Poslovni broj: Gž-2224/2019-2

 

 

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja H.E.P. d.d. – O. D. S. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. Č. iz Z., OIB: ..., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja podnesenu protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Povrv-392/2017-12 od 26. srpnja 2019., 11. studenog 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda
u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Povrv-392/2017-12 od 26. srpnja

2019..

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-4124/16 od 19. kolovoza 2016., u dijelu kojim je naloženo tuženiku da namiri tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 6.082,50 kn, s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.316,50 kn, s pripadajućim zateznim kamatama.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, iz svih žalbenih razloga
propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:
53/91, 91/92, 112/99, 88/07, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,

148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda
preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati na ponovno
suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prije svega valja napomenuti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male
vrijednosti, zbog čega se prvostupanjska presuda sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2 . toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tužitelj, jer suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te o kojim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o danim iskazima i samih tih isprava, a niti presuda nema drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

6.1. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a na ostale bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.082,50 kn s
pripadajućim zateznim kamatama, s osnove povećane najamnine za razdoblje od
studenog 2013. do ožujka 2014., za stan u Zagrebu, Remetinečka cesta 7.

 

7. Među strankama nije sporno da tuženik koristi predmetni stan kao
najmoprimac i da u utuženom razdoblju nije platio sporni povećani dio najamnine.
Sporna je aktivna legitimacija tužitelja i pravo tužitelja na povećanu najamninu.

 

8. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da tužitelj u
poslovnim knjigama ima evidentiranu neplaćenu spornu najamninu te da su H.E.P. d.d. Zagreb, kao zakupodavac i H. E.P. D.D. – D. d.o.o. za distribuciju i opskrbu električne energije Z., kao zakupac, sklopili 10. prosinca 2002. Ugovor o zakupu dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine koja se 30. lipnja 2002. nalazila u poslovnim knjigama organizacijskih dijelova Direkcije za distribuciju, s time da tužitelj nije priložio popis imovine koji prema čl. 2. st. 2. Ugovora predstavlja sastavni dio tog ugovora. Nadalje, utvrđuje da su 17. rujna 2001. H.E.P. d.d. DP E. – Z., kao najmodavac i tuženik A. Č., kao najmoprimac, sklopili ugovor o najmu predmetnog stana, površine 72,89 m2, uz ugovorenu najamninu u iznosu od 270,00 kn, kao i da je Odlukom od 18. srpnja 2013. H.E.P. d.d. uskladila iznose najamnina za stanove u svom vlasništvu na razinu prosječnih slobodno ugovorenih najamnina, na način da je povećan iznos najamnine za svaki pojedini stan počev od 1. studenoga 2013.. Također, utvrđuje da je Odlukom od 25. srpnja 2013. H.E.P. d.d. povećala iznos slobodno ugovorene najamnine za svaki pojedini stan za 75% iznosa koji je porezna uprava koristila kao poreznu osnovicu za utvrđivanje porezne obveze i izračun primitaka u naravi u poreznom nadzoru 2010., koja odluka je stupila na snagu danom donošenja.

 

9. Cijeneći da je ugovor o najmu predmetnog stana sklopljen između H.E.P. d.d., kao vlasnika i najmodavca te tuženika, kao najmoprimca, odnosno da tužitelj nije vlasnik tog stana, niti ugovorna strana ugovora o najmu stana, kao i da tužitelj nije dokazao da je H.E.P. d.d. sklopljenim Ugovorom o zakupu od 10. prosinca 2002. prenio na njega sukladno čl. 127. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/1.1, 78/15. i 29/18., dalje: ZOO/05), predmetni ugovor o najmu stana, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom postupku.

 

10. Stav je prvostupanjskog suda da aktivna legitimacija tužitelja ne proizlazi
niti iz čl. 262. ZOO-a jer da tuženik nije platio dio povećane najamnine i time pristao na ponudu tužitelja, a sve i da jeste, s obzirom da tužitelj nije ugovorna strana ugovora o najmu, u odnosu na njega da niti ne dolazi u primjenu navedena zakonska odredba. Isto tako, činjenica plaćanja nespornog dijela najamnine tužitelju, prema stavu prvostupanjskog suda nije od odlučnog značaja, jer da je H.E.P. d.d. u smislu čl. 164. ZOO-a mogla ovlastiti tužitelja da primi
ispunjenje iz sklopljenih ugovora o najmu stanova, a niti da se tužitelj koji nije
ugovorna strana ne može pozivati na načelo jednake vrijednosti davanja iz čl. 7.
ZOO-a.

