- 1 -              I Kž-Us 96/2019-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 96/2019-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. P. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 291. st. 1. u vezi čl. 52. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK), opt. Z. P., opt. M. V. Đ., opt. J. K. G., opt. B. F. i opt. A. V. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. siječnja 2019. broj K-US-61/2014., u sjednici održanoj 11. studenog 2021., u javnom dijelu u prisutnosti branitelja opt. B. F., odvjetnika J. P.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbijaju se žalbe USKOK-a, opt. Z. P., opt. M. V. Đ., opt. J. K. G., opt. B. F. i opt. A. V. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, opt. Z. P. proglašena je krivom da je počinila pet kaznenih djela protiv službene dužnosti, zlouporabom položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. u vezi s čl. 52. st. 1. KZ/11. (pod toč. 1., 2, 3., 4. i 5. izreke pobijane presude) za koja su joj utvrđene kazne zatvora od po osam mjeseci za kaznena djela pod toč. 1., 2. i 3. izreke i kazne zatvora od po šest mjeseci za kaznena djela pod toč. 4. i 5. izreke pa je opt. Z. P. uz primjenu čl. 51. KZ/11. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine i šest mjeseci, a na temelju čl. 57. KZ/11. izrečena joj je djelomično uvjetna osuda time da se od kazne na koju je opt. Z. P. osuđena izvršava jedna godina, a dio kazne u trajanju od jedne godine i šest mjeseci neće se izvršiti ako u roku pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Istom su presudom opt. M. V. Đ. pod toč. 2. izreke, a opt. J. K. G. pod toč. 3. izreke proglašene krivima da su počinile svaka kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. u vezi čl. 37. KZ/11. i osuđene na kazne zatvora od po osam mjeseci, a opt. B. F. pod toč. 4. izreke i opt. A. V. pod toč. 5. izreke proglašene su krivima da su počinile svaka kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. u vezi čl. 37. KZ/11. i osuđene na kazne zatvora od po šest mjeseci. Na temelju čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11. izrečene kazne zatvora opt. M. V. Đ., opt. J. K. G., opt. B. F. i opt. A. V. zamjenjuju se radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Ako se optuženice u roku od osam dana od dana za koji su pozvane ne jave nadležnom tijelu za probaciju ili im poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju su dale sudu ili ne daju pristanak za rad za opće dobro, počinje postupak izvršenja kazne na koju su osuđene. Ako optuženice svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrše rad za opće dobro u određenom roku, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

 

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine‟ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), opt. Z. P., opt. M. V. Đ., opt. J. K. G., opt. B. F. i opt. A. V. naloženo je da oštećenoj Republici Hrvatskoj isplate na ime imovinskopravnog zahtjeva i to:

 

- opt. Z. P. u vezi s kaznenim djelom iz toč. 1. izreke, iznos od 157.685,60 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. lipnja 2011. pa do 31. srpnja 2015.,

 

- opt. Z. P. i opt. M. V. Đ. solidarno u vezi s kaznenim djelom iz toč. 2. izreke iznos od 95.031,73 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. lipnja 2011. pa do 31. srpnja 2015.,

 

- opt. Z. P. i opt. J. K. G. solidarno u vezi s kaznenim djelom iz toč. 3. izreke iznos od 131.887,94 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. lipnja 2011. pa do 31. srpnja 2015.,

 

- opt. Z. P. i opt. B. F. solidarno u vezi s kaznenim djelom iz toč. 4. izreke iznos od 26.627,46 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. ožujka 2011. pa do 31. srpnja 2015. i

 

- opt. Z. P. i opt. A. V. solidarno u vezi s kaznenim djelom iz toč. 5. izreke iznos od 62.426,46 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. svibnja 2010. pa do 31. srpnja 2015. godine, a svaki navedeni iznos isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. opt. Z. P., opt. M. V. Đ., opt. J. K. G., opt. B. F. i  opt. A. V. dužne su podmiriti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08. s osnova knjigovodstveno-financijskog vještačenja po vještaku M. M. i troškove svjedoka A. J. i M. M. i to opt. Z. P. iznos od 14.507,88 kn, a opt. M. V. Đ., opt. J. K. G., opt. B. F. i opt. A. V., svaka iznos od po 2.901,57 kn, te s osnova paušala opt. Z. P. iznos od 2.000,00 kn, opt. M. V. Đ., opt. J. K. G., opt. B. F. i opt. A. V. svaka po 1.000,00 kn, kao i  troškove nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja, koji će biti određeni posebnim rješenjem na temelju čl. 148. st. 4. ZKP/08.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio USKOK, zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pravnoj oznaci djela pod toč. 1., 2., 3. i 5. izreke i svim optuženicama izrekne stroža kazna zatvora.

 

3. Žalbu je podnijela opt. Z. P. po odvjetniku M. S., branitelju iz Z., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno da se pobijana presuda preinači i optuženici "smanji kazna".

 

4. Prvostupanjsku presudu žalbom pobija opt. M. V. Đ. po branitelju Ž. O., odvjetniku iz B., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i "pogrešne primjene materijalnog prava", s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženicu oslobodi optužbe, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

5. Opt. J. K. G. podnijela je žalbu protiv te presude po branitelju T. P., odvjetniku iz Z., "iz svih žalbenih razloga", s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženicu oslobodi optužbe, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

6. Žali se i opt. B. F. po branitelju J. P., odvjetniku iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a predloživši da se pobijana presuda preinači "u smislu žalbenih navoda" ili ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje "pred novo vijeće". Ujedno je zatražena obavijest o sjednici žalbenog vijeća.

 

7. Žalbom prvostupanjsku presudu pobija opt. A. V. po branitelju Z. V., odvjetniku iz B., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenopravnoj sankciji, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se optuženicu oslobodi optužbe, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi je zatražena i obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

9. Prije održavanja sjednice vijeća, spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je u roku vratilo.

 

10. Sjednici drugostupanjskog vijeća pristupio je branitelj opt. B. F., odvjetnik J. P. Iako uredno obaviješteni, državni odvjetnik, opt. B. F., opt. A. V. te branitelj opt. A. V., odvjetnik Z. V. sjednici nisu pristupili pa je ista, sukladno čl. 475. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine‟ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-VIII), održana u njihovoj odsutnosti.

 

11. Žalbe nisu osnovane.

 

12. Opt. J. K. G. u žalbi ističe da je pobijana presuda u kontradikciji s dokazima u spisu, osobito stoga što je prvostupanjski sud zaključio da su sve optuženice poticale opt. Z. P. na počinjenje kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, koja to izričito poriče, a time žaliteljica smjera na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka. S druge strane, opt. B. F. tvrdi da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. jer su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni ispravama u spisu predmeta. U tom smislu pojašnjava da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je toj optuženici bilo u interesu da se krediti koje je podigla u korist drugih optuženica nezakonito otplaćuju, iako u spisu prileži pravomoćna presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj K-242/2009. kojom je odbijena optužba za počinjenje kaznenog djela iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., i 71/06.) u odnosu na tu žaliteljicu. Ujedno tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 450. st. 2. ZKP/08.

 

12.1. Suprotno žalbenim navodima ovih žaliteljica, obrazloženje pobijane presude sadrži dostatnu i valjanu reprodukciju izvedenih dokaza u postupku te razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu proturječni sadržaju personalnih, a niti materijalnih dokaza u spisu. Osim toga, prvostupanjski je sud na temelju korektne reprodukcije dokaznog materijala iznio razloge za vrednovanje dokaza i utvrđenje odlučnih spornih činjenica te s tim u vezi zaključak o dokazanosti terećenog im kaznenog djela. Time je, protivno žalbenim navodima opt. B. F., prvostupanjski sud u odnosu na obrazlaganje činjeničnih i pravnih utvrđenja te dokazanost predmetnog kaznenog djela postupio sukladno obvezi iz čl. 459. st. 5. ZKP/08. Upiranjem na ovaj vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka obje žaliteljice u stvari izražavaju nezadovoljstvo ocjenom dokaznog materijala, što je prigovor činjenične naravi i shodno tome će biti razmatran u okviru te žalbene osnove.

 

13. Nisu osnovani niti žalbeni navodi opt. M. V. Đ. kojima upire na povredu prava na obranu, time što ju je na raspravi na kojoj je ispitana svjedokinja M. M. zastupao odvjetnik kao zamjena za njezinog izabranog branitelja.

 

13.1. Naime, u konkretnoj situaciji prvostupanjski je sud po službenoj dužnosti na raspravi odredio ispitivanje svjedokinje M. M. na okolnost organizacije poslova u računovodstvu u inkriminirano vrijeme, što su primile na znanje sve prisutne stranke. Navedena svjedokinja ispitana je na raspravi 12. listopada 2018. na koju su pristupile sve stranke, osim branitelja Ž. O., J. P. i Z. V. koji su ovlastili odvjetnike Z. B., S. H. i L. A. da ih zamjenjuju u aktualnom kaznenom postupku i poduzimaju sve radnje u vezi s tim predmetom, o čemu prileže zamjeničke punomoći na listovima 2165, 2166 i 2167 spisa. Svjedokinja je na toj raspravi dala iskaz i potom odgovarala na pitanja zz braniteljice opt. B. F., dok ostale prisutne stranke nisu imale daljnjih pitanja, a niti primjedbi na njezin iskaz, što je izričito zapisnički konstatirano. Prema tome, sama okolnost što je opt. M. V. Đ. na toj raspravi zastupao odvjetnik kao ovlaštena zamjena za njezinog izabranog branitelja, koji je bio spriječen pristupiti, a čemu se ona nije protivila nisu uskraćena njezina prava, pa niti njezino pravo na obranu.

 

14. Osporavajući pogrešno i "nepotpuno" utvrđeno činjenično stanje, opt. Z. P. poriče da su je ostale optuženice poticale na počinjenje kaznenih djela pod toč. 2., 3., 4. i 5. izreke pobijane presude, a da ona kao voditeljica financijsko knjigovodstvenog poslovanja Županijskog suda u Bjelovaru nije mogla kontrolirati kolanje svih papira na sudu, niti je ispunjavala naloge za plaćanje, smatrajući da su zakazali kontrolni mehanizmi suda i da je za takvo postupanje odgovorna neka druga osoba vezana za financijsko poslovanje. Opt. M. V. Đ., opt. J. K. G., opt. B. F. i opt. A. V. suglasno ističu da nema dokaza da su poticale opt. Z. P. na takvo postupanje, kako to uostalom i sama opt. Z. P. tvrdi.

 

14.1. Nadalje, opt. M. V. Đ. smatra da nije utvrđeno tko je donosio virmane na potpis, a niti su isti vještačeni, dok opt. A. V. tvrdi da je trebalo pribaviti originale virmana. Opt. J. K. G. osporava vjerodostojnost financijsko knjigovodstvenog vještačenja, prigovarajući da je trebalo ispitati zaposlenike banaka, štedionica i zadruga, pribaviti kreditnu dokumentaciju, a ujedno razmotriti razloge samoubojstva blagajnice Lj. K. Opt. B. F. tvrdi da prvostupanjski sud nije cijenio rješenje Službeničkog suda u Zagrebu od 4. travnja 2013., ni okolnost da je u odnosu na nju presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj K-242/2009. odbijena optužba, a osobito činjenicu da je ona bila samo formalni nositelj kredita za opt. M. V. Đ. i opt. J. K. G., dok se dvije uplate Sindikalno štedno kreditne zadruge ne mogu povezati s njom. Konačno, opt. A. V. osporava vjerodostojnost iskaza svjedokinje M. M., pojašnjavajući svoju obranu.

 

14.2. Protivno žalbenim navodima opt. Z. P., opt. M. V. Đ., opt. J. K. G., opt. B. F. i opt. A. V., činjenično je stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Naime, prvostupanjski sud je proveo temeljitu analizu svih u postupku izvedenih dokaza, kako samih za sebe, tako i međusobno te dao logične razloge za ocjenu njihove vjerodostojnosti pa su uslijed toga pravilno i zakonito utemeljeni i zaključci suda o postojanju svih odlučnih činjenica.

 

