Baza je ažurirana 09.12.2025. zaključno sa NN 118/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 4478/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4478/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. Č., T., OIB:, koju zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica u S., protiv tuženika Grada T., T., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnica B. V., odvjetnica u T., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-554/2019-3 od 10. lipnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-837/17 od 6. rujna 2019., u sjednici održanoj 10. studenoga 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-554/2019-3 od 10. lipnja 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-837/17 od 6. rujna 2019.

 

2. Tuženik na taj prijedlog nije odgovorio.

 

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

 

4. Oba pitanja koja je tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila, a koja glase:

- „Ostaje li teret dokazivanja na tužiteljici u radnom sporu radi isplate materijalnih davanja u smislu isplate stimulativnog dijela plaće i uspješnosti na radu ukoliko tuženik ne postupa po nalozima suda u skladu sa odredbom čl. 233 ZPP-a, a koje isprave je dužan podnijeti radi utvrđenja odlučnih činjenica?“ i

 

- „Oslobađa li odredba čl. 233. st. 5. ZPP-a tereta dokazivanja u odnosu na onu stranku (tužiteljicu) koja tim ispravama dokazuje odlučnu činjenicu u odnosu na onu stranku (tuženika) koji tu odlučnu činjenicu nedostavljanjem isprava onemogućuje dokazati?“

 

nisu važna za odluku u sporu, pa samim tim ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

 

5. Naime, odluka drugostupanjskog suda o neosnovanosti onog dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu stimulativnog dijela plaće nije zasnovana na primjeni pravila o pribavljanju isprave od protivnika stranke koja se na ispravu poziva, konkretno primjeni odredbe čl. 233. st. 5. ZPP, prema kojoj će sud, s obzirom na sve okolnosti, po svom uvjerenju ocijeniti od kakva je značenja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ili protivno uvjerenju suda poriče da se isprava kod nje nalazi, niti je to mogla biti, jer je zasnovana na stavu drugostupanjskog suda da isprave koje je tužiteljica predložila pribaviti od tuženika po svom sadržaju ni ne mogu biti isprave kojim tužiteljica može dokazati tvrdnju o činjenici da bi u određenom razdoblju ostvarila stimulativni dio plaće, uslijed čega ostaje na tužiteljici teret da dokaže ovu činjenicu drugim dokaznim sredstvima, a što ona nije učinila.

 

5. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 10. studenoga 2021.

 

Predsjednica vijeća:

              Renata Šantek, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu