaznog roka od četiri mjeseca prema čl. 122. st. 1. toč. 6. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14-dalje: ZR) jer da za vrijeme dok je obnašala dužnost zastupnice u Hrvatskom saboru nije došlo do prekida njenog (radnog) staža u javnoj službi budući da je u to vrijeme njen radni odnos u javnoj službi mirovao.

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je sljedeće:

- da su stranke dana 4. studenog 2016. zaključile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto viši koordinator u odjelu za uzgoj krmnog bilja i hranidbeni menadžment u Sektoru za kontrolu kvalitete poljoprivrednih proizvoda i Banka gena s mjestom rada u K., te da se sa zaključenjem citiranog ugovora nastavlja radni odnos tužiteljice koji je zasnovan 1. listopada 2014.,

 

- da je prvotno tuženik donio Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora dana 21. rujna 2016. kojim se tužiteljici otkazuje ugovor o radu od 4. studenog 2016., zbog organizacijskih razloga s ponudom za sklapanje novog ugovora o radu na radnom mjestu koordinatora u Službi za kontrolu kvalitete meda i stočne hrane, te je određeno da radni odnos tužiteljici prestaje istekom otkaznog roka od mjesec dana i dva tjedna i da ima pravo na otpremninu u visini jedne polovine prosječne mjesečne plaće koju je ostvarila u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku  navršenu godinu rada kod tuženika, a da ukupni iznos otpremnine ne smije biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je tužiteljica kao radnica ostvarila u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.,

 

              - da je tužiteljica protiv Odluke tuženika preporučeno poštom 26. rujna 2017. podnijela zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik zaprimio 28. rujna 2017. te 10. listopada 2017. donio ispravak Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, u dijelu trajanja radnog odnosa tužiteljice na način da je isti trajao četiri godine i jedanaest mjeseci,

 

              - da je tužiteljica s Visokim gospodarskim učilištem u K. (dalje: Učilište) 23. siječnja 2012. sklopila Sporazum o mirovanju prava i obveze iz radnog odnosa kojim su regulirani međusobni odnosi iz radnog odnosa Učilišta i tužiteljice za vrijeme obnašanja dužnosti zastupnice u Hrvatskom saboru, na način da su odredile da prava i obveze tužiteljice iz radnog odnosa na Učilištu regulirana Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 27. ožujka 1996. i dodatkom broj 3. Ugovora o radu od 20. srpnja 2009., miruju od 24. siječnja 2012. do prestanka mandata, te su stranke Sporazuma suglasne da se tužiteljica vrati na Učilište na iste poslove, radno mjesto i u nastavno zvanje koje je izabrana te da će tužiteljica kao zaposlenica za vrijeme mirovanja prava i obveza iz radnog odnosa obavljati poslove sukladno općim aktima Učilišta koji se odnose na izvođenje nastave, a da će Učilište s tužiteljicom isto regulirati posebnim ugovorom,

 

              - da je tužiteljica obnašala dužnost saborske zastupnice u Hrvatskom saboru od 23. siječnja 2012. do srpnja 2013., te da joj je za navedeno razdoblje priznat radni staž i da je za tu funkciju primala plaću,

 

              - da tužiteljica prema podacima HZMO ima 13 godina i 23 dana radnog staža kod Visokog gospodarskog učilišta u K., (u razdoblju od 1. siječnja 1999. do 23. siječnja 2012.), potom u trajanju od godine dana, 5 mjeseci i 26 dana radnog staža kao saborska zastupnica u Hrvatskom saboru (radni odnos na određeno, puno radno vrijeme, u trajanju od 24. siječnja 2012. do 19. srpnja 2013.), zatim radni staž u trajanju od jedne godine, 2 mjeseca i 11 dana kod Visokog gospodarskog učilišta u K. (u trajanju od 20. srpnja 2013. do 30. rujna 2014.), te konačno kod tuženika od 1. listopada 2014.,

 

- da tužiteljica nije prihvatila ponudu tuženika za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima.

 

Prvostupanjski sud utvrđuje da važeći Zakon o radu ne predviđa mirovanje radnog odnosa za vrijeme obnašanja dužnosti u Hrvatskom saboru, pa smatra da za to vrijeme nije došlo do mirovanja prava iz radnog odnosa kod Visokog gospodarskog učilišta u K., već do prekida radnog odnosa, kraj činjenice da je tužiteljici za to vrijeme priznat radni staž kao saborske zastupnice, tj. uplaćivani su joj doprinosi za mirovinsko osiguranje te je primala plaću pa da nije ni mogla biti istovremeno zaposlena kod dva poslodavca. Nadalje, smatra da se tužiteljica neosnovano poziva i na odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju uz shvaćanje da ni jednom odredbom tog zakona nije propisano mirovanje radnog odnosa u slučaju stupanja na dužnost  zastupnika u Hrvatski sabor te nastavno smatra pogrešnim stajalište tužiteljice da se Sporazum od 23. siječnja 2012. kojim je regulirano mirovanje radnog odnosa temelji na odredbama tog zakona. Stoga utvrđuje da je taj sporazum u suprotnosti s kogentnim zakonskim odredbama Zakona o radu i Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te konačno smatra neosnovanim pozivanje tužiteljice na članak 8a. Zakona o obvezama i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru s obzirom da je tim zakonom propisano (samo) pravo zastupnika na povratak na poslove koje je ranije obavljao.

