Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 739/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 739/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. R. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., protiv tuženice O. b. H. d.d., S., OIB ..., zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ž. i p. iz Z., radi utvrđenja Odluke o otkazu nezakonitom i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-6/2019-2 od 27. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj Pr-38/2018-25 od 26. veljače 2019. u toč. I. i II. izreke, u sjednici održanoj 10. studenoga 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupanja suđeno je:

 

"I Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:

 

"1.Utvrđuje se da je nezakonita Odluka tuženika o redovnom otkazu Ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika od 23. srpnja 2009. godine, kojom odlukom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj ... sklopljen dana 01. prosinca 2002. godine.

 

2. Raskida se s danom 26. listopada 2018.g. Ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika dana 1. prosinca 2002.g te se nalaže tuženiku O. b. H. d.d., S., ..., OIB: ..., s osnova naknade štete platiti tužitelju V. R. iz Z., ..., OIB: ..., iznos od 52.629,00 kn bruto s zateznim kamatama koje teku od 26. listopada 2018.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

 

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

 

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 10.000,00 kuna iz točke II izreke ove sudske odluke, a do zatraženog iznosa parničnog troška od 122.500,00 kuna, tj. za iznos od 112.500,00 kuna."

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"1. Odbija se žalba tužitelja V. R. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj Pr-38/2018-25 od 26. veljače 2019. u dijelu pod toč. I i II izreke.

 

2. Odbija se žalba tuženice O. b. H. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj Pr-38/2018 od 26. veljače 2019. u dijelu pod toč. III izreke."

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu odnosno, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje. Tužitelj je zatražio trošak revizije.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu. Tuženik je zatražio trošak odgovora na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382.a ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Neosnovano tužitelj ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji ne proturječe sadržaju spisa, slijedom čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nezakonita Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika od 23. srpnja 2009. kojom odlukom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 1. prosinca 2002., zahtjev za sudskim raskidom tužiteljeva Ugovora o radu od 1. prosinca 2002. s danom 26. listopada 2018. i s tim u vezi zahtjev za naknadu štete u iznosu od 52.629,00 kn bruto s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 26. listopada 2018. do isplate.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je između prednika tuženika i tužitelja 1. prosinca 2002. sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme prema kojem bi tužitelj obavljao poslove radnog mjesta direktora u okviru Direkcije investicijskih proizvoda,

 

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-240/08 od 17. prosinca 2008. prihvaćena revizija tužitelja V. R. te su preinačene nižestupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika od 1. srpnja 2003. kojom je tužitelju redovito otkazan Ugovor o radu te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad, na način da se taj zahtjev prihvaća,

 

- da je tuženica uputila dopis tužitelju 18. veljače 2009. u kojem sukladno navedenoj presudi ovoga suda poziva tužitelja da se javi na posao u prostorije tuženice 20. veljače 2009. u 08,00 sati te da sa sobom donese radnu knjižicu, poreznu karticu i odjavu zdravstvenog osiguranja,

 

- da je tuženica uputila brzojav Zajedničkom odvjetničkom uredu I. Š. i B. V. iz Z. 20. veljače 2009. u kojem je zamolila da odvjetnici obavijeste svog klijenta V. R. da se javi u prostorije tuženice u roku od dva dana od primitka te obavijesti, obzirom da se nije pojavio na poslu 20. veljače 2009. temeljem poziva od 18. veljače 2009. radi postupanja po presudi ovog suda od 17. prosinca 2008.,

 

- da su navedeni odvjetnici 24. veljače 2009. odgovorili na brzojav od 20. veljače 2009. u kojem su naveli da se obraćaju tuženici i u ime i za račun njihove stranke - V. R., ističući da su brzojav istom uručili i da nakon konzultacije V. R. nije u mogućnosti, a niti voljan pristupiti na posao kako je pozvan obzirom da je ranije radno mjesto na kojem je radio prije nezakonitog otkaza Ugovora o radu ukinuto, s time da su isti mišljenja da tuženica mora navesti na koje radno mjesto poziva tužitelja i koju plaću će primati, a u slučaju da mu ponuđeni posao ne bude odgovarao da će tužitelj - V. R. odraditi otkazni rok kako se ne bi doveo u situaciju da mora platiti štetu zbog neodrađenog otkaznog roka,

 

