1              Poslovni broj: I Kž-212/2021-7

Poslovni broj: I Kž-212/2021-7

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Sande Janković i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. T., zbog kaznenog djela iz članka 256. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 08. veljače 2021., broj: K-23/2019-217, u sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika S. Ž.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog A. T. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Vukovaru od 08. veljače 2021., broj: K-23/2019-217, optuženi A. T. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva, utaja poreza ili carine, opisano u članku 256. stavak 1. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 256. stavak 3. KZ/11., na način kako je to pobliže činjenično i pravno opisano u izreci te presude.

 

1.1. Na temelju članka 256. stavak 3. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. KZ/11., optuženi A. T. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci te mu je izrečena kazna na temelju članka 55. stavak 1. i 2. KZ/11. zamijenjena radom za opće dobro na način da je 1 (jedan) dan zatvora zamijenjen sa 2 (dva) sata rada.

 

1.2. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., - dalje: ZKP/08.) Županijsko državno odvjetništvo kao zakonski zastupnik oštećene R. H. upućeno je da imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parnici.

 

1.3. Na temelju članka 148. stavak 4. ZKP/08. predsjednik vijeća će o troškovima kaznenog postupka odlučiti posebnim rješenjem nakon pribavljanja podataka o visini tih troškova.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno i po branitelju, odvjetniku S. Ž., a koje žalbe će se razmatrati kao jedna žalba obzirom da se sadržajno nadopunjuju. Optuženik se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i odbije optužbu, odnosno, optuženika oslobodi od optužbe ili da pobijanu odluku ukine i uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru podnijelo je odgovor na žalbu optuženika, s prijedlogom da se odbije kao neosnovana.

 

4. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja S. Ž., a u odsutnosti optuženika A. T. koji o sjednici nije izvješten, jer nije izvijestio sud o promjeni boravišta ili stana, u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. ZKP/08., te u odsutnosti državnog odvjetnika koji je o sjednici vijeća uredno obaviješten u skladu s odredbom članka 475. stavak 2. ZKP/08.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Optuženik neosnovano nastoji dovesti u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja koja su utemeljena na prihvaćenom nalazu i mišljenju financijsko knjigovodstvenog vještaka D. D. navodeći da nalaz i mišljenje nisu utemeljeni na adekvatnoj poslovnoj dokumentaciji, nego samo na zapisnicima o provođenju nadzora financijske policije i poreznom rješenju bez pregleda poslovnih knjiga.

 

7.1. Navedeni žalbeni navodi su neosnovani i nisu u skladu sa stanjem spisa. Prije svega, treba reći da je prvi nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka od 6. lipnja 2006. (list 521-526 spisa) izrađen na temelju naloga istražnog suca koji je izdan u skladu sa odredbom članka 248. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. - pročišćeni tekst i 115/06. - u nastavku ZKP/97.) i u kojem je pod točkom II navedeno da će se vještačenje izvršiti na osnovu podataka iz spisa i financijsko-knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu te da će u odnosu na točku 4 rješenja (pravomoćni istražni zahtjev, list 467 spisa) vještak utvrditi iznos koji tvrtka … d.d. V. u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 1997. do 31. prosinca 1999. nije uplatila na ime obveza prema državnom proračunu R. H., a koji u istom vremenskom razdoblju nije ni obračunat, a niti uplaćen. Pri tome je vještak ovlašten u okviru naloga suda koristiti sve podatke iz spisa (pa i preslike) kao i financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju priloženu u spisu. Okolnost da se vještak tijekom izrade nalaza i mišljenja, uz ostalo, koristio i podacima iz zapisnika o provođenju nadzora financijske policije, nije od utjecaja na vjerodostojnost provedenog vještačenja. Naime, zadatak vještaka je da utvrdi sve važne činjenice za koje ima stručno znanje, i to na temelju objektivno utvrđenih podataka ili na temelju dokaza ili materijala na koje mu je ukazano nalogom za vještačenje, time da je on dužan razmotriti spis predmeta te iz njega upotrijebiti sve podatke koji su mu potrebni za izradu nalaza.

 

7.2. Prvostupanjski sud je osnovano prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u pogledu izračuna osnovica za obračun dužnih poreznih davanja kao i zaključke o tome da je do netočnog iskazivanja osnovica za obračun dužnih poreznih davanja došlo zbog toga što prilikom obračuna poreza u inkriminiranom razdoblju (1997.-1999.) nisu u poreznu osnovicu uključene vrijednosti nedovršenih usluga (konto 6002), vrijednosti proizvodnje u tijeku (konto 6300) i iznosi troškova prodanih proizvoda (konto 7000), što je posljedično rezultiralo utajom poreza na dobit, poreza na promet proizvoda i usluga (koji se prema Zakonu o porezu na promet proizvoda i usluga "Narodne novine" broj 47/1995.) obračunavao do 31. prosinca 1997. i poreza na dodanu vrijednost (Zakon o porezu na dodanu vrijednost "Narodne novine" 47/95.) koji se obračunavao od 1. siječnja 1998. Kako se u konkretnoj situaciji radi o nedovršenoj proizvodnji, dakle ona iz tekuće godine mora završiti najkasnije u slijedećoj godini i da se u slučaju kad se radi o nedovršenoj proizvodnji mora voditi računa o činjenici je li sjetva proljetna ili jesenska i da potom treba sačekati period da dok se ne dođe do gotovog proizvoda, npr. žetve, tako da će dio proizvodnje završiti u obračunskoj godini do 31.12., a dio će se prenijeti u sljedeću godinu što je financijsko knjigovodstveni vještak pravilno obračunao na način kako je to precizno i detaljno obrazloženo u pobijanoj presudi (stranica 8 i 9, drugi odlomak).

 

7.3. Ključna je činjenica ovog kaznenog djela da i sama utaja poreza nastaje u trenutku kada porezni obveznik nije obračunao i na poreznim obrascima prijavio dužna porezna davanja. Da je porezni obveznik kod prijava poreza prikazao ispravne osnovice i na osnovu takvih ispravno obuhvaćenih poreznih osnovica obračunao dužna porezna davanja – ne bi bilo porezne utaje da tako obračunati porez nije platio. Čin neplaćanja ispravno obračunatih poreznih davanja ne predstavlja poreznu utaju.

 

8. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada osporava svojstvo odgovorne osobe tijekom cijelog inkriminiranog razdoblja (1. siječnja 1997. do 31. prosinca 1999.), jer suprotno proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka. Uvidom u Povijesni izvod iz sudskog registra za TD …. d.d., MBS: … Trgovačkog suda u Osijeku, redni broj upis 2#, utvrđeno je da je optuženi A. T. predsjednik uprave Društva, koji Društvo zastupa bez ograničenja. Upis ove promjene upisan je u Trgovačkom sudu u Osijeku dana 14. travnja 1997. upisom 0002 Tt-97/278-2, a što pravilno utvrđuje prvostupanjski sud kada navodi da je optuženik kao predsjednik uprave upisan rješenjem istog suda dana 14. travnja 1997. godine. Prema činjeničnom opisu inkriminacije a koja je potvrđena provedenim dokazima, optuženik je kazneno djelo utaje poreza počinio kao Predsjednik uprave Trgovačkog društva "…." d.d. V., dakle kao odgovorna osoba. Naime, porezne prijave se sačinjavaju početkom iduće kalendarske godine za prethodnu poslovnu godinu, pa okolnost da je bio prokurist u razdoblju od 1. siječnja do 17. travnja 1997. godine nije odlučna za utvrđenje njegove kaznene odgovornosti kao Predsjednika uprave, budući da je nesporno obnašao dužnost predsjednika uprave u inkriminirano vrijeme kada su netočno ispunjene porezne prijave za 1997., 1998. i 1999. godinu trebale biti podnesene, a potom i porez plaćen.

 

9. Optuženik je prestao biti predsjednikom uprave Društva s danom pokretanja stečajnog postupka rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku od 19. listopada 2000. Dakle, iz navedenih podataka proizlazi da je optuženik u inkriminiranom razdoblju od 1. siječnja 1997. do 31. prosinca 1999. nesporno bio predsjednik uprave TD …, a upravo za navedeno razdoblje je utvrđena utaja poreza u iznosu od ukupno 16.752,649,93 kuna. Iz navedenog proizlazi da je optuženik u razdoblju kada su se predavale porezne prijave bio predsjednik uprave društva, dakle odgovorna osoba TD …., a te prijave su za 1997. predane u 1998., za 1998. u 1999., a za 1999. u 2000. i to sve prije pokretanja stečajnog postupka. Isto tako potrebno je reći da se konačna porezna obveza utvrđuje na kraju godine kod sastavljanja temeljnih financijskih izvještaja trgovačkog društva i da se tako utvrđena konačna obveza podnosi na odgovarajućim obrascima Poreznoj upravi. Po napravljenom godišnjem obračunu i učinjenim poreznim prijavama obavlja se plaćanje dužnih poreznih davanja, pa ako je nešto tijekom godine bilo manje obračunato i plaćeno to se treba u konačnom, godišnjem, obračunu ispraviti i podmiriti u iznosu stvarno nastale obveze. Stoga žalbenim navodima nije osporen zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik kroz cijelo inkriminirano razdoblje bio odgovorna osoba u TD …. i da on odgovora za ispravnost učinjenih obračuna i predanih poreznih prijava tijekom cijelog inkriminiranog razdoblja.

