Pristupanje sadržaju
- 1 - Revd 3552/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja D. P.1 i drugotužiteljice D. P.2, oboje iz B. i H., P. (kao pravni slijednici pok. tužitelja O. P.), koje zastupa punomoćnik N. Đ., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika H. u. z. o., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva M., L., B., T. j.t.d. u Z. i drugotuženika A. V. A. iz S. R. Nj., K., kojeg zastupa punomoćnica E. K., odvjetnica u Z., radi utvrđenja ništetnim i naknade štete, odlučujući o prijedlogu prvo i drugotužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-654/2020-2 od 15. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2208/2019-83 od 5. ožujka 2020., u sjednici održanoj 10. studenoga 2021.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog za dopuštenje revizije prvotužitelja D. P.1 i drugotužiteljice D. P.2 odbacuje se.
II. Odbija se zahtjev prvotuženika H. u. z. o. i drugotuženika A. V. A. za naknadu troškova odgovora na prijedlog prvo i drugotužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Prvo i drugotužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-654/2020-2 od 15. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2208/2019-83 od 5. ožujka 2020.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije prvo i drugotužitelji postavljaju pitanja za koje navode da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, te predlažu da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja kako slijedi:
"1. Je li kauzalitet utvrđen sukladno čl. 8. ZPP-a, u slučaju ako su dokazi o tome potpuno proturječni (tri nalaza i mišljenja vještaka), te I-st. sud i II-st. sud prihvaćaju samo jedno vještačenje, a na druga dva se samo referiraju u obrazloženju presuda i to bez ikakvog obrazloženja glede potpunih razlika u tim vještačenjima?
2. Da li nesporno utvrđen kauzalitet jedne pravne osnove (pogoršanja opće zdravstvenog stanja) može biti anuliran nedostatkom utvrđenja kauzaliteta s drugom pravnom osnovom tj. zahtjevom za naknadu štete zbog bubrežnog oboljenja odnosno jesu li ti kauzaliteti samostalno vezani uz svoje pravne osnove ili u zajednici s drugom pravnom osnovom?
3. Ako je utvrđeno da u kauzalnom neksusu sudjeluje više čimbenika da li time što je samo jedan od njih pravno relevantan za kauzalitet u predmetnom slučaju poništava pravnorelevantni učinak tog jednog kauzalnog čimbenika odnosno da li taj jedan čimbenik iz kauzalnog neksusa je dovoljan za utvrđenje kauzaliteta?
4. Da li sud može uskratiti stranci u postupku u slučaju složenog medicinskog pravnog pitanja (kauzalna veza između osteomijelitisa i amiloidoze bubrega) da se posluži stručno pomoći drugog vještaka ili liječnika specijaliste te da li takvo stručno mišljenje priloženo uz podnesak punomoćnika stranke sud mora prihvatiti u dokazni postupak i omogućiti stranci da tim stručnim mišljenjem slobodno raspolaže tijekom postupka?
5. Da li sud kod primjene čl. 8. ZPP-a tumači ili ocjenjuje utvrđeno činjenično stanje i provedene dokaze? Da li sud donosi i obrazlaže svoju odluku putem "svog stava" ili temeljem ocjene objektivno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i provedenih dokaza?
6. Da li sud (a što čini II-stupanjski sud) pri ocjeni žalbe stranaka i u donošenju svoje odluke se smije služiti kriterijem ili bolje rečeno imputacijom da "... preocjena nalaza i mišljenja vještaka od strane žalitelja nisu utemeljena na stručnom mišljenju već na interesu uspjeha u sporu ..." i je li jedan takav kriterij uopće sukladan čl. 8. ZPP-a?
7. Da li se sud u primjeni čl. 8. ZPP-a tj. kod savjesne i brižljive ocjene dokaza i činjeničnog stanja može služiti svojim pretpostavkama te istima dopunjavati nedovoljno utvrđeno činjenično stanje i imputirati ih svojim vlastitim "stavovima"?
8. Da li zastara u konkretnom slučaju naknade štete (čl. 230 u svezi čl. 1088 ZOO-a) tj. permanentno i trajno pogoršanje općeg zdravstvenog stanja nastupa u trenutku kada je posljedica odnosno posljedice nastupile, a nepoznate su oštećenom ili u trenutku kada su iste utvrđene po liječniku/vještaku i postale poznate oštećeniku obzirom da se radi o posljedicama koje nastupaju pro futuro, nepoznatog, nepredvidivog i trajnog su karaktera?
9. Da li oštećenik (tužitelj) kada je utvrđen invaliditet oštećenog 100% i kada je isplaćena naknada štete izvansudskom nagodbom ima pravo na daljnju naknadu štete kada je nakon sklapanja nagodbe došlo do nepredviđenog pogoršanja zdravstvenog stanja (presude Vrhovnog suda RH br. Rev-1210/99 od 24. 2. 2000. i Rev-20/2003 od 24. 4. 2003.)?
10. Ako su u pitanju izvansudske namire naknade štete u slučaju permanentnog pogoršanja općeg zdravstvenog stanja, koje je trajno neizvjesno i nepredvidivo s mogućnošću nastanka kolateralnih oboljenja da li se iste smatraju izvansudskim nagodbama ili pak akontacijama štete gdje su "Izjave o namirenju" samo formalne potvrde predmetnih akontacija?
11. Da li "izjave o namirenju" iz 1973. i 2003. godine, a bez obzira na činjenicu da je pri tome imao odvjetničku asistenciju, nalazeći se u stanju krajnje nužde glede svog materijalnog stanja i permanentne teške ugroze zdravstvenog stanja i odricajući se i prava na skrb o svom vlastitom budućem zdravlju su ništetne u smislu čl. 322. ZOO-a posebice moralu društva?
Da li se stranka u slučaju nepredviđenih i neizvjesnih posljedica po svoje zdravlje može i smije uopće nagodbom odricati od prava na potraživanja naknade štete koja služe očuvanju i osiguranje svog budućeg i općeg zdravstvenog stanja?
12. Da li se presuda u smislu čl. 261 ZPP-a može temeljiti samo na Nalazu i mišljenju samo jednog vještaka koje je u potpunom proturječju sa druga dva vještačenja te da sud prijedlog stranaka za nadvještačenje isto odbija i o tome u presudi ne daje nikakve razloge?
13. U slučaju kada sud po zaključenju glavne rasprave, a prije donošenja presude zbog smrti tužitelja temeljem čl. 215 ZPP-a prekida postupak, da li sud nakon što su nasljednici tužitelja stavili prijedlog za nastavak postupka kao i zahtjev o preotvaranju glavne rasprave temeljem čl. 305 ZPP-a uz navode novih činjenica i dokaza o istima može iste ignorirati i isključivo postupati na temelju čl. 215 ZPP-a?
Drugim riječima da li je ovlaštenje iz čl. 305 isključivo pravo suda ili to pravo pripada i stranci tj. da može zahtijevati preotvaranje glavne rasprave ukoliko se nakon zaključenja glavne rasprave a prije donošenja presude pojave nove činjenice ili/i dokazi koji bi bili svrsishodni za konačno rješenje predmeta odnosno potrebni radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih važnijih pitanja?
U slučaju da sud se potpuno ogluši o zahtjevu stranke za preotvaranje glavne rasprave u smislu čl. 305 ZPP-a da li je dužan o tome donijeti rješenje, a ako to ne učini takav stav obrazložiti u presudi?
14. Ako su pravna osnova tužbe potraživanja s naslova naknade iz prometne nesreće da li se dodavanje tim potraživanjima još jednog vida štete (duševne boli zbog smrti) te činjenice i okolnosti koje su nastale nakon podizanja tužbe odnosno zaključenja glavne rasprave iz iste činjenične osnove smatra promjenom pravne osnove spora odnosno promjenom istovjetnosti zahtjeva i/ili isticanje drugog zahtjeva u smislu čl. 191/1; 2; 3; ZPP-a smatra dopuštenom preinakom tužbe odnosno tužbenog zahtjeva?
15. Da li preotvaranjem glavne rasprave može doći do preinake tužbe i tužbenog zahtjeva?
16. U slučaju predmeta naknade štete kada sud utvrđuje da kauzaliteta nema odnosno da nema osnova o čemu je jedino vođena rasprava, da li naknadno detaljno obrazloženje potraživanja visine štete u presudi, a bez provođenja rasprave na te okolnosti i izvođenja dokaza predstavlja povredu čl. 298., čl. 353 i 354 st. 2. toč. 11. ZPP-a?
17. Ukoliko je evidentno iz cjelokupnog postupka da stranke ne mogu podmiriti troškove postupka bez štete za nužno uzdržavanje svoje i svoje obitelji te ako u obrazloženju presuda nema uopće razloga o ovim okolnostima pogotovo ako su one izrazite i s ovog gledišta vrlo značajne da li dolazi do pogrešne primjene čl. 172. posebice st. 1 i 2. ZPP-a?"
3. Prvo i drugotuženici su podnijeli odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije u kojem su naveli da pitanja prvo i drugotužitelja nisu pitanja o kojima ovisi jedinstvena primjena i razvoj prava. Prvo i drugotuženici traže trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP. Nadalje, temeljem odredbe čl. 385.a ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati da bi odgovor o nekom pravnom pitanju bio važan za odluku u sporu te (naročito) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. ZPP revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu prvo i drugotužitelja za dopuštenje revizije, postavljena prvo do osmog, te deseto do sedamnaestog pitanja nisu takva kakva je imala u vidu odredba čl. 385. st. 1. ZPP. Naime, navedena pitanja koja postavljaju tužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije odnose se isključivo na konkretan spor i upravljena su na osporavanje činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja, kao i isticanje prigovora glede bitnih povreda odredaba parničnog postupka pa time ta pitanja koja postavljaju tužitelji nisu pitanja koja bi bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Osim toga, podnositelji prijedloga nisu u odnosu na ta pitanja određeno izložili razloge zbog kojih smatraju da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5.1. Nadalje, u odnosu na deveto postavljeno pitanje valja reći da, s obzirom da su sudovi u ovom postupku odbili zahtjev prvo i drugotužitelja za naknadom neimovinske štete zbog toga što isti nisu dokazali uzročno-posljedičnu vezu između pogoršanja zdravstvenog stanja njihovog prednika nakon 2003. i posljedica štetnog događaja iz 1967., to o odgovoru na deveto postavljeno pravno pitanje ne ovisi odluka u sporu, slijedom čega deveto postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.2. Osim toga, tužitelji su se kao razlog važnosti u odnosu na deveto postavljeno pitanje pozvali na revizijske odluke broj Rev-1210/99-2 od 24. veljače 2000. i Rev-20/2003-2 od 24. travnja 2003. Iz revizijske odluke broj Rev-1210/99-2 od 24. veljače 2000. proizlazi da su ukinute odluke nižestupanjskih sudova, jer u postupku nije utvrđeno da li je nastalo pogoršanje zdravstvenog stanja tužiteljice nakon utvrđene stopostotne (100%) invalidnosti obuhvaćeno izvansudskom nagodbom kao redovan tijek bolesti, a iz odluke Rev-20/2003-2 od 24. travnja 2003. proizlazi da su sudovi djelomično prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu 75.000,00 kn zbog utvrđenog nepredviđenog i znatnog pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja nastalog poslije sklapanja vansudske nagodbe.
5.3. Međutim, s obzirom da je u ovom predmetu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja jer isti nisu dokazali uzročno-posljedičnu vezu između pogoršanja zdravstvenog stanja njihovog prednika i posljedica štetnog događaja, to navedene revizijske odluke, na koje su se tužitelji pozvali ne predstavljaju razlog važnosti deveto postavljenog pitanja, jer nisu donesene u činjenično i pravno usporedivoj situaciji.
6. Slijedom navedenog, s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Prvo i drugotuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog prvo i drugotužitelja za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP), slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Mirjana Magud, v.r.