14.3. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je opt. Z. P. na traženje opt. M. V. Đ., opt. J. K. G., opt. B. F. i opt. A. V. neosnovano tijekom duljeg inkriminiranog razdoblja sa žiro računa za redovno poslovanje Županijskog suda u Bjelovaru u namjeri stjecanja nepripadne materijalne dobiti za te optuženice podmirivala njihove obveze na ime kredita podignutih kod raznih banaka, štedionica i šteditno kreditnih zadruga. Naime, potpuno je neživotno i nelogično da bi opt. Z. P. samoinicijativno postupala na takav način izlagajući se kroz dulje vremensko razdoblje nepotrebnom riziku, omogućujući otplatu tuđih kreditnih obveza, a da istodobno nije bila potaknuta od strane tih optuženica na čije ime su ti brojni krediti podignuti. Upravo njezino svojstvo voditeljice financijsko knjigovodstvenog poslovanja tog suda, a koje nije bilo sporno, omogućilo joj je da obavlja takvu nezakonitu djelatnost, na traženje ostalih optuženica zaposlenih na sudu u svojstvu daktilografkinja. Iz Pravilnika o unutarnjem radu Županijskog suda u Bjelovaru proizlazi da je opt. Z. P. jedina bila odgovorna za organizaciju zakonitog obavljanja financijsko knjigovodstvenog poslovanja suda, a da računovodstveni referenti II i III vrste (u konkretnom slučaju blagajnik i knjigovođa) obavljaju računovodstvene poslove isključivo po nalogu voditelja tog poslovanja. Da je tome tako potvrdila je svjedokinja M. M., knjigovotkinja u računovodstvu suda, koja je jasno, uvjerljivo i detaljno opisala da se niti jedna otplata nečijeg kredita sa žiro računa suda za redovno poslovanje ne može provesti bez naloga i znanja voditeljice poslovanja, te da je jedino opt. Z. P. mogla naložiti ili provesti otplatu nečijeg kredita. Stoga su neživotne i neuvjerljive žalbene tvrdnje opt. Z. P. da su se takvi propusti mogli dogoditi zbog toga što su papiri posvuda kolali ili samo zato što nije provedena redovna revizija poslovanja. Isto tako, neuvjerljive su njezine tvrdnje da bi netko drugi mogao vršiti navedene nezakonite isplate, a da ona tijekom tako dugog razdoblja ne primijeti, pogotovo kad se uzme u obzir da je i sama sebi na takav način  pribavljala protupravnu imovinsku korist. Jednako tako nisu osnovane žalbene tvrdnje opt. A. V. kojima osporava vjerodostojnost iskaza svjedokinje M. M. koja je, između ostalog, opisivala organizaciju financijsko knjigovodstvenog poslovanja koje je ionako regulirano Pravilnikom u unutarnjem radu suda. Opt. M. V. Đ., opt. J. K. G., opt. B. F. i opt. A. V. su suglasno iskazale da su njihove plaće već bile opterećene raznoraznim kreditnim obvezama koje su se mjesečno obračunavale kao odbitna stavka prilikom isplate njihovih plaća, a što potvrđuju rezultati financijsko knjigovodstvenog vještačenja prema kojem proizlazi da su optuženicama, nakon podmirenja tih obveza, isplaćivani iznosi maksimalno do 200,00 ili 300,00 kn. Osim toga, niti jedna od njih nije osporila da su unatoč takvoj prezaduženosti nastavile i tijekom inkriminiranog razdoblja podizati druge kredite u bankama, štedionicama i šteditno kreditnim zadrugama. Stoga je sasvim logičan i opravdan zaključak prvostupanjskog suda da je neuvjerljivo da te optuženice ne bi imale nikakvog razloga ili interesa poticati opt. Z. P., koja je jedina mogla naložiti otplatu nečijeg kredita sa žiro računa za redovno poslovanje suda, da na taj način učestalo vrši neosnovana plaćanja na ime njihovih kreditnih obveza, a koje se zbog njihove prekomjerne zaduženosti očito više nisu mogle otplaćivati prilikom redovne isplate njihovih plaća. Kraj takvog stanja stvari, njihova obrana da nisu provjeravale svoje obračunske liste jer su smatrale da se sve njihove kreditne obveze redovno podmiruju putem njihovih plaća je potpuno promašena.

 

14.4. U žalbama svih optuženica se dalje neosnovano ističe da je u konkretnom  slučaju važno utvrditi tko je ispunjavao naloge za plaćanje odnosno tko ih je nosio ovlaštenim potpisnicama. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je financijsko knjigovodstveni vještak pribavio sve sporne naloge za plaćanje (u spisu prileže kopije vjerne originalu pribavljene od FINE), a oni nisu bili ispunjavani rukom, već su ispisivani putem printera. Ujedno su svjedoci M. S., A. D. i M. P. suglasno iskazali da su tijekom inkriminiranog razdoblja bili ovlašteni potpisnici naloga za plaćanje koje su im donosile opt. Z. P., svjedokinja M. M. ili Lj. K., a te virmane su oni potpisivali s povjerenjem. S pravom je prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedokinje M. M., knjigovotkinje suda, koja je pojasnila da voditeljica financijsko knjigovodstvenog poslovanja ispunjava naloge za plaćanje (virmane), a da ostali referenti obavljaju te poslove po nalogu voditeljice (kao i sve druge poslove - vrše isplate, izdaju obračunske liste i druge), što uostalom proizlazi iz Pravilnika o unutarnjem radu Županijskog suda u Bjelovaru. Navedeno je potvrdila i svjedokinja A. J., nova voditeljica financijsko knjigovodstvenog poslovanja suda, kada je navela da popunjavanje virmana spada u njezin djelokrug poslova. Stoga su bez utjecaja žalbeni navodi opt. M. V. Đ. kada ističe da nije utvrđeno tko je donosio virmane na potpis, a niti da su isti vještačeni. Jednako tako, nisu relevantni niti žalbeni navodi opt. A. V. kada tvrdi da je trebalo pribaviti originale virmana. S tim u vezi treba napomenuti da sve žaliteljice nastoje bezuspješno umanjiti kaznenu odgovornost opt. Z. P. prebacujući sumnju na pok. Lj. K., blagajnicu tog suda, ne nudeći nikakve valjane dokaze za njezinu povezanost s počinjenjem kaznenih djela, tim više što je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno da su sve računovodstvene isplate mogle izvršiti samo uz nalog i odobrenje voditeljice financijsko knjigovodstvenog poslovanja.