 

11. Također, imajući u vidu odredbu čl. 10. Zakona o najmu stanova
("Narodne novine" br. 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18., 105/20., dalje:ZNS), prvostupanjski sud zauzima stav da H.E.P. d.d. nije bila ovlaštena jednostranim odlukama izmijeniti najamninu, već samo staviti ponudu za izmjenu
najamnine, a u slučaju neprihvaćanja takve ponude od strane tuženika, prihvatiti
zakonske posljedice u vidu raskida ili otkaza ugovora.

 

12. Slijedom prethodnih utvrđenja i pravnih zaključaka, prvostupanjski sud
pobijanom presudom ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave javnog bilježnika.

 

13. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude.

 

14. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je stav prvostupanjskog suda o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja. Naime, pri nespornoj činjenici da tužitelj nije vlasnik predmetnog stana, niti je ugovorna strana ugovora o najmu stana sklopljenog s tuženikom, već je vlasnik i najmodavatelj druga pravna osoba – H.E.P. d.d., to tužitelj nije legitimiran tražiti isplatu sporne najamnine.

 

15. Žalbeni navodi kojima tužitelj svoju aktivnu legitimaciju temelji na čl. 29.
Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" br. 68/01., 177/04.,
dalje:ZTEE) i sklopljenom Ugovoru o zakupu od 10. prosinca 2002. nisu osnovani.

15.2. Naime, čl. 29. st. 1. ZTEE propisano je da od dana primjene toga Zakona (01. siječnja 2002. g.) H.E.P. d.d. nastavlja obavljati svoju djelatnost kao javne usluge za električnu energiju u Republici Hrvatskoj, dok su u st. 2. nabrojene djelatnosti koje H.E.P. d.d. obavlja. Prema st. 3. iste odredbe H.E.P. d.d. dužna je uskladiti svoju organizaciju s odredbama Zakona o energiji i odredbama toga Zakona tako da će pojedine djelatnosti obavljati povezana pravno samostalna društva (HEP grupa) u roku od 6 mjeseci od dana početka primjene toga Zakona, a u tom roku pravne osobe iz HEP grupe trebaju pribaviti od Vijeća za regulaciju odobrenje za obavljanje pojedinih energetskih djelatnosti (st. 4. iste odredbe). Dakle, iz navedene zakonske odredbe proizlazilo bi da je tužitelj osnovan od strane H.E.P. d.d. kao pravna osoba radi obavljanja energetske djelatnosti distribucije električne energije, međutim, H.E.P. d.d. time nije prestala postojati, pa tužitelj nije njegov univerzalni pravni slijednik na kojeg bi prešla sva prava i obveze pa tako i prava i obveze iz predmetnog ugovora o najmu stana.

15.3. Također, tužitelj tijekom postupka nije pružio nedvojbenih dokaza da je
sklopljenim Ugovorom o zakupu od 10. prosinca 2002. H.E.P. d.d. na njega prenijela predmetni ugovor o najmu stana sukladno tada važećoj odredbi čl. 145. Zakon o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91), a koja je istovjetna sada važećoj odredbi čl. 127. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/1.1, 78/15. i 29/18., dalje: ZOO/91). To iz razloga jer iz navedenog ugovora nije razvidno da bi upravo predmetni stan bio dan u zakup tužitelju i time na njega prenesena gospodarska prava iz vlasništva toga stana te sve koristi i rizici, budući da tužitelj nije dostavio popis imovine koja je predmetom zakupa (čl.2. Ugovora) i iz kojeg bi bilo razvidno da je i predmetni stan predmetom tog ugovora, a niti je utvrđeno da bi na taj ugovor pristao tuženik kao druga ugovorna strana ugovora o najmu stana sukladno čl. 145. st. 1. i 3. ZOO/91 odnosno čl. 127. st.1. i 3. ZOO/05 u svezi s čl. 4. ZNS-a. Kako dakle, nije utvrđeno da bi H.E.P. d.d. kao najmodavatelj prenio na tužitelja predmetni ugovor o najmu stana, to na tužitelja nisu prešla prava i obveze iz tog ugovora, slijedom čega niti po toj osnovi nije legitimiran od tuženika potraživati isplatu sporne najamnine. Činjenica plaćanja nespornog dijela najamnine na račun tužitelja, pri izostanku pristanka tuženika, kao druge ugovorne strane na prijenos ugovora o najmu u skladu s prethodno navedenim zakonskim odredbama, nije od utjecaja na zaključak o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja.

 

16. Ostali žalbeni navodi kojima tužitelj osporava stav prvostupanjskog suda o
neosnovanom jednostranom povećanju najamnine od strane tužitelja, pri nedostatku aktivne legitimacije tužitelja, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

17. Iz navedenih razloga, valjalo je na temelju čl.368. st.1.ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

U Rijeci 11. studenog 2021.

 

Sutkinja

 

Ingrid Bučković, v.r.