Poslovni broj: I Kž-186/2021-4

Poslovni broj: I Kž-186/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. D. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 38. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i optuženog F. D., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 26. travnja 2021. broj: K-11/2015., u sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se, na temelju članka 452. točke 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje: ZKP/08. ), protiv

 

 

optuženog N. D. (osobni podaci kao u izreci pobijane presude) i

 

 

optuženog F. D. (osobni podaci kao u izreci pobijane presude)

 

 

ODBIJA OPTUŽBA

 

 

da bi u vremenskom razdoblju od 27. studenog 1998. do 16. lipnja 1999. u Splitu optuženi F. D. kao predsjednik Uprave i jedini udjeličar društva M. š. d.o.o. S., protivno članku 252. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima, iako dužan skrbiti se o interesima navedenog društva pažnjom dobrog gospodarstvenika, u nakani da na štetu društva M. š. d.o.o. sebi pribavi nepripadnu imovinsku korist u velikom iznosu, a optuženi N. D. kao član uprave društva D. C. L. d.o.o. S., svjestan da F. D. postupa protivno navedenom članku Zakona o trgovačkim društvima i da M. š. d.o.o. pričinjava višemilijunsku štetu, u nakani da F. D. omogući pribavljanje nepripadne imovinske koristi u velikom iznosu na štetu M. š. d.o.o., dogovorili da društvo M. š. d.o.o. odobri društvu D. C. L. d.o.o. kredit u višemilijunskom iznosu koja novčana sredstva će proslijediti kao zajam F. D., pa su u svrhu realizacije dogovorenog dana 27. studenog 1998. u naprijed navedenim svojstvima zaključili ugovor kojim M. š. d.o.o. S. odobrava kredit D. C. L. d.o.o. u iznosu od 3.750.000,00 kuna, a potom i ugovor o kratkoročnom zajmu kojim ugovorom društvo D. C. L. d.o.o. F. D. odobrava zajam u istom iznosu s kamatom od 13% i rokom povrata do 27. studenog 2001., bez ugovaranja sredstava povrata zajma, a koji je tim sredstvima u navedenom iznosu istoga dana izvršio dokapitalizaciju društva M. š. d.o.o., čime je za navedeni novčani iznos povećana vrijednost udjela F. D., pa kako bi prikrili pravi izvor sredstava dokapitalizacije i nevraćanje kredita M. š. d.o.o., neistinito prikazali da su kreditne obveze zatvorene, tako da su dana 16. lipnja 1999. zaključili višestruku kompenzaciju s retroaktivnom primjenom od 2. siječnja 1999. koju su potpisali N. D. u ime društva D. C. L. S. d.o.o., a F. D. kao predsjednik Uprave M. š. d.o.o. i ujedno kao fizička osoba i korisnik pozajmice, u kojoj su neistinito naveli nepostojeću obvezu M. š. d.o.o. prema F. D., te kroz poslovnu dokumentaciju navedenih društava temeljem takve kompenzacije neosnovano zatvorili obveze povrata novčanih sredstava po ovim kreditima - pozajmicama, čime su na štetu M. š. d.o.o. F. D. pribavili nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 3.750.000,00 kuna,

 

dakle, optuženi F. D. u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i odnosu povjerenja i na taj način sebi pribavio protupravnu imovinsku korist, te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio štetu, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, a optuženi N. D. drugome s namjerom pomogao da u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelje na zakonu i odnosu povjerenja i na taj način sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta,

 

pa da bi time počinili svaki po jedno kazneno djelo protiv gospodarstva i to optuženi F. D. - zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju - djelo označeno po članku 246. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 246. stavak 2. KZ/11., a optuženi N. D. - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju pomaganjem - djelo označeno po članku 246. stavak 2.

u vezi sa stavkom 1. i u vezi s člankom 38. KZ/11., a kažnjivo po članku 246. stavak 2. KZ/11.

 

II  Uslijed odluke pod I, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

III Na temelju članka 149. st. 1. ZKP/08. troškovi postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrade branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu, na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08., optuženi N. D. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djela protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 38. KZ/11. a optuženi F. D. da bi počinio kazneno djela protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11.

 

1.1 Na temelju članka 149. st. 1. ZKP/08. određeno je da troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv te presude žalbe je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine predmet vrati na  ponovno raspravljanje i odluku.

 

3. Odgovor na žalbu je podnio optuženi N. D. po branitelju P. B., odvjetniku u S. s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske  donese presudu kojom se optužba odbija jer je nakon proteka 22 godine od predmetnog događaja nastupila zastara progona.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja utvrdio je da je nakon donošenja pobijane presude, u međuvremenu, i to prije nego što je spis dostavljen ovom sudu, 16. lipnja 2021. nastupila zastara kaznenog progona iz članka 81. stavka 1. alineje 3. u vezi s člankom 81. stavka 3. KZ/11. zbog čega se ne može poduzeti kazneni progon, a time je ujedno i ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točka 3. ZKP/08.

 

5.1. Na temelju članka 81. stavka 1. alineje 3. KZ/11. zastara kaznenog progona za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina nastupa protekom 20 godina od inkriminiranog događaja. Imajući istovremeno u vidu odredbu članka 81. stavka 3. KZ/11., sukladno kojoj je, uslijed činjenice donošenja prvostupanjske presude, ovaj rok produljen za dvije godine, ukupni rok zastare kaznenog progona za predmetno kazneno djelo iznosi 22 godine. Naime, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. ožujka 2015. broj: I Kž-425/12-6 ukinuta je presuda Županijskog suda u Splitu od 17. veljače 2012. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to u odnosu na točku presude vezano uz koju je nastavljen kazneni postupak i donesena prvostupanjska presuda koja je predmet ispitivanja.

 

5.2. Činjeničnim opisom presude, radnje kaznenog djela zlouporabe povjerenje u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2 KZ/11. opisane su u razdoblju „…od 27. studenog 1998. pa do 16. lipnja 1999. ...“ pa s obzirom da je za navedeno kazneno djelo zapriječena kazna zatvora od jedne do deset godina, zastara kaznenog progona za ovo kazneno djelo je nastupila 16. lipnja 2021.

 

6. Budući da se, zbog nastupa zastare, kazneni progon optuženog N. D. i optuženog F. D. više ne može poduzeti, trebalo je, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08., u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačiti prvostupanjsku presudu te pravilnom primjenom zakona, a na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08. protiv oboje optuženika odbiti optužbu.

 

7. S obzirom da je optužba odbijena, na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08., odlučeno je da pripadajući troškovi kaznenog postupka (iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja) padaju na teret proračunskih sredstava.

 

8. Slijedom prethodno navedenog, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

 

U Zagrebu 10. studenog 2021.