 

14.5. Nisu osnovani žalbeni navodi opt. J. K. G. kojim osporava vjerodostojnost financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Naime, vještak M. M. je prilikom vještačenja uzeo u obzir cjelokupnu relevantnu financijsko knjigovodstveno dokumentaciju Županijskog suda u Bjelovaru, FINE te banaka, štedionica i šteditno kreditnih zadruga te je tijekom postupka pribavljao i drugu dokumentaciju koja eventualno postoji (obračunske liste, naloge za plaćanje, kreditne partije optuženica i ostalu kreditnu dokumentaciju te rješenja o ovrsi). Stranke su na raspravi imale priliku vještaku postavljati pitanja, tijekom postupka davati prijedloge za dopunu vještačenja i isticati primjedbe na nalaz i mišljenje i iskaz vještaka. Svi prijedlozi za dopunu vještačenja su prihvaćeni, a vještak se o svim primjedbama na svakoj raspravi jasno i konkretno očitovao. Okolnost što se vještak očitovao po pitanju odgovornosti onoga tko ispunjava virmane ili onoga tko ga potpisuje, na koji način banke knjiže kreditne partije svojih dužnika te da je analizirao dokumentaciju koja je prema njegovoj ocjeni bila valjana za vještačenje, ne umanjuje njegovu stručnost, niti je on time prekoračio svoje ovlasti, tim više što su ti njegovi odgovori dani za razjašnjenje stanja stvari nakon postavljenih brojnih pitanja optuženica na raspravi. Prema tome, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da su nalaz i mišljenje, kao i šest dopuna nalaza u cijelosti sačinjeni objektivno, cjelovito i u skladu s pravilima struke, na temelju podataka sadržanih u dokumentaciji, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno svoje zaključke utemeljio na rezultatima tog vještačenja. Ujedno su onda i promašeni su žalbeni navodi opt. J. K. G. kojima sada ističe da je trebalo pribaviti svu kreditnu dokumentaciju ili ispitati zaposlenike banaka i drugih institucija.

 