- da su punomoćnici tuženice dopisom od 25. veljače 2009. odgovorili na dopis Odvjetničkog ureda I. Š. i B. V. iz Z. od 24. veljače 2009. u kojem navode kako su pozvali tužitelja na posao sukladno presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je jasna i da je radi toga tužitelj pozvan da dođe raditi na radnom mjestu koje odgovara njegovoj stručnoj i školskoj spremi, a budući u sistematizaciji radnih mjesta koja je na snazi kod banke nema nepopunjenog radnog mjesta na koje bi mogli smjestiti tužitelja, radno mjesto koje će se otvoriti će u bitnom odgovarati svim parametrima iz predmetne sudske odluke s tim da ukoliko tužitelj ima obveze prema sadašnjem poslodavcu u pogledu otkaznog roka, to se isti poziva da dostavi dokumentaciju iz koje ta obveza proizlazi, pa da će u tom slučaju udovoljiti njegovom zahtjevu za prolongacijom dolaska na radno mjesto do isteka otkaznog roka,

 

- da je tuženica tužitelju uputila Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza 14. srpnja 2009. glede vraćanja na posao sukladno presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske i rasporeda na radno mjesto te da je u više navrata pozivan na vraćanje na radno mjesto, ali da se do dana Upozorenja (14. srpnja 2009.) nije javio na posao i da na taj način čini povredu obveza iz radnog odnosa pa u slučaju nastavka takvog kršenja radnih obveza da postoji mogućnost otkaza tužiteljeva ugovora o radu od 1. prosinca 2002.,

 

- da je 23. srpnja 2009. tuženica donijela Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja te da mu prestaje ugovorni radni odnos protekom otkaznog roka u trajanju jednog mjeseca,

 

- da je zahtjev tužitelja za zaštitu povrijeđenog mu prava od strane tuženice pravovremen, kao i predmetna tužba od 24. kolovoza 2009.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tuženica, kao poslodavac na zakonit način otkazala tužiteljev Ugovor o radu od 1. prosinca 2002. i to zbog skrivljenog ponašanja. To iz razloga jer, iako je tuženica kao poslodavac tijekom 2009. pozivala tužitelja osobno i preko njegovih punomoćnika radi postupanja po presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. prosinca 2008. da se javi na posao, isti to nije učinio, pa je nedolaskom na posao postojao opravdani razlog za Odluku o otkazu i to upravo zbog skrivljenog ponašanja jer tužitelj ni nakon proteka od pet mjeseci od poziva tuženice odnosno od veljače do srpnja 2009. nije došao na posao u svezi postupanja sukladno presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. prosinca 2008.

 

11. Odluku suda drugog stupanja prihvaća i ovaj sud.

 

12. Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 17/01, 82/01, 114/03, 137/04 i 68/05 - dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog, između ostalog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), dok prema odredbi čl. 117. st. 1. ZR prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

13. Polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji (koja ne mogu biti predmet preispitivanja u revizijskom stupnju postupka - argument iz čl. 386. ZPP) te imajući na umu navedene zakonske odredbe i prema ocjeni ovoga suda pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su zahtjev tužitelja za utvrđenjem nezakonitosti Odluke o otkazu tužiteljeva ugovora o radu od 1. prosinca 2002. odbili kao neosnovan. S tim u vezi pravilno je odbijen i zahtjev tužitelja za sudski raskid Ugovora o radu jer iz odredbe čl. 123. st. 1. jasno proizlazi da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje 3, a najviše 18 prosječnih mjesečnih plaća toga radnika isplaćenih u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Dakle, u predmetnoj situaciji kada je otkaz tužiteljeva ugovora o radu dopušten (zakonit) i slijedom toga u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, nema mjesta primjeni odredbe čl. 123. st. 1. ZR i određivanju sudskog raskida tužiteljeva Ugovora o radu, kao niti isplate naknade štete.

 

14. Navode revizije kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi i prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nije moguće uzeti u razmatranje jer to prema odredbi čl. 386. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju iz čl. 382.a ZPP, a kakva je i predmetna.

 

15. Prema tome, kako nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, primjenom odredbe čl. 393. st. 1. ZPP (st. I. izreke.).

 

16. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).

 

Zagreb, 10. studenoga 2021.

 

 

 

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu