REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 62 Pž-5251/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari
tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623,
Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB
22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici Ivica
Šimundić, Miroslav Vegar i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri,
Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Pisarnica Osijek, ul. Ivana Gundulića 5-B, radi
isplate iznosa od 63.020,73 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude
Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-623/2018-30 od 6. listopada 2020., 10.
studenoga 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-623/2018-30 od 6. listopada 2020.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj
P-623/2018-30 od 6. listopada 2020. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od

63.020,73 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na taj
iznos teku od 4. veljače 2018. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, sve u
roku od 15 dana.

2. Tako je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu kojim tužitelj traži
da mu tuženik naknadi štetu nastalu u razdoblju od 1. listopada 2015. do 31.
prosinca 2017. isplatama invalidske mirovine tužiteljevu osiguraniku, koji je 12. lipnja

2008. stradao u prometnoj nezgodi, koju je prema navodima tužitelja prouzročio
osiguranik tuženika (pri čemu je sporna činjenica je li i ozlijeđeni, s obzirom na to da
je bio pijan kad je prelazio cestu na pješačkom prijelazu, otklonjena nakon
provedenog prometnog vještačenja, iz kojeg proizlazi da je tuženikov osiguranik kao
vozač s obzirom na brzinu mogao pravovremeno zaustaviti vozilo), te je
prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim. Tuženikov, u odgovoru na
tužbu istaknut prigovor, kojim osporava da je Krešimiru Rujevčaninu nastupila
invalidnost kao posljedica povrede izvan rada odnosno prometne nezgode,
prvostupanjski je sud otklonio, tj. ocijenio neosnovanim, primjenom pravila o teretu

Poslovni broj: 62 Pž-5251/2020-2 2

dokaza, imajući u vidu da tuženik nije na tu okolnost predložio nikakav dokaz. Kako
je tužitelj u spis priložio rješenje od 10. svibnja 2010., na tuženiku bio teret
dokazivanje činjenica da uzročno-posljedična veza ne postoji. To iz razloga što je
rješenje od 10. svibnja 2010. tužitelj izdao u obavljanju povjerenih mu javnih ovlasti,
pa se stoga radi o javnoj ispravi u smislu odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom
postupku, koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.
Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je
isprava nepravilno sastavljena, a to tuženik tijekom postupka nije dokazao.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude, pobijajući je zbog bitne
povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava,
navodeći u bitnom da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Drži da je teret
dokaza osporene činjenice postojanja uzročne veze između ozljeda zadobivenih u
prometnoj nesreći i invalidnosti trebao biti na tužitelju, a kako tužitelj nije predložio
adekvatno vještačenje, drži da je tužbeni zahtjev samim time trebalo odbiti u cijelosti.
U odnosu na ocjenu doprinosa tužiteljeva osiguranika prometnoj nesreći nakon
provedenog prometnog vještačenja, ističe da je sud pogrešno ocijenio da doprinosa
nije bilo, jer je pješak bio u tamnoj odjeći i imao 1,79 g/kg alkohola u krvi, pa je kao
takav bio apsolutno nesposoban sudjelovati u prometu. Predlaže pobijanu presudu
preinačiti u tuženikovu korist. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u
granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14.
ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je ona prema ocjeni ovog suda
pravilna i na zakonu osnovana.

7. Predmet spora je naknada štete koju je tužitelj pretrpio isplaćujući od 1.
listopada 2015. do 31. prosinca 2017. mjesečne iznose invalidske mirovine
tužiteljevu osiguraniku, koji je 12. lipnja 2008. stradao u prometnoj nezgodi.

8. Prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od naprijed navedenih bitnih
povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti,
niti žalitelj navodima žalbe ukazuje na postojanje kakve konkretne bitne povrede
odredaba parničnog postupka.

9. Neosnovano se tuženik u žalbi poziva na to da je teret dokaza osporene
činjenice postojanja uzročne veze između ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći i
invalidnosti trebao biti na tužitelju. Iako parnični sud u situaciji u kojoj je sporno jesu li
upravo ozljede zadobivene u prometnoj nesreći dovele do opće nesposobnosti za
rad, a posljedično i umirovljenja tužiteljeva osiguranika, nije vezan utvrđenjima
vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru uzroka nastanku profesionalne

Poslovni broj: 62 Pž-5251/2020-2 3

nesposobnosti za rad, na tuženika pada teret dokaza da uzročna veza ne postoji.
Ukratko, parnični sud nije vezan dokumentacijom koja potječe iz upravnog postupka
u smislu da tuženik može i mora biti u mogućnosti dokazivati suprotno, no pasivnost
tuženika ne može ići u korist tuženiku ako on ne iskoristi pruženu priliku da na
adekvatan način dokaže svoje tvrdnje. Naime, u situaciji u kojoj je tužitelj svoje
tvrdnje potkrijepio nekakvim dokazima, a tuženik svoje nije potkrijepio nikakvima
(iako mu je za to pružena prilika), pravila o teretu dokaza ne mogu ići na štetu
tužitelja, jer bi u suprotnom tuženikove paušalne tvrdnje imale jaču snagu od
tužiteljeve konkretne dokumentacije.

10. Neosnovano tuženik u žalbi osporava ocjenu da nije bilo doprinosa na
strani tužiteljeva osiguranika, pozivajući se na to da je stradali pješak bio u tamnoj
odjeći i imao 1,79 g/kg alkohola u krvi, pa da je kao takav bio apsolutno nesposoban
sudjelovati u prometu, jer je u konkretnoj situaciji prometni vještak utvrdio i brzinu
kretanja tuženikova osiguranika u trenutku kada ga je mogao uočiti, i udaljenost na
kojoj se u tom trenutku nalazio, te je dao stručno mišljenje da se vozač mogao
sigurno zaustaviti prije pješačkog prijelaza. Naime, radi utvrđivanja dinamike
nastanka prometne nezgode, prvostupanjski sud je proveo vještačenje po vještaku
prometne struke, iz čijeg nedvojbeno proizlazi da je Krešimir Rujevčanin prelazio
kolnik na obilježenom pješačkom prijelazu i da je do naleta vozila prešao lijevi
prometni trak, pa je kontakt vozila s tijelom pješaka ostvaren na desnom prometnom
traku i to prednjim lijevim dijelom vozila. Vještak je utvrdio da je u trenutku stupanja
pješaka na kolnik vozilo bilo udaljeno od mjesta naleta 47,2 m, a da je granična
brzina zaustavljanja vozila prije dolaska na mjesto naleta 63 km/h, dok se u
konkretnom slučaju vozilo kretalo brzinom od 57 km/h. Vještak je utvrdio da bi vozač
pravovremenim poduzimanjem kočenja mogao zaustaviti svoje vozilo prije naleta na
pješaka pri brzinama manjim od 63 kn/h. Naime, iz utvrđenja vještaka je razvidno da
je pravovremenom reakcijom mogao zaustaviti vozilo i da do naleta na pješaka ne bi
niti došlo, neovisno o tome u kakvom je stanju pješak koji se u tom trenutku zatekao
na uredno obilježenom pješačkom prijelazu. To što je pješak bio pijan i u tamnoj
odjeći stoga prema ocjeni ovog suda nije od odlučne važnosti i stoga je pravilna
ocjena prvostupanjskog suda nema pješakova doprinosa nastanku štetnog događaja.

11. Stoga tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

12. S obzirom na navedeno, na temelju odredaba čl. 368. st. 1. ZPP-a presuđeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. studenoga 2021.

Sudac Mirna Maržić