 

10. Nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da pokretanje i otvaranje stečajnog postupka nad pravnom osobom u kojoj je optuženik bio odgovorna osoba kao i prihvaćanje stečajnog plana, utječe na opstojnost porezne obveze utvrđene nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je nad TD …. d.d. iz V. rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj VIII-ST-113/00-6 od 19. listopada 2000. otvoren stečajni postupak te je putem nadležnog državnog odvjetništva izvršena prijava potraživanja temeljem utvrđenih obveza.

 

10.1. Nadalje, optuženik, pozivajući se na dopis Porezne Uprave Područnog Ureda Vukovar od 8. svibnja 2007. Klasa: 415-01/2007-01/012, Ur.broj: 513-07-16/2007. (list 543 spisa), navodi da je stečajni postupak nad pravnom osobom TD …. okončan prihvaćanjem stečajnog plana koji je prihvatila Republika Hrvatska - Porezna uprava kao jedan od stečajnih vjerovnika te izvijestila da ne postavlja imovinskopravni zahtjev, jer da su sva potraživanja prema pravnoj osobi riješena prihvaćenim stečajnim planom.

 

10.2. Međutim, okolnost da Porezna Uprava nije iskazala svoje potraživanje kao jedan od stečajnih vjerovnika u prihvaćenom stečajnom planu i njegovoj dopuni nije odlučna činjenica za kaznenu odgovornost optuženika u pogledu vrijednosti, odnosno visine iznosa utajenog poreza. Naime, prema podacima u spisu, Stečajnim planom TD …. od lipnja 2002. (list 202-272 spisa), kao i njegovim dodatkom (list 273-298 spisa) od srpnja 2002. nisu obuhvaćeni naknadno utvrđeni iznosi neplaćenih poreznih obveza, jer su navedeni iznosi precizno utvrđeni naknadnim nalazom i dopunama nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka, najranije 7. lipnja 2006. (list 521-535 spisa) i nadalje, kako je to pravilno utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud, pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja žalitelja upućuje na obrazloženje pobijane presude (stranica 7, osmi odlomak i stranica 8).

 

11. Žalitelj u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja potpuno neosnovano ukazuje na potrebu provođenja dopunskog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na osnovu poslovnih knjiga. Naime, ranije je obrazloženo zbog čega je provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem u potpunosti određena visina iznosa neisplaćenih poreznih obveza za inkriminirano razdoblje. Osim toga, žalitelju mora biti poznato da su u međuvremenu protekli zakonski rokovi (11 godina) u kojima se trebaju čuvati poslovne knjige, pa izvjesno dokumentacija na osnovu koje predlaže dopunsko vještačenje više ne egzistira niti može biti predmetom financijsko knjigovodstvenog vještačenja.

 

12. Optuženikovi navodi da je on bolji stručnjak od vještaka, podredno i od tijela poreznog nadzora, paušalnog su karaktera isto kao i nabrajanje činjenica na koji se način imaju provoditi knjiženja proizvodnje u tijeku. Sama shema knjiženja koju optuženik opsežno navodi u svojoj žalbi (list 934-939 spisa) opće je poznata svakom knjigovođi s prosječnim stručnim znanjem, a moguće ju je pronaći i u stručnoj literaturi, pa ju kao takvu citirati. Citiranje sheme knjiženja i poznavanje računa glavne knjige na koji se imaju proknjižiti poslovni događaji, ne znači ujedno i da su na tim kontima ispravno evidentirane poslovne promjene nastale u TD …..

 

12.1. Isto je tako paušalnog karaktera optuženikov navod da su svi računovodstveni postupci bili zadani i pojašnjeni u računovodstvenim politikama društva, odnosno Međunarodnim računovodstvenim standardima, jer ničim ne dovodi u pitanje vještakov nalaz koji je utvrdio iznose neobračunatih i neplaćenih poreznih davanja.

