REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU Pn-114/2020 Ex vojarna "Sv. Križ" Dračevac

Split

I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Mirjani Rubić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1.
M. I. iz S., O.: … zastupan po
odvjetnicima iz OD B., D. & P. j.t.d. Z.
i pod 2. B. I. iz S., O.: …,
zastupan po punomoćniku J. F., odvjetniku iz S., protiv tuženika B.
K. iz S., O.: …, radi naknade štete, nakon
provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 6. rujna 2021. u nazočnosti
tužitelja pod 1. i 2. osobno, dana 10. studenog 2021.

p r e s u d i o j e:

I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja pod 2. B. I. i sudi:

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju pod 2. iznos od 140,62
kune sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja
pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženih 140,63 kune i
za više traženu kamatu potraživanu od 30. srpnja 2017. pa do dana kada je kamata
dosuđena-do presuđenja zahtjev tužitelja pod 2. odbija kao neosnovan.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. koji glasi:

"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju pod 2. iznos od 281,25
kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 30. srpnja

2017. pa do isplate"

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja pod 1. kojim je isti tražio da mu tuženik u roku od 15 dana nadoknadi troškove ovog parničnog postupka

IV Tužitelj pod 2. i tuženik snose sami svoje parnične troškove.

2 Pn-114/2020

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu 6. ožujka 2020. se navodi da su tužitelji
suvlasnici mobilnog – pokretnog stupića koji se nalazio pred ulazom u garažu u
vlasništvu drugotužitelja B. I. pri čemu je prostor ispred garaže od 2013.
od strane R., SDŽ, G. S., U. odjela za
komunalno gospodarsko i redarstvo, označen oznakom H57 (zabrana zaustavljanja i
parkiranja), a predmetni stupić služi sprječavanju parkiranja vozila obzirom da se
nepropisnim parkiranjem (usprkos oznaci H57) neposredno sprječava pristup
navedenoj garaži što je sve tuženiku bilo poznato obzirom tu parkira svoje vozilo.
Tuženik je 30. srpnja 2017. vozilom oštetio predmetni stupić tako što ga je pregazio,
što ni sam ne osporava, dok osporava obvezu na popravak štete.

Protiv tuženika je podnesena kaznena prijava koja je odbačena zbog niskog stupnja krivnje i minornosti posljedice.

Tužitelji navode kako su privremeno odložili pokrenu stvar – mobilni pokretni
stupić u njihovom suvlasništvu na površinu ispred njihove garaže, da je do trenutka
štetne radnje učinjene vozilom tuženika stupić bio neoštećen, da je tuženik učinio
štetnu radnju prelaska preko oštećene stvari i parkiranja vozila na oštećenu stvar čija
je posljedica pucanje stupića koji više nije upotrebljiv. Šteta koje je nastala tužiteljima
iznosi 562,50 kn i odnosi se na nabavu novog stupića iste vrste i veličine jer nije
moguć popravak oštećenog stupića, pa je u navedenom iznosu tužiteljima nastala
šteta radi čega je zatraženo obvezati tuženika na isplatu spomenutog iznosa
tužiteljima, sve to uz nadoknadu parničnih troškova.

U odgovoru na tužbu tuženik je potvrdio da bi 31. srpnja 2017. vožnjom
unatrag svojim vozilom oborio polovni plastični stupić (službeni prometni znak K22 –
usmjerivač) što se dogodilo bez namjere, a do toga je došlo zbog izrazito loše
osvijetljenosti cijelog parkinga zgrade, a stupići (dva komada) koje tužitelji
postavljaju na 4 metra udaljenosti od svoje garaže u prostora javnog parkinga bitno
sužavaju prostor neophodan ostalim korisnicima za manevriranje javnom površinom.
Tuženik ističe da je parking ispred svih garaža javna površina u vlasništvu RH i
prometnica, pa bi prema odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama i
Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi cestama bilo izričito
zabranjeno neovlašteno postavljanje prometnih znakova i opreme, a zbog
samovoljnog ponašanja tužitelja neki su susjedi imali materijalne štete na svojim
vozilima.

Tuženik potvrđuje da je odbačena kaznena prijava protiv njega podnesena
radi rušenja stupića, da je B. I. postavio stupiće na površinu koja nije
njegovo vlasništvo i bez suglasnosti nadležnih tijela G. S.. Radi navedenog
predloženo je tužbeni zahtjev odbiti.