14.6. Nisu osnovani žalbeni navodi opt. B. F. kojima upire da prvostupanjski sud nije uopće cijenio činjenicu da je ona rješenjem Službeničkog suda u Zagrebu od 4. travnja 2013. oslobođena za težu povredu službene dužnosti. Prije svega treba napomenuti da se u postupku pred službeničkim sudom odlučuje o odgovornosti službenika za povredu teže službene dužnosti. Stoga okolnost što je opt. B. F. oslobođena u tom postupku (teretilo joj se razdoblje tijekom 2010. i jedna neosnovana uplata tijekom 2011.) nema, sama po sebi, utjecaj i na njezinu kaznenu odgovornost u ovom postupku u kojem se sada odlučuje o počinjenju kaznenog djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti (veća kriminalna količina i dulje inkriminirano razdoblje). Osim toga, promašeni su i njezini žalbeni navodi da je trebalo voditi računa da je u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Bjelovaru u odnosu na nju odbijena optužba za počinjenje kaznenog djela poticanja opt. Z. P. na krivotvorenje službene isprave. Naime, u tom postupku državni odvjetnik je odustao od optužbe budući da je opt. M. V. Đ. priznala da je ona potaknula opt. P. na takvo postupanje. Međutim, u ovom postupku nije sporno da je opt. B. F. podignula kao formalni nositelj jedan kredit za opt. M. V. Đ. u C. d.d. b. i dva kredita za opt. J. K. G. u S. i K. š. k. z. u korist tih optuženica kojima je predala novčana sredstva kao stvarnim korisnicama tih kredita. Međutim, optuženica zanemaruje da sada opt. M. V. Đ. i opt. J. K. G. poriču da su one poticale opt. Z. P. na neosnovane isplate upravo tih kredita. S druge strane, iz financijsko knjigovodstvenog vještačenja proizlazi da je i opt. B. F. imala opterećenu plaću brojnim drugim kreditima koje niti ona sama ne spori. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je opt. B. F., kao formalna nositeljica kredita, doista imala interes poticati opt. Z. P. da neosnovano putem žiro računa otplaćuje i te kredite. Uz to, inkriminirane isplate tih kredita nisu bile otplaćivane redovnim putem, već isključivo putem žiro računa suda, kako to proizlazi iz vještačenja, pa je jasno da nije istinita obrana opt. B. F. kada tvrdi da su ih obje optuženice plaćale putem svojih opterećenih plaća ili bi joj predavale na ruke. Osim toga, opt. B. F. propušta imati u vidu da bi u slučaju neispunjenja te kreditne obveze upravo ona odgovarala kao formalni nositelj tih obveza, a ne stvarne korisnice tih kredita, pa je očit njezin neposredni interes da potiče da se „tuđe“ kreditne obveze otplate nezakonitim putem. Kraj činjenice prezaduženosti opt. M. V. Đ. i opt. J. K. G., iz kojeg razloga one traže da im opt. B. F. podigne kredit, a koji joj neuredno  vraćaju, potpuno je nelogično očekivati da ona nije potaknula opt. Z. P. da neosnovano podmiri i te kreditne obveze, za koje bi optuženica, također prezadužena kreditima, u konačnici morala odgovarati. Nadalje, pravilno je utvrđeno da su i dvije uplate i to 11. studenog 2008. u iznosu od 500,00 kn i 11. svibnja 2009. u iznosu 285,00 kn na ime kredita koji je opt. B. F. podigla u S. š. k. u. Z. na njezin poticaj neosnovano isplaćene putem opt. Z. P. sa žiro računa suda. Vještak je u dva navrata izričito iskazao, a nakon pribavljanja kreditne dokumentacije te institucije, da je iz izvatka sa žiro računa Županijskoj suda u Bjelovaru vidljivo da su ti iznosi uplaćeni na kreditnu partiju broj 5100375720 čiji je nositelj opt. B. F., a što potvrđuju evidentirane uplate prema istoj kreditnoj partiji koju je dostavila S. š. k. u. Z. uz ugovor o kreditu čiji je nositelj ta optuženica. Okolnost što je u nalozima za plaćanje, koji, protivno žalbenim tvrdnjama, prileže spisu, pogrešno upisani poziv na broj plaćanja ... ne utječe na činjenicu da su upravo navedena sredstva isplaćena i proknjižena za podmirenje kreditne obveze po kreditnoj partiji opt. B. F., a pritom proslijeđene sa žiro računa Županijskog suda u Bjelovaru. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da sve neosnovane isplate pod toč. 4. izreke pobijane presude mogu povezati upravo s tom optuženicom, a da je ona potaknula opt. Z. P. na takvo postupanje.

 

15. Slijedom navedenog, i ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenična utvrđenja suda prvog stupnja kao potpuna i pravilna te ne nalazi nikakvog uporišta sumnji u dokazanost kaznenih djela za koja su opt. Z. P., opt. M. V. Đ., opt. J. K. G., opt. B. F. i opt. A. V. osnovano proglašene krivima.

 

16. USKOK smatra da je prvostupanjski sud pogrešno pravno označio kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti pod toč. 1., 2., 3. i 5. izreke pobijane presude kao produljena kaznena djela iz čl. 291. st. 1. KZ/11., umjesto kao jedinstvena kaznena djela iz čl. 291. st. 2. KZ/11., čime upire na povredu kaznenog zakona. Iako ne osporava činjenicu da niti jedna pojedinačna radnja kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti ne predstavlja ostvarenje znatne imovinske koristi, ipak tvrdi da se radi o jedinstvenom djelovanju opt. Z. P. u kojem ona stalno i na istovjetan način postupa s jedinstvenom namjerom na pribavljanje znatne imovinske koristi učestalim nezakonitim isplatama ostalim optuženicama.

 

16.1. Protivno tim žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja radnje opt. Z. P. utvrđene i činjenično opisane u izreci pod toč. 1., 2., 3. i 5. pobijane presude, podveo pod kaznena djela iz čl. 291. st. 1. u vezi s čl. 52. KZ/11., a time i radnje opt. M. V. Đ., opt. J. K. G. i opt. A. V. kao produljena kaznena djela poticanja iz čl. 291. st. 1. KZ/11.

 

16.2. Naime, prvostupanjski sud pravilno obrazlaže institut produljenog kaznenog djela, navodeći da je opt. Z. P. s namjerom na gotovo isti način izvršila više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima je ostvarila bića više istih kaznenih djela, a koje radnje, kako to proizlazi iz činjeničnog opisa u pogledu mjesta i vremena, odnosno njihovu prostornu i vremenu povezanost, čine više jedinstvenih cjelina u pravnom smislu. Ujedno pravilno utvrđuje da niti jednom radnjom koja ulazi u sastav produljenog kaznenog djela pod toč. 1., 2., 3. i 5. izreke pobijane presude nije pribavljena  imovinska korist preko 60.000,00 kn, slijedom čega zaključuje da se radi o kaznenim djelima iz čl. 291. st. 1. KZ/11. koji je ujedno i blaži za sve optuženice. S tim u vezi pravilno zaključuje da nema mjesta primjeni odredbi čl. 52. st. 4. KZ/11. ("Narodne novine" broj 56/15.) koja za institut produljenog djela uvodi zbrajanje vrijednosti svih stvari, imovinskih prava i koristi pribavljenih odvojenim radnjama. Ovome treba dodati da niti iz činjeničnih opisa kaznenih djela koja su u vrijeme optuženja bila pravno označena kao kaznena djela iz čl. 337. st. 1. i 4. KZ/97. pod toč. 1., 2., 3. i 5. optužnice, a niti iz njezinih izmjena (korigirane su samo visine novčanih isplata) ne proizlazi da se opt. Z. P. stavljalo na teret da je postupala u cilju stjecanja znatne imovinske koristi. Upravo suprotno, iz tih činjeničnih opisa proizlazi da je ta optuženica u svim slučajevima postupala s namjerom ostvarenja "nepripadne materijalne dobiti", a što je u skladu i s njezinim priznanjem počinjenog kaznenog djela pod toč. 1. izreke da je iskoristila svoju tešku materijalnu situaciju i poslužila se sredstvima suda, a kako nije bilo problema, nitko je nije otkrio, ona je nastavila tako postupati. Naime, žalitelj zanemaruje da je za jedinstvenu namjeru nužno da počinitelj na početku ukupne djelatnosti ima na umu cjelokupno zbivanje, dok kod produljene namjere svaka odluka za novu radnju predstavlja volju da se nastavi dotadašnja djelatnost kad se ponovno pruži prilika, pa sve pojedinačne odluke ukazuju na psihički kontinuitet, a tako je postupala opt. Z. P. Osim toga, iz podataka u spisu, osobito ugovora o kreditu i kreditnih partija, proizlazi da su opt. M. V. Đ., opt. J. K. G. i opt. A. V. tijekom cijelog inkriminiranog razdoblja sklapale neke nove ugovore o kreditima s bankama, štedionicama i zadrugama (Š. k. z. Z., I. b. d.d., H. A. A. b. d.d., S. š. k. z. i druge), a što opet upućuje da se nije moglo raditi niti o jedinstvenoj namjeri na poticanje počinjenja kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti.

 

16.3. Stoga je žalba USKOK-a zbog povrede kaznenog zakona neosnovana.

 

17. Opt. Z. P. smatra da je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja počinjena povreda kaznenog zakona. S druge strane, obrazlažući tu žalbenu osnovu, opt. M. V. Đ. i opt. J. K. G. navode da je "pogrešno primijenjeno materijalno pravo" jer su optuženice proglašene krivima, a da za takvo utvrđenje nema osnova u izvedenim dokazima.

 

17.1. Naime, povreda kaznenog zakona se ispituje u okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i opisano je u izreci presude, a ne prema onome koje bi prema mišljenju žaliteljica bilo ispravno. S obzirom da su u izreci presude označeni svi bitni elementi kaznenih djela za koja su optuženice proglašene krivima, u konkretnom slučaju nije utvrđeno postojanje povrede zakona.

 

18. Žaleći se zbog odluke o kazni USKOK prigovara da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani svih optuženica, a da nisu dostatno cijenjene otegotne okolnosti, što po mišljenju žalitelja iziskuje izricanje „strože kazne". Opt. Z. P. smatra da joj je trebalo izreći blažu kaznu, jer je kazneno djelo pod toč. 1. izreke pobijane presude priznala i izrazila žaljenje, dok je u odnosu na ostala kaznena djela trebalo cijeniti niz olakotnih okolnosti (protek vremena, u mirovini je, lošeg zdravstvenog i materijalnog stanja). Opt. A. V. uvodno ističe da se žali zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, ali tu osnovu ničim ne obrazlaže. Nadalje, opt. M. V. Đ., opt. J. K. G. i opt. B. F. tu žalbenu osnovu ne ističu pa je pobijana presuda u tom dijelu, ispitana u smislu članka 478. ZKP/08.-VIII jer žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni.