Iz tih razloga prvostupanjski sud smatra da tužiteljica ne ostvaruje prava koja garantiraju odredbe čl. 48. i čl. 46. st. 3. TKU-a zbog čega u cijelosti odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da u postupku i donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda postupka.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice, iako ovome sudu nisu u svemu prihvatljivi dani razlozi, što će se nastavno obrazložiti.

Pravo zaposlenika u javnoj službi na otpremninu u vrijeme otkazivanja tužiteljici regulirano je odredbom čl. 46. st. 2. TKU prema kojoj svakom zaposleniku, kojemu poslodavac otkazuje, a razlog otkaza nije skrivljeno ponašanje zaposlenika, pripada otpremnina u skladu sa Zakonom o radu, dok je pravo na povlaštenu otpremninu predviđeno u stavku 3. istog članka prema kojem se zaposleniku s 30 i više godina staža kod istog poslodavca isplaćuje povlaštena otpremnina u visini najmanje 65% prosječne mjesečne bruto plaće, isplaćene zaposleniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada. Sukladno odredbi čl. 48. st. 1. TKU kao staž kod istog poslodavca računa se neprekidni staž u javnim službama, bez obzira na promjenu poslodavca.

Odredbom čl. 87. st. 2. ZR-a propisana je mogućnost mirovanja prava i obveza iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom u slučaju da poslodavac odobri radniku neplaćeni dopust na njegov zahtjev.

Mirovanje prava i obveza iz radnog odnosa zaposlenika u visokim učilištima u vrijeme sklapanja Sporazuma o mirovanju prava i obveza iz radnog odnosa od 23. siječnja 2012. i obnašanja dužnosti tužiteljice kao saborske zastupnice predviđeno je i Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 45/09, 63/11-dalje: ZZDVO) kojim je u čl. 103. st. 4. propisano da se odlukom nadležnog tijela visokog učilišta nastavniku mogu odobriti kraća ili dulja izbivanja zbog znanstvenog, umjetničkog i stručnog usavršavanja ili kojega drugoga opravdanog razloga. U vrijeme takve odsutnosti nastavniku mogu mirovati prava i obveze iz ugovora o radu ili se mogu izvršavati djelomično, sukladno odluci nadležnog tijela i/ili ugovora koji se zaključuje između nastavnika i visokog učilišta. Pri tome se mora osigurati uredno odvijanje nastave ili odgovarajuća zamjena za nastavnika. Stavkom 5. istog članka propisano je da nastavnik ili znanstvenik tijekom obavljanja javne dužnosti na koju je imenovan ili izabran (nastavnik ili znanstvenik izabran u Sabor, dužnosnik kojeg je na dužnost imenovao Sabor, predsjednik Republike, Vlada ili Ustavni sud, župan, podžupan, gradonačelnik i zamjenik gradonačelnika Grada Z.) odnosno radi čijeg je obavljanja sklopio odgovarajući ugovor o radu, može obavljati nastavu i baviti se znanstvenim radom na visokom učilištu ili u znanstvenoj organizaciji tako da s visokim učilištem ili znanstvenom organizacijom zaključi ugovor o radu do ili preko punoga radnog vremena ili drugi odgovarajući ugovor. Nastavnik ili znanstvenik koji obnaša javnu dužnost ima se pravo, sukladno ugovoru s visokim učilištem ili znanstvenom organizacijom, vratiti na radno mjesto na kojemu je radio prije odlaska na javnu dužnost ili drugo odgovarajuće radno mjesto.