U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom obavijesti RH MUP PUSD
IIPP broj 511-12-24-B-1417/17 od 6. veljače 2018., kaznene prijave B. I.
zaprimljene kod O. S.. 29.3.2018., rješenje O. S. K.-D. 618/2018 od

6.8.2018., e-mail-a tuženika odvjetniku M. G. od 12.3.2018., ponude-
predračuna PT broj 027/18 od 13. veljače 2018., saslušanjem tužitelja pod 1.
i 2. kao parničnih stranaka, dok je sud odustao od izvođenja dokaza pregledom
snimke video nadzora, vještačenja "po vještaku odgovarajuće struke" i saslušanja
svjedokinje M. V. jer se izvođenje tih dokaza smatrao suvišnim, a također

3 Pn-114/2020

je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika koji je uredno pozvan radi
saslušanja te upozoren na pravne i zakonske posljedice neopravdanog izostanka, a
na ročište na kojem je bio pozvan radi saslušanja nije pristupio, niti svoj izostanak
opravdao.

Tužbeni zahtjev prvotužitelja je neosnovan, dok je tužbeni zahtjev
drugotužitelja djelomično osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete za koju tvrde da im je
nastupila na način što je tuženik svojim osobnim automobilom dana 30. srpnja

2017.oko 23,00 sata namjerno pregazio mobilni pokretni stupić K-22 kojeg su
postavili ispred garaže drugotužitelja B. I. radi sprječavanja parkiranja
vozila a time onemogućavanja pristupa garaži, oštetivši ga u toj mjeri da je postao
neupotrebljiv, tako da su pretrpjeli štetu u visini cijene koštanja novog stupića koju su
odredili prema Ponudi-Predračunu 027/18 izdanom od P. T. d.o.o.

13.02.2018.

Nije sporno da je drugotužitelj B. I. vlasnik garaže u S. na adresi
… u koju se ulazi preko asfaltirane površine na kojoj se nalazi iscrtana
oznaka zabrane zaustavljanja i parkiranja (H57), kao i da su po tužiteljima
postavljena na udaljenosti od oko 4 m od garaže dva pokretna stupića sastavljen od
dva dijela i to podnožja od tvrdog PVC materijala i gornjeg dijela od meke plastike
iscrtane u crvenoj i bijeloj boji (K-22), od kojih je jedan onaj sporni, da je utužene
prigode tuženik svojim automobilom “oborio“ spomenuti stupić te da je protiv tuženika
bila podnesena kaznena prijava koja je odbačena.

Tuženik u bitnome osporava svoju odštetnu odgovornost kako iz razloga što bi
tužitelji stupiće postavili bez ovlaštenja i na mjestu gdje to nije dopušteno čime bi
ometali manevriranje vozila javnom površinom tijekom parkiranja, tako i iz razloga što
bi obaranje stupića bilo bez ikakve namjere a zbog neosvijetljenosti, što bi se radilo o
polovnom stupiću za čije oštećenje i visinu štete nije ponuđen dokaz, pa bi slijedom
toga bio sporan osnov i visina štete.

Prema spisu priloženim ispravama proizlazi da je o događaju tužitelj B.
I. po punomoćniku M. G., odvjetniku u S., putem elektroničke
pošte zatražio obeštećenje u visini 500,00 kn, što je ovaj otklonio, također
elektroničkom poštom od 12. ožujka 2018., da je drugotužitelj 29.ožujka 2018. protiv
tuženika podnio kaznenu prijavu O. u S. zbog
kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona tvrdeći da je
ovdje tuženik B. K. 30. srpnja 2017. oko 23.00 sata u S., u
cilju da nanese štetu, svojim automobilom marke G. C. oborio pokretni
plastični stupić postavljen ispred garaže B. I. uslijed čega da je slomljen
donji dio istog čime ga je oštetio za 562,50 kuna, a koja prijava je rješenjem
O. u S. pod brojem KDO-610/2018 od 6. kolovoza

2018. odbačena pozivom na odredbe čl. 206. st. 1. točka 1. Zakona o kaznenom
postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13.,
152/14., 70/11; dalje ZPP: prijavljeno djelo nije kazneno djelo za koje se goni po
službenoj dužnosti) u svezi sa člankom 33. Kaznenog zakona.

Proizlazi kako je kaznena prijava odbačena unatoč osnovanoj sumnji da je
osumnjičeni svojim postupanjem ostvario obilježja prijavljenog kaznenog djela
oštećenja tuđe stvari iz čl. 235.st.1. Kaznenog zakona, imajući u vidu utvrđene
okolnosti pa tako nizak stupanj njegove krivnje i minornost posljedica, radi čega je

4 Pn-114/2020

ocijenjeno kako nema potrebe za njegovim kažnjavanjem u kaznenom postupku već
primjeni instituta beznačajnog djela sukladno čl. 33. Kaznenog zakona prema kojoj
nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj
počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne
postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.

