-1 -                

                  Poslovni broj: 4 Us I-750/2021-6

Poslovni broj: 4 Us I-750/2021-6

     U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja M. B. iz B. S., kojeg zastupa opunomoćenica K. P., odvjetnica u S. B., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., kojeg zastupa službena osoba V. P., radi invalidske mirovine, 10. studenoga 2021.

p r e s u d i o  j e

I.              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/20-03/01124707944, URBROJ: 341-99-06/2-20-8130 od 15. travnja 2021.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03/01124707944, URBROJ: 341-99-06/2-20-8130 od 15. travnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S. B., KLASA: UP/I 141-02/19-03/01124707944, URBROJ: 341-16-06/2-19-11098 od 6. srpnja 2020. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

2.              U tužbi tužitelj, u bitnome, navodi kako je tuženik pogrešno primijenio odredbu članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/2017., dalje: ZOHBDR). Navodi da mu je rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, broj: UP-II-03-41-468/13 od 10. studenoga 2014. priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta po osnovi oboljenja koje se pogoršalo za vrijeme službe u oružanim snagama Hrvatskog vijeća obrane. Smatra, stoga, da mu u Republici Hrvatskoj pripada pravo na invalidsku mirovinu po navedenom Zakonu te da nigdje Zakonom nije određeno da se kod priznavanja prava na invalidsku mirovinu mora utvrditi postojanje invalidnosti prema hrvatskim propisima. S obzirom na navedeno predlaže Sudu usvojiti  tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika te potražuje trošak upravnog spora.

3.              U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je pobijano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu s važećim zakonskim propisima. Ističe da je odredbom članka 142. stavka 3. ZOHBDR-a propisano da se pravo iz stavka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4.               Dana 3. studenoga 2021. pred ovim Sudom je održana rasprava u prisutnosti tužitelja i službene osobe tuženika, koji su ostali pri svim dotadašnjim navodima.

5.               Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka i u sve isprave priložene istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom iz članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.              Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu iz hrvatskog mirovinskog osiguranja podnio 6. ožujka 2019.

7.              Nadalje proizlazi da je tužitelju pravomoćnim rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, broj UP-II-03-41-468/13 od 10. studenog 2014. priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta po osnovi oboljenja koje se pogoršalo za vrijeme službe u oružanim snagama HVO-a, počevši od 1. ožujka 2007. i pravo na osobnu invalidninu.

8.              Također proizlazi da je prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I 141-02/19-03/01124707944, URBROJ: 341-16-06/2-19-11098 od 6. srpnja 2020. doneseno na temelju nalaza i mišljenja vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda O. KLASA: 561-02/20-02/156, URBROJ: 426-04-04/6-20-2, evidencijski broj vještačenja 413255 od 19. lipnja 2020. iz kojeg nalaza i mišljenja je razvidno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti za vrijeme sudjelovanja u HVO-u uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti.

9.              U svezi žalbe tužitelja na prvostupanjsko rješenje od 6. srpnja 2020., prema odredbi članka 133. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19., dalje: ZOMO), provedeno je vještačenje od strane vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda KLASA: 561-02/20-02/156, URBROJ: 426-04-01/3-21-5, evidencijski broj vještačenja: 559929 od 4. ožujka 2021.

10.              Iz navedenog Nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka od 4. ožujka 2021. proizlazi da je ocjena vijeća vještaka pravilna jer zbog posljedica ozljede iz 1992. radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti dok ostale bolesti (psihičke bolesti iz kruga anksio-depresivnog poremećaja, degenerativne promjene slabinske kralježnice s prosječnim bolnim sindromom) koje su od utjecaja na radnu sposobnost nisu predmet ocjene sukladno članku 142. ZOHBDR-a.

11.              Člankom 142. ZOHBDR-a propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po tom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji (stavak 1.). Pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po tom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine (stavak 2.). Pravo iz stavka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje se pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji (stavak 3.).

12.              Odredbom članka 39. ZOMO-a propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaranju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 1.). Preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima (stavak 2.). Djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 3.). Potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti (stavak 4.). Uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest (stavak 5.).

13.              Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, Sud smatra kako je provedenim vještačenjima oba stupnja nedvojbeno utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ni potpuni gubitak radne sposobnosti jer radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti.

14.              Sud je stava kako su postupci vještačenja u konkretnom slučaju u cijelosti provedeni u skladu s odredbama članka 123. do članka 133. ZOMO-a te u skladu s odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/17. i 56/18.) kojima je propisan postupak provođenja medicinskih vještačenja.

15.              Vezano za tužbeni navod tužitelja da je tijelo vještačenja u Bosni i Hercegovini utvrdilo postojanje invalidnosti tužitelja te da nigdje nije propisano da se kod priznavanja prava na invalidsku mirovinu mora utvrditi postojanje invalidnosti prema hrvatskim propisima, nalaz i mišljenja tijela vještačenja iz inozemstva ne obvezuju domaćeg vještaka u pogledu utvrđivanja invalidnosti u hrvatskom mirovinskom osiguranju. Naime, svaka država primjenjuje svoj sustav ostvarivanja prava na davanja na temelju invalidnosti, pa tako primjenjuje i vlastitu definiciju invalidnosti koja sadržava zakonske i medicinske kriterije koji su svojevrsni njezinom sustavu socijalne sigurnosti, tržištu rada i drugim elementima koji se pri definiranju invalidnosti uzimaju u obzir.

16.              Osim toga, odredbom članka 142. stavka 3. ZOHBDR-a jasno je propisano da se pravo iz stavka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji (stavak 3.).

17.              Uz navedeno, tužitelj niti tijekom upravnog postupka niti tijekom upravnog spora u skladu s odredbama članka 33. i 34. ZUS-a, nije predložio provođenje dokaza radi utvrđivanja činjenica koje bi eventualno dovele u sumnju pravilnost i zakonitost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom upravnog postupka, odnosno činjenica koje bi eventualno dovele u sumnju zakonitost pobijanog rješenja.

18.              Dakle, budući da je pobijano rješenje tuženika utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni odredaba materijalnih propisa, tužbeni zahtjev je odbijen na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

19.              Kako je tužitelj u cijelosti izgubio predmetni spor, to Sud nije usvojio zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, s obzirom da je odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano te je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Osijeku 10. studenoga 2021.

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                       Sutkinja

                                                                                                                Valentina Grgić Smoljo,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).