1              Poslovni broj: I Kž-219/2021-6

              Poslovni broj: I Kž-219/2021-6

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Sande Janković i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. N., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 24. svibnja 2021., broj K-10/2020., u sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženoga M. N.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženi M. N. za kazneno djelo iz članka 227. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točka 3. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

II U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu, optuženi M. N. proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11. za koje je osuđen primjenom članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Zatim je navedena kazna temeljem članka 55. stavak 1. KZ/11. zamijenjena radom za opće dobro i na temelju članka 55. stavak 2. KZ/11. jedan dan zatvora zamijenjen sa 2 sata rada. Na temelju članka 55. stavak 6. KZ/11. određeno je da će osuđeni M. N., nakon što nadležno tijelo za Probaciju dade pristanak, rad za opće dobro izvršiti u roku koji to tijelo odredi, vodeći računa o njegovim mogućnostima s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje, time što taj rok ne može biti kraći od jednog mjeseca, niti dulji od dvije godine, računajući od početka izvršenja rada za opće dobro.

 

2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženiku je naloženo platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 18.964,80 kuna, od čega iznos od 17.414,80 kuna predstavlja trošak prometno-tehničkog vještačenja, iznos od 1.250,00 kuna trošak sudsko-medicinskog vještačenja, a preostalih 300,00 kuna trošak sudskog paušala.

 

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri i o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i sigurnosnoj mjeri na način da optuženog M. N. osudi na primjerenu kaznu zatvora i pri tome izrekne sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom iz članka 72. stavak 1. KZ/11., te ga obveže na plaćanje troškova paušala u višem iznosu.

 

4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po branitelju V. Lj., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Lj.&V. d.o.o., s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije žalbu državnog odvjetnika.

 

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog M. N., a u odsutnosti uredno obaviještenog branitelja optuženika, odvjetnika V. Lj. te u odsutnosti državnog odvjetnika koji su o sjednici vijeća uredno obaviješteni u skladu s odredbom članka 475. stavak 2. ZKP/08.

 

7. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.

 

8. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je s obzirom na vrstu i težinu kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim kazna preblaga, te da neosnovano nije izrečena sigurnosna mjera kao i da utvrđene olakotne okolnosti nemaju značaj naročito olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta sudskog ublažavanja kazne. Smatra da se izrečenom kaznom neće ostvariti svrha kažnjavanja posebno s aspekta generalne prevencije, jer je sud precijenio olakotne okolnosti, pa kada bi se one i prihvatile, kao takve ne predstavljaju naročito izražene olakotne okolnosti, koje bi opravdavale ublažavanje kazne za konkretno kazneno djelo.

 

8.1. Kao olakotne okolnosti prvostupanjski sud je cijenio djelomično priznanje te izraženo žaljenje i kajanje, neosuđivanost i osobne prilike (zasnivanje bračne zajednice, rođenje djeteta, zaposlenost). Nadalje, okolnost da je u prometnoj nesreći smrtno stradao optuženikov najbolji i nerazdvojni prijatelj, da su ga teško pogodile posljedice kaznenog djela, zbog čega je morao potražiti stručnu pomoć psihijatra, da je nakon počinjenog kaznenog djela u izuzetno korektnim odnosima sa obitelji pokojnog oštećenika, da ne postavljaju imovinskopravni zahtjev, te da upravo oni predlažu blaže kažnjavanje, doista predstavljaju one naročito olakotne okolnosti u smislu članka 48. stavak 2. KZ/11., koje u potpunosti opravdavaju blaže kažnjavanje.

 

8.2. Iako žalitelj navodi u žalbi da nisu dostatno cijenjene otegotne okolnosti, treba reći da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da navedene okolnosti na koje se poziva žalitelj, prvostupanjski sud nije niti utvrdio, pa i po ocjeni drugostupanjskog suda, okolnost da je u posljednje vrijeme broj kaznenih djela izazivanja prometnih nesreća u porastu, kao opća tvrdnja, ne može teretiti konkretnog optuženika, kao ni težina počinjenog kaznenog djela, koja prema stanju spisa, ne izlazi izvan okvira zakonskog opisa tog kaznenog djela, kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud.