U tom postupku je, između ostalog, pregledom snimke video-nadzora
utvrđeno kako je ovdje tuženik vožnjom unatrag oborio predmetni stupić koji je bio
postavljen nekoliko metara ispred ulaza u garažu tužitelja, da je taj prostor ispred
garaže javna površina i služi kao parkiralište, da je i ranije komunalni redar uredovao
zbog pritužbi stanara vezano za prostor ispred garaže i obilježavanje signalizacijom
na podu (službena zabilješka policijske službenice M. V., ujedno i policajke
nadležne za predio L.), da je ovdje drugotužitelju B. I. odobreno
dozvolom RH SDŽ, G. S., U. odjela za
komunalno gospodarstvo, O. za komunalne poslove, P. za promet od

11. studenog 2013. iscrtavanje oznake H57 zbog učestalih problema s parkiranim
vozilima ispred ulaza u garažu te da isti nije ni pokušao ishoditi suglasnost nadležnih
za postavljanje stupića.

U vrijeme događaja bio je na snazi Pravilnik o prometnim znakovima, opremi i
signalizaciji na cestama („NN“ broj 33/05., 64/05.,155/05. i 14/11., dalje
Pravilnik) kojim je bilo propisano da prometni znakovi, signalizacija i oprema ceste u
cijelosti moraju biti izrađeni i postavljeni prema hrvatskim normama (čl. 7.), da se
postavljaju na temelju prometnog projekta te da je potrebno pribaviti dokaz propisane
retrofleksije (čl. 8.), a ovdje bi se radilo o prometnoj opremi ceste, smjerokaznoj
oznaci iz glave V Pravilnika za koju je jednako i u sada važećem Pravilniku o
prometnim znakovima, signalizaciji i opremi ceste („NN“92/19.)
propisano da se prometni znakovi, signalizacija i oprema ceste postavljaju na temelju
prometnog elaborata (čl.4.) pa tako i oprema za vođenje i usmjeravanje prometa
među kojima je i K-22-marker za usmjeravanje vožnje, o kojem se ovdje radi, koji se
postavljaju privremeno dok se ne steknu uvjeti za normalno odvijanje prometa (čl.

70.).

Drugotužitelj B. I. je, kako bi proizlazilo iz rezultata postupka K-DO-/
610/2018, što tužitelji i ne spore, samoinicijativno na udaljenosti od 4 metra od
garaže postavio dva pokretna stupića od kojih za jednog tvrdi da ga je tuženik oštetio
smatrajući da za takvu zaštitu nije potrebno ishoditi suglasnost.

Proizlazi kako je stupić stavljen neovlašteno, bez odobrenja, propisanog
projekta odnosno elaborata s ciljem osiguranja nesmetanog pristupa i ulaska u
garažu, što je, prema utvrđenjima naprijed navedenim i ranije dovodilo do prijepora
između vlasnika garaža i stanara prilikom parkiranja njihovih vozila.

U smislu, odredbe iz čl.1045. Zakona o obveznim odnosima („NN“ 32/05.,41/08.,125/11.,78/15. i 29/18., dalje: ZOO) onaj koji drugome
prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastupila bez njegove
krivnje.

U konkretnom slučaju kada je prema rezultatima postupka utvrđeno da je
tuženik svojim automobilom G. C. oborio sporni stupić i vožnjom unatrag
prešao preko njega, osnovano je zaključivati da ga je i oštetio te da je, protivno
njegovim navodima bila primjerena vidljivost jer je događaj bio ljeti (srpanj) u javno

5 Pn-114/2020

osvijetljenoj gradskoj četvrti time što tuženik ne ukazuje na vremenske uvjete ili bilo
koje druge okolnosti koje bi vidljivost umanjivali u toj mjeri da bi stupić bio neuočljiv,
posebno kada se ima u vidu njegov propisani oblik i boja (crveno bijela), pri čemu je
imati u vidu i da se vožnja unazad poduzima pri uočljivosti koja pretpostavlja sigurno
obavljanje te radnje kod koje se vozač mora koncentrirati ne samo na vožnju unatrag
već na sveukupne prometne uvjete za njezino sigurno obavljanje, pa tako i pažljivo
pratiti situaciju u prometu odnosno i u pravcu iza sebe, što sve ukazuje na objektivne
uvjete za uočavanje prepreke, sa čijim postavljanjem i položajem je tuženik bio od
ranije upoznat kao osoba koja u blizini živi i parkira vozilo te mu je, kako je u svojim
navodima istaknuo, bila i poznata problematika parkiranja koju su stanovnici imali s
tim u svezi.

Tvrdeći kako je stupić toliko oštećen da je postao neupotrebljiv, tužitelji
navode kako su kupili novi, a ponovno postavljanje stupića potvrdio je i tuženik.

Na okolnosti vrijednosti odnosno visine štete ponuđen je predračun PT d. o. o prema kojemu bi cijena prometnog znaka-usmjerivača K22 dimenzija
30X100, iznosila 450,00 kn, uvećano za PDV od 112,50 kn ili sveukupno 562,50 kn.

