1              Poslovni broj: 20 Gž-1342/2021-2

 

 

              

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Macure,  predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. L. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. B. L., odvjetnici iz I., protiv tuženika: 1) I. D. iz R. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. i. Č. j.t.d. S., i 2) A. D. iz T., OIB: ..., zastupane po punomoćniku N. J., odvjetniku iz S., radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5055/2017 od 26. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2021.,

 

p r e s u d i o i  r i j e š i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Z. L. te potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5055/2017 od 26. ožujka 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

              " I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

 

              - Utvrđuje se da č.zem. ... (pašnjak) u površini od 296 m2, č.zem. ... (kuća i dvor) u površini od 756 m2, č.zem. ... (pašnjak) u površini od 209 m2, č.zem. ... (dvor) u površini od 244 m2, sve Z.U. ..., K.O. T., predstavlja bračnu stečevinu tuženika, i to tuženika pod 1 u ½ dijela i tužene pod 2 u ½ dijela, što je tužena pod 2 dužna priznati i izdati ispravu kojom će tuženiku pod 1 priznati to pravo i dozvoliti uknjižbu ½ predmetnih nekretnina na ime i vlasništvo tuženika pod 1 u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom to zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana.

 

              - Nalaže se tuženicima pod 1 i pod 2 da tužitelju naknade trošak postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja odluke, pa sve do isplate."

 

              II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku pod 1 parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kn.

 

III Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku pod 2 parnični trošak u iznosu od 12.850,00 kn."

 

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

              "I Odbija se prijedlog radi određivanja privremene mjere osiguranja koji glasi:

 

              -"Radi naplate tražbine tužitelja prema tuženiku pod 1 u iznosu od 247.325,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 24.ožujka2015.godine do 32. srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.godine, pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 37.691,20 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 09.rujna 2017.godine, pa do isplate;

 

              -Zabranjuje se tuženiku pod 2 da otuđi ili optereti sljedeće nekretnine označene kao č.zem. ... (pašnjak) u površini od 296 m2, č.zem. ... (kuća i dvor) u površini od 756 m2, č.zem. ... (pašnjak) u površini od 209 m2, č.zem. ... (dvor) u površini od 244 m2, sve Z.U. ..., K.O. T.

 

              -Zabilježbu ove zabrane u zemljišnim knjigama provest će zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Omiš.

 

              -Zabrana se smatra provedenom dana dostave Rješenja zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Omiš.

 

              -Žalba protiv ovog Rješenja kojim je određena privremena mjera ne odgađa provedbu Rješenja.

 

              -Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda."

 

3. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijane odluke ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

3.1. U žalbi ističe da je izreka prvostupanjske odluke kontradiktorna sama sa sobom, kao i s obrazloženjem. Prvotno je navesti kako činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno jer sud nije izveo niti jedan dokaz predložen od strane tužitelja pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj nije legitimiran ustati s ovakvom tužbom je pogrešno jer se na ovakav način štiti dužnika kojemu se ne bi naplatio dug te bi jednostavno otuđio imovinu na način da se vjerovnik ne može naplatiti. Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir prijedlog tužitelja da se izvrši uvid u spis Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Povrv-1914/2010 u kojem postupku je tuženica pod 2) podnijela tužbu radi utvrđenja da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu nje i tuženika pod 1) pa da iz tog razloga ovrha nije dopuštena. Tuženici ne spore da bi ova imovina predstavljala njihovu bračnu stečevinu, a ovakvo stajalište prvostupanjskog suda je u suprotnosti s sudskom praksom. Neosnovani su navodi tuženika da je bračna zajednica prestala te da predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu jer iz postupka pod poslovnim brojem Ovr-1914/2010 proizlazi suprotno. Prvostupanjska odluka je kontradiktorna posebno u dijelu obrazloženja kada sud iznosi svoje stajalište da bi tužitelj bio ovlašten pokrenuti postupak radi obvezivanja tuženika na trpljenje predmetnog namirenja iz vrijednosti nekretnine koja predstavlja bračnu stečevinu.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Suprotno navodima tužitelja prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19) time što je odbio provođenje dokaza predloženih od strane tužitelja jer se prvostupanjski sud na taj način poslužio svojim ovlaštenjem iz čl. 220. st. 2. ZPP koja odredba propisuje da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Posljedično tome, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a na koju opisno ukazuje žalba tužitelja, jer u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije nezakonitim postupanjem onemogućio tužitelja da raspravlja pred sudom.

 

7. Nadalje, ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu i rješenje ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tužitelj, jer je izreka presude i rješenja razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima prvostupanjskih odluka koje imaju razloge o odlučnim činjenicama što znači da pobijana presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

 

8. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi kako čest. ..., čest. ..., čest. ... i čest. ..., sve k.o. T. predstavljaju bračnu stečevinu tuženika I. D. i A. D. i to svakoga za po ½ dijela, a što je tuženica pod 2) A. D. dužna priznati i izdati ispravu kojom će tuženiku pod 1) I. D. priznati to pravo i dozvoliti uknjižbu ½ dijela predmetnih nekretnina na ime i u vlasništvo tuženika pod 1) jer će u suprotnom to zamijeniti presuda.