Zastupnici u Hrvatskom saboru su državni dužnosnici u smislu odredbe čl. 1. Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika („Narodne novine“ br. 101/98, 135/98, 105/99, 25/00, 73/00, 131/00, 30/01, 59/01, 114/01, 153/02, 154/02, 163/03, 16/04, 30/04, 105/04, 187/04, 121/05, 151/05, 92/05, 135/06, 141/06, 17/07, 34/07, 82/07, 107/07, 60/08, 38/09, 150/11, 22/13-dalje: ZOPDD). Prema odredbi čl. 15. d. st.1. ZOPDD-a dužnosnik koji nije ponovno imenovan na dužnost koju je obnašao ili na drugu dužnost, a koji je prije obnašanja dužnosti bio zaposlen na neodređeno vrijeme u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima, kaznenim tijelima, stručnoj službi Hrvatskoga sabora, Uredu predsjednika Republike Hrvatske, stručnoj službi i uredima Vlade Republike Hrvatske, stručnoj službi Ustavnog suda Republike Hrvatske, stručnoj službi pučkog pravobranitelja, stručnoj službi pravobranitelja za djecu, stručnoj službi pravobranitelja za ravnopravnost spolova, stručnoj službi pravobranitelja za osobe s invaliditetom, Državnom uredu za reviziju i u drugim tijelima koja se osnivaju za obavljanje državne službe, tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave, javnoj službi, izvanproračunskim fondovima, pravnim osobama u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske i pravnim osobama u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ima pravo rasporeda, odnosno povratka na rad, na poslove koje je obavljao prije obnašanja dužnosti ili na druge odgovarajuće poslove, bez provedbe javnog natječaja. Stavkom 2. istog članka tog Zakona propisano je da će se sporazumom između dužnosnika i čelnika tijela, odnosno osobe ovlaštene za zastupanje u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, pobliže odrediti uvjeti ostvarivanja prava iz stavka 1. ovoga članka.

Prema odredbi čl. 2. Zakona o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru („Narodne novine“ br. 55/00, 107/01, 91/10, 86/09, 49/11,-dalje: ZPDZHS) zastupnici u Hrvatskom saboru (u daljnjem tekstu: zastupnici), imaju pravo na plaću, mirovinu, naknade, ostala primanja i druga prava na osnovi obnašanja zastupničke dužnosti pod uvjetima i na način kako je utvrđeno posebnim propisima ako ovim Zakonom nije što drukčije određeno, a prema odredbi čl. 4. st. 1. istog zakona zastupnik ima pravo na plaću koja se utvrđuje prema odredbama Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika, dok je stavkom 2. propisano da zastupnik koji ne ostvaruje plaću na temelju obnašanja zastupničke dužnosti ima pravo na razliku plaće koju bi ostvario na temelju obnašanja zastupničke dužnosti i plaće koju ostvaruje po drugoj osnovi, ako je plaća koju ostvaruje po drugoj osnovi manja.

Iz sadržaja citiranih odredbi ZOPDD i ZPDZHS proizlazi da prava i obveze državnih dužnosnika, među inim i saborskih zastupnika, ne ulaze u radnopravnu domenu reguliranu ZR-om koja se temelji, u pravilu,  na koncepciji zasnivanja radnog odnosa temeljem ugovora o radu. Međutim, sama ta okolnost nije dostatna za zaključak o tome da bi tužiteljici mirovao radni odnos kod Visokog gospodarskog učilišta iz Križevaca temeljem Sporazuma od 23. siječnja 2012. Pri tome, ovome sudu nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da je taj Sporazum protivan prisilnim propisima, ZR-u i ZZDVO-u, budući da prema shvaćanju ovoga suda nije bilo izričite (zakonske) zapreke za sklapanje takvog Sporazuma. Nema spora da u slučaju mirovanja radnog odnosa prava i obveze iz radnog odnosa miruju, a radni odnos traje, u tom razdoblju radnik ne ostvaruje pravo na plaću ili naknadu plaće, te u pravilu ni prava iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja po osnovu rada. Isto tako, u žalbenom stadiju nije sporno da je tužiteljica za vrijeme obnašanja dužnosti saborske zastupnice primala zastupničku plaću i ostvarila staž osiguranja iz tog osnova, koja prava, prema shvaćanju ovoga suda, neovisno o tome što su regulirana posebnim zakonom, odgovaraju pravima iz radnog odnosa kojima se ispunjava svrha tog odnosa. S obzirom da je tužiteljica koristila ta prava (zastupnička plaća, pravo iz mirovinskog osiguranja), to Sporazum od 23. siječnja 2012. nije polučio svoj učinak u odnosu na mirovanje radnog odnosa tužiteljice.

Konačno, žaliteljica neosnovano smatra da bi kontinuitet rada u javnim službama u smislu čl. 48. st. 1. TKU postojao i za vrijeme obavljanja zastupničke dužnosti temeljem odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01, 39/09) s obzirom da su sredstva za zastupničku plaću osigurana u državnom proračunu. Tužiteljica je obnašala dužnost zastupnice u Hrvatskom saboru koje je tijelo državne vlasti te se razdoblje obnašanja te dužnosti ne može računati u staž za jubilarnu nagradu prema TKU.   

Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o parničnom trošku primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Iz tih razloga je temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

Tužiteljica nije uspjela u žalbenom stadiju postupka pa joj ne pripada trošak u povodu žalbe.

 

U Rijeci 11. studenog 2021.

 

 

Predsjednik vijeća

Duško Abramović