Na prigovor tuženika da se radilo o starom stupiću i nedokazanoj visini štete
odgovoriti je kako je nedvojbeno stupić oštećen pri čemu tužitelji nisu ponudili
prihvatljiv dokaz na okolnosti njegove starosti, a predloženo izvođenje dokaza
vještačenjem, po stavu suda bi izazvalo troškove nesrazmjerne vrijednosti predmeta
spora, što bi bilo protivno načelu ekonomičnosti čiji je smisao brzina i svrsishodnost u
postupanju.

Kod takvog stanja stvari, ocjenjujući da spisu priložena ponuda-predračun daje
cijenu stupića primjerenu tržišnim uvjetima u vrijeme izdavanja, a da se nije ni radilo
o novopostavljenom stupiću pred štetni događaj, polazeći od svih okolnosti slučaja
koje su ranije izložene, sud smatra, primjenom odredbe iz čl. 223. ZPP-a,
primjerenim utvrditi štetu u visini 50% cijene iz spomenute ponude.

Međutim, ovdje je imati u vidu da se spomenuta ponuda/predračun odnosi na
cijelu stvar, da je zahtjev postavljen na isplatu tužiteljima pod 1. i 2. iznosa od 562,50
kuna, što znači da svatko od tužitelja potražuje iznos od po 281,25 kuna, a također i
da je drugotužitelj zahtjev postavio kao suvlasnik ½ dijela stupića, radi čega mu po
nalaženju ovog suda pripada pravo tražiti polovinu od 50%- tnog iznosa cijene iz
rečene ponude.

Dosljedno tome, budući je utvrđeno da je tuženik štetu prouzročio na izloženi
način, da razlozi koje iznosi ne predstavljaju one koji bi ga oslobodili odgovornosti jer
to svakako nije saznanje da je stupić postavljen bez odgovarajuće dozvole odnosno
projekta/elaborata niti postoje druge okolnosti koje bi se mogle ocijeniti dokazom o
nepostojanju njegove krivnje za nastup štete jer to nije ni činjenica što se vrijednosno
ne radi o znatnijoj imovinskoj šteti, tuženika je valjalo obvezati tužitelju B.
I. naknaditi štetu u iznosu od 140,62 kuna, a u preostalom dijelu u odnosu na
njega tužbeni zahtjev je valjalo odbiti.

Na dosuđenu glavnicu drugotužitelju pripada kamata od presuđenja jer je tada
utvrđena visina novčane obveze tuženika radi čega je za više traženu kamatu zahtjev
drugotužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

6 Pn-114/2020

Pri tome je sud imao u vidu kako je B. I. nesporno vlasnik garaže,
prilikom poduzimanija radnji nakon štetnog događaja deklarirao se kao oštećeni pred
II PP S., kao oštećeni je podnio i kaznenu prijavu O. S., na
njegovo ime glasi Ponuda-Predračun izdan od T. d.o.o., pa u toj situaciji nema
osnove zaključivanju da je oštećeni i prvo tužitelj M. I., radi čega je u
odnosu na istog, ocjenjujući da nije aktivno legitimiran, tužbeni zahtjev u cijelosti
valjalo odbiti.

Posebno je naglasiti kako je, osim izvođenja dokaza pregledom isprava
priloženih spisu i saslušanjem tužitelja u svojstvu stranaka, sud odustao od izvođenja
drugih predloženih dokaza smatrajući ih suvišnim a posebno, glede saslušanja
tuženika u svojstvu stranke i jer je obavijestio sud kako je u odgovoru na tužbu
precizno naveo sve bitne okolnosti te da nema ništa novog dodati pri čemu je
smatrao da u situaciji kada su sudovi zatrpani predmetima se ukazuje čudnim što se
na ovakvu tužbu gubi dragocjeno vrijeme i stvaraju nepotrebni troškovi umjesto da se
ista odbaci zbog beznačajne vrijednosti i obijesnog parničenja, što ukazuje kako
smatra nepotrebnim izvođenje dokaza njegovim saslušanjem, čemu je dodati kako se
protivno njegovim navodima, ovdje ne radi o okolnostima zbog kojih bi tužbu trebalo
odbaciti.

Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 4., 155. i 164. ZPP-a.

Budući je tužbeni zahtjev prvotužitelja odbijen kao neosnovan, valjalo je odbiti
i njegov zahtjev za naknadu troškova.

Drugotužitelj i tuženik su djelomično uspjeli u parnici u približno jednakim
dijelovima radi čega je odlučeno da svatko od njih snosi svoj trošak.

U Splitu, 10. studenog 2021.

S U T K I N J A:

Mirjana Rubić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a za nadležni županijski sud.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se
pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

1., 2., 4., 6 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

7 Pn-114/2020

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja pod 1.

-pun. tuženika pod 2.

-tuženika