- 1 -              Revd 4254/2021-2

Broj: Revd 4254/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Agencije, OIB: ..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u R., protiv tuženice M. J., vl. OPG M. J. iz G., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. Č.1, D. Č.2 & J. B. Č. u R., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2791/2020-3 od 21. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-315/2019-15 od 22. svibnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 10. studenoga 2021.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice M. J., odbacuje se.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je izdao javni bilježnik M. D. Š. sa sjedištem u R., poslovni broj Ovrv-331/2019 od 10. srpnja 2019., i sudi:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 298.629,55 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 31. siječnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje do 30. lipnja 2019., a od 1. srpnja 2019. po stopi od 6,30% godišnje do 31. prosinca 2019., a od 1. siječnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje do isplate, a u slučaju promjene stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u roku od 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 19.225,13 kuna na ime prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. svibnja 2020. (dana donošenja presude) do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u roku od 8 (osam) dana.“

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se tuženičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-315/2019-15 od 22. svibnja 2020. u točkama I. i II. njezine izreke.“

3. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv navedene drugostupanjske presude u kojem postavlja pitanje za koje navodi da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije predlaže da se dopusti revizija radi postavljenog pitanja:

„Da li je sud dužan tumačiti i primjenjivati mjerodavno pravo, uvijek i bez izuzetka, u svjetlu osobitih okolnosti svakog konkretnog slučaja?“

4. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen odgovor.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da nije riječ o pitanju koje bi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1 ZPP, bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se radi o preopćenito postavljenom pitanju, bez poveznice s predmetom spora, koje kao takvo samo po sebi nije dovoljno za dopuštenost revizije.

5.1. Naime, da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno, potrebno je da bude individualizirano na način da, imajući na umu konkretnu činjeničnu situaciju, ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pritom revizijski sud nije ovlašten iz ukupno izloženih navoda u prijedlogu za dopuštenje revizije kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, ukoliko ih sam predlagatelj nije određeno naznačio.

6. Osim toga, u odnosu na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016., na koju se tuženica poziva kao razlog važnosti, valja reći da je u toj odluci predmet raspravljanja bio zahtjev podnositeljice kojoj je retroaktivno obustavljena isplata naknade plaće za vrijeme korištenja prava na dopust radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, gdje je obustavljanje isplate naknade plaće podnositeljici 18 mjeseci unatrag uslijedilo nakon retroaktivno utvrđenog prestanka obrta poslodavca kod kojeg je podnositeljica imala zasnovan radni odnos, radi njegovog odlaska u invalidsku mirovinu, dok je u ovom postupku predmet spora bio zahtjev tužiteljice za povrat dodijeljenih sredstava iz IPARD programa na temelju Odluke o povratu sredstava od 8. siječnja 2019. Stoga, s obzirom da odluka na koju se tuženica pozvala nije donesena u činjenično i pravno usporedivoj situaciji ista ne predstavlja razlog važnosti postavljenog pitanja.

7. Slijedom navedenog, s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 10. studenoga 2021.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.