- 1 -              Rev 3303/2015-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3303/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. I., K., M. K., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika: 1. L. M. rođene D. iz S. G. i 2. S. M. iz S. G., koje zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i partneri iz S., radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-356/14 od 9. srpnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj IP-710/07 od 19. ožujka 2014., u sjednici održanoj 10. studenog 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se  revizija tužitelja N. I., kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj IP-710/07 od 19. ožujka 2014. suđeno je:

 

              "I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

 

1. Nalaže se prvotuženoj L. M. rođenoj D., S. G., P. K., H., da tužitelju N. I. iz S., V., H., preda u zakup poslovni prostor konobu S. m. koji se nalazi u prizemlju kuće u S. G. na adresi ..., katastarske oznake čest. zgr. ... i čest. zem. ... K.O. S. G., a koji se sastoji od sale sa šankom, kuhinje, skladišta, WC-a ženskog i WC-a muškog s upotrebom terasa i vrtova ispred objekta s pripadajućim brojilom električne energije, u roku od 15 dana

 

              2. Nalaže se tuženima L. M. i S. M. da solidarno plate tužitelju 100.000,00 kn i da mu solidarno plate daljnje godišnje iznose od 200.000,00 kn za svaku godinu računajući od 23. rujna 2007. godine, pa sve dok prvotužena ne preda navedeni poslovni prostor iz točke 1. ove presude tužitelju, a najduže do 09. ožujka 2013. godine, sa zakonskom zateznom kamatom na navedene iznose od dana donošenja presude pa do isplate, te su tuženi dužni tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

              II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 59.375,00 kn, sve u roku od 15 dna i pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Pobijanom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-356/14 od 9. srpnja 2015. odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu (toč. I. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede parničnog postupka počinjene pred drugostupanjskim sudom te pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede parničnog postupka. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

7. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP na koju se ukazuje u reviziji. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tužitelja, odnosno saslušao i svjedoka D. P., drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP. Revizijskim prigovorom tužitelja istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

8. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed poslovnog prostora u S. G., zahtjev za naknadom štete s osnova ulaganja u poslovni prostor u iznosu od 100.000,00 kuna te zahtjev za naknadu štete-izmakle koristi radi nemogućnosti obavljanja ugostiteljske djelatnosti u iznosu od 200.000,00 kuna godišnje počev od rujna 2007. godine a najduže do 9. ožujka 2013.

 

10. Nižestupanjski sudovi odbijaju zahtjev tužitelja uz zaključak da ugovor o zakupu od 31. svibnja 2007. sklopljen između D. P. i tužitelja, koji bi po svojoj naravi mogao biti samo ugovor o podzakupu, ne proizvodi pravne učinke prema tuženici 1. (sve da i nije bilo raskida ugovora o zakupu od 9. ožujka 2007.), s obzirom na to da nije bila ostvarena pretpostavka iz odredbe čl. 7. Ugovora o zakupu sklopljenog 9. ožujka 2007. između D. P. i tuženice 1. (problemi u poslovanju ili nepredviđeni troškovi). Nadalje, sudovi zaključuju kako se ne može se smatrati da je između stranka sklopljen ugovor o zakupu poslovnog prostora unatoč tome što je tužitelj u poslovnom prostoru tuženice obavljalo ugostiteljsku djelatnost u razdoblju od srpnja do rujna 2007., jer je odredbom čl. 4. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora ("Narodne novine" broj 91/96, 124/97 i 174/04 – dalje: ZZPPP), propisano da se zakup poslovnog prostora zasniva ugovorom o zakupu (st. 1.); da se ugovor o zakupu poslovnog prostora sklapa u pisanom obliku (st. 2.), a ugovor o zakupu sklopljen protivno odredbi st. 2. toga čl. da je ništav (st. 3.).

 

11.1. Dakle, sudovi smatraju da je riječ, o kogentnoj pravnoj normi koja za slučaj da se ne sklopi ugovor o zakupu poslovnog prostora u pisanoj formi, propisana ništavost takvog ugovora. Kako se ne može tražiti ispunjenje obveza iz ništavog ugovora, tako tužitelj neosnovano zahtjeva predaju u posjed spornog poslovnog prostora odnosno isplatu iznosa od 100.000,00 kuna na ime troškova "(…) radi otvaranja lokala, uhodavanja poslova i rada lokala(…)" kao i naknadu štete izmakle koristi radi nemogućnosti obavljanja ugostiteljske djelatnosti u poslovnom prostoru (čl. 323. st. 1 ZOO/05).

 

12. Temeljni revizijski prigovori odnose se na tvrdnju tužitelja da je ishodio sve potrebne dokumente za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u konobi S. m., o čemu su bili obaviješteni tuženici, pa da bi se slijedom toga trebalo smatrati da su se nalazili u ugovornom odnosu (zakup). Ujedno ističe da mu je bilo onemogućeno poslovanje zbog tuženikovog uznemiravanja, pa je bio prisiljen napustiti navedeni poslovni prostor.

 

12.1. Ovim prigovorima, kao i cjelokupnim sadržajem revizije, tužitelj samo ponovljeno iznosi činjenice i svoje zaključke o njihovom značenju na način na koji je to činio i tijekom postupka te izražava protivljenje zaključcima sudova o pravnoj prirodi odnosa među strankama.

 

13. S obzirom na to da revizijskim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost pobijane odluke te imajući u vidu da je drugostupanjski sud vrlo razložno i detaljno iznio razloge zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev, odnosno žalba tužitelja, to u svemu ostalom ovaj sud upućuje na razloge drugostupanjske presude koje u cijelosti prihvaća na temelju odredbe čl. 396.a ZPP.

 

13.1. Naime, odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP dano je ovlaštenje ovome sudu da se u slučaju kada odbija reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja, pozove na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske odluke. U tom je slučaju dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti i odluku/odluke na koje se poziva (čl. 396.a st. 2. ZPP).

 

13.2. Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-356/14 od 9. srpnja 2015.

 

14. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao izreci na temelju odredbe čl. 393. u vezi čl. 396.a ZPP.

 

Zagreb, 10. studenoga 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.