 

12.2. Optuženik u svojoj žalbi ne osporava konkretno izračune koje je učinio vještak, ne iznosi nove činjenice, a niti iznose koje da je pogrešno utvrdio sudski vještak. Od financijsko-računovodstvenog stručnjaka, kakvim se optuženik predstavlja, očekivano bi bilo da u pobijanju nalaza sudskog vještaka i prvostupanjske presude iznosi konkretne iznose, upire na netočne izračune, opiše poslovne događaje koji su pogrešno u vještačkom nalazu utvrđeni da iste konfrontira i dokaže putem svojih izračuna ili poslovne dokumentacije, a sve to izostaje.

 

13. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je savjesnom i potpunom analizom izvedenih dokaza navedenih u obrazloženju pobijane presude, za svoja utvrđenja iznio jasne i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

14. U okviru žalbene osnove povrede kaznenog zakona optuženik ističe da ga je prvostupanjski sud proglasio krivim prema izmijenjenoj optužnici od 18. prosinca 2020., (zapisnik o raspravi broj K-23/2019, list 879-881 spisa) zbog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. i 3. KZ/11., a što je po ocjeni žalitelja pogrešno zbog neizmijenjene zakonske i pravne kvalifikacije kojom je prije navedene izmjene činjeničnog opisa bio optužen za kazneno djelo iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. Smatra da je proglašen krivim za drugo kazneno djelo u odnosu na koje nema pravnog kontinuiteta, slijedom čega je žalitelja, po njegovoj ocjeni, trebalo osloboditi od optužbe.

 

15. Međutim, nije u pravu žalitelj kada ističe nepostojanje pravnog kontinuiteta između navedenih kaznenih djela, ali i kaznenih djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 2. u svezi stavka 1. alineje 4. KZ/97. (koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela) i kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11. (za koje je kao odgovorna osoba proglašen krivim). Naime, a što je detaljno iznio i sud prvog stupnja u pobijanoj presudi (stranica 12, treći odlomak), kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. alinejom 4. KZ/97. čini odgovorna osoba u pravnoj osobi koja s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za svoju pravnu osobu pri izvršavanju obveza prema proračunu uskrati sredstva koja mu pripadaju. Sva bitna obilježja tog kaznenog djela ispunjavaju se i u kaznenom djelu utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11., koji je nedvojbeno blaži za počinitelja, pa ga je prvostupanjski sud, u skladu s dosljednom sudskom praksom u pogledu ocjene pravnog kontinuiteta i primjene blažeg zakona, ispravno primijenio u konkretnom slučaju. Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da se u njegovim radnjama ne ispunjavaju zakonska obilježja kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11. Naime, optuženik je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi bio svjestan obveza koje TD …. ima prema proračunu R. H. na ime plaćanja poreza, te je bio odgovoran za ispravne obračune i uplate poreznih davanja, sukladno tada važećim poreznim zakonima a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude (stranica13, drugi odlomak).

 

15.1. Prema tome, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu, jer da nema dokaza da bi optuženik počinio kazneno djelo na način kako mu se to stavlja na teret, slijedom čega su protivno daljnjim žalbenim navodima ispunjena obilježja kaznenog djela iz članka 256. stavak 1 i stavak 3. KZ/11. Kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon u pogledu pravne kvalifikacije kaznenog djela, nije osnovana žalba niti zbog povrede kaznenog zakona koju optuženik ističe kao tzv. posrednu povredu, a ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. nije utvrđeno niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

16. Osim toga, optuženik je u uvodu žalbe istaknuo i žalbenu osnovu odluke o kazni, a u obrazloženju žalbe navodi da je dragovoljac Domovinskog rata, branitelj, otac troje djece, te da je svojim znanjem cijeli život nastojao doprinijeti razvoju zajednice i očuvanju moralnih i materijalnih vrijednosti, te ponavlja navode svoje obrane o tome da nije nezakonito postupao.

 

16.1. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu izrečene kazne, utvrđeno je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i adekvatno ocijenio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne, te da je pravilnom primjenom zakonskih odredbi o sudskom ublažavanju kazne utvrdio da ukupnost utvrđenih olakotnih okolnosti opravdava izricanje blaže kazne od propisane za navedeno kazneno djelo. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da će se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja predviđena člankom 47. KZ/11. u cijelosti ostvariti zamjenom izrečene kazne zatvora radom za opće dobro.

17. Kako žalbeni navodi optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. ZKP/08. utvrđeno je da nije počinjena niti jedna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ovaj drugostupanjski sud mora paziti, trebalo je na temelju članka 482. presuditi kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 10. studenog 2021.