 

10. U ovoj fazi postupka nisu prijeporne slijedeće činjenice:

 

              - da tužitelj u odnosu na tuženika pod 1) I. D. posjeduje pravomoćnu i ovršnu ispravu tj. presudu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj poslovni broj P-2974/2015 od 25. kolovoza 2016. kojom je naloženo tuženiku I. D. da isplati tužitelju Z. L. iznos od 247.325,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 24. ožujka 2015. pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 37.691,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 9. rujna 2017. pa do isplate,

 

              - da je tužitelj podnio zahtjev za izravnu naplatu te da se nije uspio naplatiti sa računa tuženika I. D. i   

 

              - da je u zemljišnim knjigama kao vlasnica za cijelo predmetnih nekretnina upisana tuženica pod 2) A. D.

 

11. Prvostupanjski sud odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev s obrazloženjem da postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku pod 1) I. D. temeljem pravomoćne i ovršne presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj poslovni broj P-2974/2015 od 25. kolovoza 2016. ne daje pravo tužitelju da stupi na mjesto tuženika pod 1) u njegovim imovinskopravnim odnosima sa tuženicom pod 2) jer su isključivo bračni drugovi tj. tuženici ovlašteni i legitimirani ustati pred sudom s ovakvim tužbenim zahtjevom kako glede utvrđenja, tako i glede izdavanja tabularne izjave i uknjižbe imovine koja predstavlja bračnu stečevinu, a upisana je kao vlasništvo za cijelo jednog od bračnih drugova i to stoga što niti jedna odredba ZPP ne ovlašćuje tužitelja na podnošenje tužbe sa tužbenim zahtjevom protiv određenog tuženika, a kojom bi od tuženika zahtijevao da izvrši određenu činidbu ili da nešto trpi, ali ne u korist tužitelja već u korist neke treće osobe. Stoga je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 45. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15 i 98/19, dalje ObZ) odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a slijedom toga i prijedlog za određivanje privremene mjere.

 

12. Ovaj drugostupanjski sud smatra kako je stajalište prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju tužitelj nije aktivno legitimiran pravilno.

 

13. Naime, tužba predstavlja parničnu radnju tužitelja u kojoj on ističe zahtjev za pružanjem pravne zaštite određenog sadržaja koju tužitelj traži od suda s obzirom na tuženika za koga tvrdi da se prema njemu nalazi u određenom građanskopravnom odnosu (obvezi) koju isti neće da dobrovoljno ispuni ili u odnosu na koga tvrdi da je u svoju korist ovlašten tražiti autoritativno utvrđenje sadržaja nekog pravnog odnosa ili nastanak određenih promjena u pravnim odnosima.

 

14. Budući da u konkretnom slučaju tužitelj ne može tražiti da mu se pruži pravna zaštita stoga što su za ovako postavljeni tužbeni zahtjev sukladno čl. 36. st. 4. i 5. ObZ legitimirani samo bračni drugovi tj. tuženici, dok je tužitelj treća osoba, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj nije aktivno legitimiran.

 

15. Slijedom toga niti navod prvostupanjskog suda u obrazloženju pobijane presude glede toga da bi tužitelj bio ovlašten pokrenuti postupak radi obvezivanja tuženika na trpljenje predmetnog namirenja iz vrijednosti nekretnine koja predstavlja bračnu stečevinu ne upućuje na zaključak da je prvostupanjski sud na taj način pogrešno primijenio materijalno pravo budući da je bitan sadržaj tužbenog zahtjeva, a sadržaj tužbenog zahtjeva koji je predmet spora u ovoj konkretnoj parnici ne predstavlja ovlaštenje tužitelja kojim bi se obvezalo tuženika na trpljenje predmetnog namirenja iz vrijednosti nekretnine koja predstavlja bračnu stečevinu.

 

16. Posljedično tome, prvostupanjski sud je pravilno primijenio i odredbe čl. 344. i čl. 345. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 70/20) kada je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere jer tužitelj predloženom privremenom mjerom nije tražio osiguranje nenovčane tražbine koja je predmet ovog postupka, već je predlagao osiguranje novčane tražbine iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj poslovni broj P-2974/2015 od 25. kolovoza 2016.

 

17. Također je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu iz čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP, kao i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) kada je naložio tužitelju da tuženiku pod 1) na ime zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika zajedno s pripadajućim PDV-om naknadi parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kuna, a tuženici pod 2) na ime zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika te troška pristojbe odgovora na tužbu ukupni parnični trošak u visini od 12.850,00 kuna.

 

18. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja te potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje.   

 

Zadar, 11. studenoga 2021.

 

 

              Predsjednica vijeća

 

                 Mirjana Macura, v.r.