- 1 -              Poslovni broj: Usž-3830/21-2

Poslovni broj: Usž-3830/21-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice specijalistice  Biserke Špoljar, zapisničarke u upravnom sporu tužitelja S. B. iz R. G., i J. B. iz B. n. M., koje zastupaju opunomoćenici B. V. i I. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženika Lovačke udruge J. iz B. n. M., radi zabrane lova divljači, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 1 UsI-1043/21-8 od 31. svibnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2021.

r i j e š i o   j e

Žalba se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 1 UsI-1043/21-8 od 31. svibnja 2020.

Obrazloženje

1.              Pobijanim rješenjem odbačena je tužba kojom su tužitelji tražili da sud poništi odluku tuženika  Lovačke udruge J. od 31. prosinca 2020. kojom je potvrđena odluka Izvršnog odbora od 15. rujna 2020. kojom se tužiteljima zabranjuje lov divljači u periodu od godinu dana, čime je potvrđen prijedlog odluke Stegovnog disciplinskog suda.

2.              Tužitelji pobijaju rješenje iz svih zakonom dopuštenih razloga u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima. Navode da je stav prvostupanjskog suda pogrešna te da su povrijeđena tužiteljeva ustavna prava iz članka 29. Ustava RH te iz članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Takav stav je suprotno od onog kako je to odlučio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju zauzeo i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-1633/2006 od 17. lipnja 2009. Navode da je Vrhovni sud  postupajući po žalbi protiv rješenja Županijskog suda u Čakovcu broj Gž-1/04 od 21. veljače 2007. također zauzeo pravni stav da je pravo članstva u udruzi pravo građanske naravi i kao takvo u smislu odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike hrvatske odnosno članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda podliježe sudskoj zaštiti, ali ne zaštiti redovnih sudova već sudskoj zaštiti prema odredbama Zakona o upravnim sporovima odnosno zaštitu od strane nadležnog upravnog suda. Stav da tužiteljima pripada pravo na sudsku zaštitu protiv akta odnosno odluke koju je donijela skupština tuženika zauzeo je i  Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu  u predmetu Lovrić protiv Hrvatske po zahtjevu broj 38458/15 od 4. travnja 2017. Navode da je pobijana odluka skupštine tuženika odluka koja kao takva ne sadrži nikakvo obrazloženje odluka kojim se tužiteljima povrijeđena prava na članstvo u udruzi i svakako nezakonita zbog čega je prvostupanjski sud mogao i morao tužiteljima pružiti pravnu zaštitu sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima i Zakona o općem upravnom postupku. Ukoliko smatra da je nadležnost redovnog suda odnosno mjesno nadležnog Županijskog suda tada je trebao ustupiti tome sudu te na taj način izazvati sukob nadležnosti u kojem slučaju bi Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio o tome koji sud je dužan tužiteljima pružiti pravnu zaštitu.

3.              Žalba nije osnovana.

4.              Prema ocjeni ovog suda, zakonito je Upravni sud u Zagrebu ocijenio kako je tužba u ovom predmetu podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora,  te je na temelju odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine,  20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., 110/21., dalje: ZUS)  odbacio.

5.              Prvostupanjski sud je utvrdio da  lovačko društvo nije javnopravno tijelo u smislu članka 2. stavka 2. ZUS-a, već udruga, pa odluka tuženika nema značenje javnopravne odluke kojom je odlučeno o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari  (članak 3. ZUS-a). To je u skladu s dosadašnjom praksom sudova ovog suda.

6.              Naime, lovačko društvo je udruga građana u smislu članka 4. Zakona o udrugama ("Narodne novine" 74/14.. 70/17. i 98/19. – dalje: ZoU) prema kojem je udruga u smislu tog Zakona svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fizičkih odnosno pravnih osoba radi ostvarivanja ciljeva navedenih tom odredbom. Skupština udruge, koju čine svi članovi udruge, donosi statut kao temeljni opći akt udruge, a sukladno odredbi članka 13. stavka 2. podstavak 8. ZoU-a statut udruge sadrži, između ostalog, odredbe o stegovnoj odgovornosti članova. Iz svega proizlazi da udruga ima značenje udruženja građana pa tako članovi udruge svojim internim pravilima međusobno određuju prava, obveze i odgovornosti svojih članova, tako i pravila stegovne odgovornosti. U tom dijelu udruga ne izvršava javnopravne ovlasti iako posebnim zakonima pojedinim udrugama građana mogu biti prenesene i određene javnopravne ovlasti.

7.              Pravna zaštita članova od nepravilnog rada udruge propisana odredbama ZoU-a kojima je reguliran unutarnji i inspekcijski nadzor. Unutarnji nadzor reguliran je odredbom članka 42. ZoU-a prema kojoj članovi udruge sami nadziru rad udruge (stavak 1.) pa ako član udruge smatra da je udruga povrijedila statut ili drugi opći akt udruge, ovlašten je na to upozoriti statutom određeno tijelo udruge, odnosno skupštinu ako statutom nije određeno nadležno tijelo te zahtijevati da se nepravilnosti otklone (stavak 2.), a ako se upozorenje ne razmotri u roku od 30 dana od dana dostavljenog pisanog zahtjeva i po zahtjevu ne postupi, odnosno ako se u tom roku ne sazove nadležno tijelo ili skupština i nepravilnosti ne otklone u daljnjem roku od 30 dana, član može podnijeti tužbu općinskom sudu nadležnom prema sjedištu udruge radi zaštite svojih prava propisanih statutom udruge (stavak 3.).

8.              Slijedom izloženog, ovaj sud nije našao nezakonitosti osporenog rješenja pa je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. u vezi s odredbom članka 67. stavka 3. ZUS-a žalbu kao neosnovanu odbio.

U Zagrebu 10. studenog 2021.

Predsjednica vijeća

mr.sc.Mirjana Juričić, v.r.