- 1 -              Rev 1063/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1063/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz N., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u K., protiv tuženika H. c. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupa D. D., dipl. iur., te umješača na strani tuženika C. S. d.o.o. S., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva B. P., odvjetnici u Z., te umješača E. o. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. P., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-153/17-6 od 15. ožujka 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini broj Pn-35/15 od 22. prosinca 2016., u sjednici održanoj 10. studenoga 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-153/17-6 od 15. ožujka 2018. pod točkom I. izreke u dijelu odluke o glavnoj stvari, odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-153/17-6 od 15. ožujka 2018. pod točkom I. i II. izreke u dijelu odluke o troškovima postupka, odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

 

              „I. Nalaže se tuženiku H. c. d.o.o. iz Z., da tužitelju D. Š. iz N., na ime naknade nematerijalne štete plati iznos od 203.500,00 kn (dvjesto tri tisuće i petsto kuna) i na ime naknade za tuđu pomoć za period od 20.04.2003. g. do 31.12.2016. g. iznos od 149.850,00 kn (sto četrdeset i devet tisuća i osamsto pedeset kuna), sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, računajući ovu od dana 22.12.2016. g. do isplate, te na ime rente za tuđu pomoć za period od 01.01.2017. g. pa nadalje mjesečni iznos od 900,00 kn (devetsto kuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, najkasnije do 16.-og u mjesecu, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 20.295,94 kn, sve u roku 15 dana.

 

II. Preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 181.971,99 kn, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe do dana presuđenja se odbija.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja je suđeno:

 

„I. Uvažavaju se žalbe tuženika H. c. d.o.o., umješača na strani tuženika C. S. d.o.o. i E. o. d.d. Z. i preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku – Stalne službe u Kutini poslovni broj: 29 Pn-35/15 od 22. prosinca 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženiku H. c. d.o.o. da tužitelju D. Š. na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 203.500,00 kuna, na ime naknade za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 20. travnja 2003. do 31. prosinca 2016. iznos od 149.850,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, te na ime rente za tuđu pomoć od 1. siječnja 2017. pa nadalje iznos od 900,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, te dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (točka I. izreke prvostupanjske presude) i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja D. Š. koji glasi:

 

Nalaže se tuženiku H. c. d.o.o. iz Z., da tužitelju D. Š. iz N., na ime naknade nematerijalne štete plati iznos od 203.500,00 kn (dvjesto tri tisuće i petsto kuna) i na ime naknade za tuđu pomoć za period od 20. travnja 2003. do 31. prosinca 2016. iznos od 149.850,00 kn (sto četrdeset i devet tisuća i osamsto pedeset kuna), sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, računajući ovu od dana 22. prosinca 2016. do isplate, te na ime rente za tuđu pomoć za period od 1. siječnja 2017. pa nadalje mjesečni iznos od 900,00 kn (devetsto kuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, najkasnije do 16-og u mjesecu, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 20.295,94 kn, sve u roku 15 dana."

 

Nalaže se tužitelju D. Š. da tuženiku H. c. d.o.o. naknadi troškove postupka u iznosu od 2.800,00 kuna u roku 15 dana.

 

Nalaže se tužitelju D. Š. da umješaču na strani tuženika C. S. d.o.o. naknadi troškove postupka u iznosu od 31.737,50 kuna u roku 15 dana.

 

Nalaže se tužitelju D. Š. da umješaču na strani tuženika E. o. d.d. Z. naknadi troškove postupka u iznosu od 20.075,00 kuna u roku 15 dana.

 

II. Nalaže se tužitelju D. Š. da umješaču na strani tuženika E. o. naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 7.812,50 kuna u roku 15 dana.

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača na strani tuženika C. S. d.o.o. za naknadu troškova žalbenog postupka.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da istu preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja. Potražuje troškove revizijskog postupka.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok revizija u dijelu protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

 

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi koja se dogodila 20. travnja 2003. u ranim jutarnjim satima u mjestu B. na dijelu državne ceste ..., kao vozač vozila.

 

8. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužitelj sadržajno ukazuje revizijom, jer su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

8.1. Tužitelj sadržajno u reviziji navodi da je podnosi i zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 12. stavak 3. ZPP. Naime, tužitelj smatra da je sud drugog stupnja pogrešno primijenio odredbu članka 12. stavak 3. ZPP, jer da nije uzeo u obzir sadržaj i utvrđenje kaznenog spisa broj K-360/09 u kojem spisu je tužitelj (vozač) oslobođen od optužbe za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanja prometne nesreće.

 

8.2. Odredbom članka 12. stavak 3. ZPP propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se on proglašava krivim.

 

8.3. Dakle, sud u parničnom postupku nije vezan za oslobađajuću presudu kaznenog suda (argumentum a contrario članak 12. stavak 3. ZPP). Stoga, u konkretnom slučaju, s obzirom na različitost pretpostavki za postojanje građanskopravne od kaznenopravne odgovornosti, kao i opseg kaznenopravne odgovornosti koji je uži od građanskopravne, pravilno je sud drugog stupnja nakon parničnog postupka provedenog sukladno odredbama članka 219. stavak 1. i članka 220. ZPP, te izvođenja predloženih dokaza koje je ocijenio nužnim radi utvrđivanja odlučnih činjenica, ocijenio provedene dokaze svakog zasebno kao i sve dokaze zajedno (članak 8. ZPP), pa je na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka odlučio o zahtjevu tužitelja.

 

8.4. Slijedom navedenog, u ovom predmetu nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

 

- da je 20. travnja 2003. u mjestu B. na dijelu državne ceste ... došlo do prometne nezgode u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede,

 

- da je po tvrdnji tužitelja i svjedoka koji su bili u vozilu s njim, do prometne nezgode došlo zbog oštećenja kolnika koje je uvjetovalo destabilizaciju vozila kojim je upravljao tužitelj, uslijed čega je tužitelj izgubio kontrolu nad vozilom i zahvatio travnatu bankinu, te je potom vozilo zanijelo na suprotni kolnički trak, udarilo u kanal i prevrnulo se,

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se tužitelj tijekom prolaska kroz lijevi zavoj prije štetnog događaja kretao brzinom od 77 km/h, te da brzina nije uzrok nastanka štetnog događaja, obzirom da je granična brzina prolaska predmetnog zavoja najviše 124,3 km/h,

 

- da iz dopuna nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da iz stanja spisa i provedenog očevida nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi kakvo je bilo stanje kvalitete površine kolnika u trenutku štetnog događaja prije mjesta slijetanja, ali da tehničkim putem nije moguće isključiti mogućnost da je kolnik prije mjesta slijetanja u vrijeme štetnog događaja bio oštećen kako su iskazivali tužitelj i svjedoci.

 

10. Sud prvog stupnja je, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, zaključio da se vozilo tužitelja kretalo primjerenom brzinom, stanju i uvjetima na kolniku, te da je do destabilizacije vozila došlo zbog nailaska vozila na oštećenja na kolniku. Slijedom navedenoga, sud prvog stupnja je zaključio da ne nalazi na strani tužitelja odgovornost za nastanak štetnog događaja, dok tuženik u smislu članka 7. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 100/96, 76/98, 27/01, 114/01, 117/01, 65/02) nije održavao predmetnu prometnicu, jer nije postavio prometne znakove upozorenja za oštećenja na kolniku, te je isključivo odgovoran za nastanak prometne nezgode.

 

11. Sud drugog stupnja je preinačio presudu suda prvog stupnja i odbio tužbeni zahtjev tužitelja (članak 373. ZPP), primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno članku 219. stavak 1. u svezi članka 221.a ZPP, navodeći da tužitelj nije dokazao da je do štetnog događaja došlo na način kako to navodi u tužbi. Iz nalaza i mišljenja vještaka, iskaza svjedoka i tužitelja, sud drugog stupnja je zaključio da nije moguće na nedvojben način utvrditi što je bio uzrok zanošenja vozila tužitelja na bankinu s desne strane prometnog traka kojim se kretalo vozilo tužitelja, na lijevi kolnički trak. Stoga, tužitelj s potrebnim stupnjem sigurnosti, uvjerljivosti i pouzdanosti nije dokazao odlučnu činjenicu - da je kolnik bio oštećen u mjeri da bi oštećenje kolnika bilo uzrok nastanka predmetne prometne nesreće. Isto tako, sud drugog stupnja je zaključio da tužitelj nije dokazao da su vidljiva oštećenja na kolniku, na fotografijama dokumentacije očevida, od takvog značaja da su mogla uzrokovati nastanak štetnog događaja, a teret dokaza tih činjenica je na tužitelju (članak 219. stavak 1. i članak 221.a ZPP).

 

12. Pravno shvaćanje suda drugog stupnja je pravilno.

 

13. Naime, prema odredbama članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom članka 221.a ZPP propisano da ako sud, na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

14. Teret dokaza da je tužitelju nastala predmetna šteta i u utuženoj visini, bio je na tužitelju, pa kako isti to nije dokazao, to su pravilno primijenjena pravila o teretu dokazivanja.

 

15. Naime, pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog zahtjeva ili navoda.

 

16. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi (članak 7. ZPP). Kada sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Primjena pravila o teretu dokazivanja posljedica je neuspjeha stranke da dokaže postojanje određene činjenice u parničnom postupku.

 

17. Prema ocjeni ovoga suda, pobijana odluka, posljedica je pravilne primjene odredbe članka 221.a ZPP, jer sud u situaciji kada na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) nije sa sigurnošću mogao utvrditi da je kolnik bio oštećen u mjeri da bi oštećenje kolnika bilo uzrok nastanka predmetne prometne nesreće, o (ne)postojanju te činjenice zaključio je primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

18. Tužiteljevi revizijski navodi svode se na njegovu ocjenu izvedenih dokaza, koju suprotstavlja ocjeni suda drugog stupnja, pri čemu upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog tog razloga revizija se ne može podnositi (članak 385. ZPP).

 

19. Slijedom svega iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP reviziju tužitelja u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari odbiti kao neosnovanu.

 

20. U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji kojima pobijaju odluku o troškovima postupka sadržanu u presudi suda drugog stupnja za navesti je, da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

21. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 10. studenoga 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.