 

8.3. U pravu je, međutim, državni odvjetnik kada ističe u žalbi da je trebalo više cijeniti način i konkretne okolnosti počinjenja kaznenog djela, odnosno da se radi o kaznenom djelu počinjenom s neizravnom namjerom, da je optuženik prekršio više prometnih propisa iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to vožnjom pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 0,89 g/kg, te neprilagođenom brzinom dvostruko većom od dopuštene prometnim propisom za vožnju u naseljenom mjestu.

 

8.4. Stoga, istaknute okolnosti u povezanosti sa jačinom ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra (smrt mlade osobe), i po ocjeni drugostupanjskog suda imaju veću težinu i ukazuju na zaključak da se, bez obzira na brojne utvrđene naročito olakotne okolnosti, radi o počinitelju kojem je, radi postizanja svrhe kažnjavanja, potrebno izreći strožu kaznu, odnosno oštriju društvenu osudu od one koju mu je za to isto kazneno djelo izrekao prvostupanjski sud.

 

8.5. Slijedom navedenog, pravilnim vrednovanjem svih utvrđenih okolnosti od kojih u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. ovisi postupak individualizacije kazne, trebalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni te optuženiku za kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. izreći kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, bez zamjene te kazne radom za opće dobro u smislu odredbe članka 55. stavak 1. KZ/11. Visoki kazneni sud kao drugostupanjski sud, ovako izrečenu kaznu smatra primjerenom svim okolnostima počinjenog djela, ali isto tako i osobi samog počinitelja. Ocjena je suda drugog stupnja da će se upravo kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Naime, navedena kazna sadrži dostatnu količinu društvene osude zbog izuzetno teške posljedice koju je počinitelj prouzrokovao svojim protupravnim ponašanjem ne samo obitelji žrtve, već i društvenoj zajednici. Istovremeno, ta kazna zasigurno jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na počinitelja, ali i na ostale pripadnike društvene zajednice da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te će se omogućiti i optuženiku ponovno uključivanje u društvo nakon izdržane kazne zatvora. Stoga je u ovom dijelu osnovana žalba državnog odvjetnika koja se odnosi na odluku o kazni.

 

9. Međutim, nije u pravu državni odvjetnik kada ističe da je prvostupanjski sud, uz izrečenu kaznu, optuženiku trebao izreći i sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom iz članka 72. stavka 1. KZ/11., jer da je isti prouzrokovao ovu prometnu nezgodu upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola i prevelikom brzinom, a da protek vremena, mladenačka nepromišljenost, kao i neosuđivanost ne mogu biti razlozi za neizricanje mjere zabrane upravljanja motornim vozilom. Protivno tome, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da zbog značajnog proteka vremena od prometne nesreće kao i činjenice da optuženik ni prije, niti poslije tog incidenta nije ni prekršajno, niti kazneno kažnjavan zbog djela iz oblasti prometa, kao i okolnost da je kazneno djelo počinio kao mladi neiskusni vozač, upućuju na ispravnost ocjene suda prvog stupnja da je ova prometna nezgoda, bez obzira na težinu posljedica, jedan izolirani eksces u njegovom dosadašnjem životu i iz navedenog se, i po ocjeni suda drugog stupnja, ne može zaključivati o njegovoj opetovanoj sklonosti kršenju prometnih propisa. Stoga je, po ocjeni drugostupanjskog suda, žalba državnog odvjetnika u odnosu na neizrečenu sigurnosnu mjeru iz članka 72. stavka 1. KZ/11. neosnovana.

 

10. Neosnovana je i žalba državnog odvjetnika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Žaleći se na visinu iznosa paušalne svote (članak 145. stavak 3. ZKP/08.) državni odvjetnik smatra da visina paušala nije adekvatna s obzirom na složenost postupka i duljinu njegova trajanja, a posebno u odnosu na visinu troškova prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja. Protivno tome, prvostupanjski sud je imao u vidu, a što je i navedeno u obrazloženju pobijane presude, imovinske prilike optuženika, te je ocjenom tih okolnosti opravdano zaključio da je optuženik u mogućnosti platiti troškove kaznenog postupka, kao i paušalnu svotu u minimalnom iznosu utvrđenom u okviru svota određenih posebnim propisom razmjerno duljini trajanja postupka, broju održanih ročišta, broju poduzetih radnji suda te složenosti postupka ali i imovinskim prilikama optuženika.

 

11. Kako ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj sud, u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u točki I izreke ove presude, a na temelju članka 482. ZKP/08. kao u točki II izreke ove presude.

 

 

U Zagrebu, 10. studenog 2021.