- 1 -              Rev 1988/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1988/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. L., Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. d.o.o., Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u Z., radi predaje u posjed, odlučujući o tužiteljevoj reviziji, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2865/13-2 od 30. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-554/09-20 od 19. veljače 2013., u sjednici održanoj 10. studenoga 2021.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

Tužiteljeva se revizija odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja kojom je:

 

- kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev koji glasi: „Tuženik je dužan tužitelju predati u posjed nekretninu u Z., objekt u dvorištu, sagrađen na k.č.br. 2767 k.o. C., koja odgovara zk.č.br. 3682 i dijelu zk.č.br. 3681/2 k.o. Grad Z., ukupne tlocrtne površine 96 m2, kao i nadoknaditi mu parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." i

 

- tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 21.875,00 kn.

 

2. Protiv te je presude, s obzirom na to da je vrijednost predmeta spora u ovoj parnici označena svotom od 400.000,00 kn, tužitelj podnio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava, i predložio je ovom revizijskom sudu da je preinači ili ukine.

 

3. Tuženik na reviziju nije odgovorio.

 

4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužitelj revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora o kojem je odlučeno pobijanom presudom zahtjev je tužitelja da sud obveže tuženika predati mu u posjed nekretninu u Z. označenu kao: „ … , objekt u dvorištu, sagrađen na k.č.br. 2767 k.o. C., koja odgovara zk.č.br. 3682 i dijelu zk.č.br. 3681/2 k.o. Grad Z., ukupne tlocrtne površine 96 m2“.

 

7. Sve što je tužitelj u tužbi kao činjeničnu osnovu tužbenoga zahtjeva naveo jest:

- da je on „izvan knjižni“ vlasnik predmetne nekretnine,

 

- da ju je kupio od tvrtke P. d.o.o., koja ga je pak „stekla pripajanjem tvrtke K. d.o.o., kojoj je u temeljni kapital, u postupku pretvorbe, procijenjena predmetna nekretnina“,

 

- da je „prilikom izrade rješenja o iskazu nekretnina od starne H. … navedeni objekt pogreškom opisan na lokaciji … umjesto … , zbog čega je prednik tužitelja zatražio od H.-a da napravi ispravak stvarnog stanja“ i

 

- da tuženik predmetnu nekretninu koristi bez ikakve pravne osnove.

 

8. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev utvrdio neosnovanim s obrazloženjem:

 

- da iz Ugovora o kupoprodaji s P. d.o.o. na koji se tužitelj poziva proizlazi da je predmet prodaje bila samo zkčbr. 3682, a zkčbr. 3681/2 da se u tom Ugovoru uopće ne spominje,

 

- da je u tom Ugovoru navedeno kako tužitelj odmah stupa u posjed predmetne nekretnine, no da je u postupku nesporna činjenica da tužitelj nije stupio u posjed,

 

- da iz rješenja H. … proizlazi da je u vrijednost društvenog kapitala K. ušlo skladište u … u Z., što nije nikad ispravljeno,

 

- da stoga „tužitelj nije dokazao pravni slijed u odnosu na nekretninu čiju predaju u posjed traži“.

 

9. Drugostupanjski je sud, odgovorivši između ostaloga i na tužiteljev žalbeni navod da je ovdje trebalo primijeniti odredbu čl. 166. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV), a ne čl. 162. toga Zakona, zaključio da, s obzirom na utvrđene činjenice, tužitelj nema pravni temelj i istinit način stjecanja.

 

10. Tužitelj je u reviziji, najprije ustvrdivši da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer prvostupanjska presuda „ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer u presudi nema razloga, u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ustvrdio i da je drugostupanjski sud počinio istu povredu i to, i samo zato, što je potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Ovaj revizijski razlog tužitelj je u nastavku revizije obrazložio tvrdnjom „da sud prvoga stupnja nije izveo dokaze koje je predložio tužitelj, pa zbog povrede parničnoga postupka nije sudio prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku, a u vezi s odredbama čl. 7. i čl. 220. tog Zakona zbog čega odluka nema razloga.“

 

S obzirom na ovakvo obrazlaganje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koja uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, između ostaloga i zato što nema razloga o odlučnim činjenicama, tužitelju je za ukazati na to da postupanje suda prvoga stupnja tako da ne izvede predložene dokaze, pored toga da tužitelj ne ukazuje na to da sud nije obrazložio odluku o odbijanju izvođenja predloženih dokaza (tužitelj, zapravo, nije naveo niti to o kojim se to navodno predloženim a neizvedenim dokazima radi), ne može se ishod imati te da presuda nema razloga.

 

Stoga ne postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka.

 

11. Obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava tužitelj je naveo samo to da „sud drugog stupnja primjenjuje pogrešne odredbe materijalnog prava“ jer „ne navodi izričito propis koji primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, ali se po dikciji nedvojbeno zaključuje da primjenjuje propis „Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima“ koji se odnosi na stjecanje vlasništva.“. Tužitelj potom zaključuje da njegov tužbeni zahtjev „nije postavljen radi stjecanja vlasništva niti na osnovi prava vlasništva“ već da se „tužbom zahtjeva predaja posjeda na temelju prava na posjed, protiv tuženika koji drži posjed bez ikakvog prava.“

 

Međutim, s obzirom na činjenice na kojima je tužitelj utemeljio tužbeni zahtjev, drugostupanjski je sud pravilno zaključio da pitanje njegove osnovanosti valja sagledati kroz odredbu čl. 166. ZV, na koju se i sam tužitelj pozvao, pa i u žalbi. Naime, kako je već navedeno tužitelj je u tužbi ustvrdio da je „izvan knjižni vlasnik“ predmetne nekretnine i da ima pravni temelj njenoga stjecanja, što mu daje pravo na posjed. Utvrdivši da tužitelj nije dokazao pravni temelj i istinit način stjecanja predmetne nekretnine, drugostupanjski je sud pravilno primijenio upravo odredbe čl. 166. ZV.

 

12. Stoga ne postoji ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 10. studenoga 2021.

                                                                                                                Predsjednica vijeća

                                                                                                                Renata Šantek, v.r.