 

18.1. Suprotno žalbenim tvrdnjama USKOK-a i opt. Z. P., prvostupanjski je sud pravilno valorizirao sve olakotne i otegotne okolnosti koje je u postupku utvrdio na strane te optuženice. Naime, opt. Z. P. je priznala počinjenje kaznenog djela pod toč. 1. izreke i izrazila žaljenje, udana je majka troje djece, a sada je u mirovini. S druge strane, optuženica je iskazala upornost i kriminalnu volju tijekom duljeg vremenskog razdoblja postupajući u svojstvu voditeljice financijsko knjigovodstvenog poslovanja suda, što uz činjenicu visine pribavljene imovinske koristi sebi i drugim optuženicama, predstavlja otegotne okolnosti na njezinoj strani. Svojim postupanjem kao službenica suda narušila je povjerenje, ne samo  države koja joj je povjerila tu dužnost, već i građana u zakonito postupanje sudova. Osim toga, optuženica je pravomoćno osuđena zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja službene isprave. Sve navedene olakotne i otegotne okolnosti našle su odraza, kako u pojedinačno utvrđenim kaznama zatvora u trajanju od po osam mjeseci za kaznena djela pod toč. 1., 2. i 3. izreke pobijane presude te kaznama zatvora od po šest mjeseci za kaznena djela pod toč. 4. i 5. izreke pobijane presude, tako i u pravilno izrečenoj jedinstvenoj kazni zatvora. Slijedom svega utvrđenog, svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11. u konkretnom će se slučaju postići izricanjem jedinstvene kazne zatvora od dvije godine i šest mjeseci, pri čemu je dovoljno da se od izrečene zatvorske kazne izvrši godina dana, a preostali dio od jedne godine i šest mjeseci uvjetuje nečinjenjem novih kaznenih djela kroz vrijeme provjeravanja od pet godina. Ovakva će kazna utjecati, kako na optuženicu da se kloni sličnog ponašanja u budućnosti,  tako i na njezinu okolinu u smislu svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela pa stoga nema mjesta blažem kažnjavanju kako sugerira optuženica niti strožoj osudi po prijedlogu USKOK-a.

 

18.2. Razmotrivši  žalbene navode USKOK-a, opt. M. V., opt. J. K. G., opt. B. F. i opt. A. V., ovaj sud nalazi da su okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne pravilno utvrđene i primjereno vrednovane pa su žalbe i u ovom dijelu neosnovane. Pravilno je sud prvog stupnja na strani tih optuženica cijenio otegotnim činjenicu da se radi o službenicama suda koje su svojim postupanjem narušile povjerenje države, a ujedno i povjerenje građana u zakonito postupanje sudova. Takvim postupanjem iskazale su kriminalnu volju i upornost tijekom duljeg vremenskog razdoblja, uz visinu pribavljene imovinske koristi. Uz to, opt. M. V., opt. J. K. G. i opt. A. V. je pravilno otegotnim vrednovana činjenica njihove dosadašnje osuđivanosti zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja službene isprave. S druge strane, prvostupanjski je sud pravilno olakotnim cijenio činjenicu proteka vremena od počinjenja kaznenih djela, kao i okolnost da su opt. M. V. Đ. i opt. J. K. G. majke dvoje djece, dok su opt. B. F. i opt. A. V. majke jednog djeteta. Stoga je prvostupanjski sud vodeći računa o tako utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani svake optuženice pravilno izrekao opt. M. V. Đ. za kazneno djelo pod toč. 2. izreke i opt. J. K. G. za kazneno djelo pod toč. 3. izreke kazne zatvora od po osam mjeseci, a opt. B. F. za kazneno djelo pod toč. 4. izreke i opt. A. V. za kazneno djelo pod toč. 5. izreke kazne zatvora od po šest mjeseci.  U konkretnom slučaju postojali su i svi uvjeti da se te kazne zamijene radom za opće dobro na slobodi, kako je to valjano obrazložio prvostupanjski sud, jer će se na taj način, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, u cijelosti ispuniti zahtjevi specijalne i generalne prevencije kako je to propisano čl. 41. KZ/11.

 

19. Slijedom navedenog, a budući da ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08.-VIII, trebalo je, na temelju čl. 482. ZKP/08.-VIII, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 11. studenog 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.