Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 4215/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4215/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica Z. Z. B., odvjetnica u Z., protiv prvotuženika D. H. K. sa sjedištem u Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik G. S., odvjetnik u Z. i drugotuženika G. J. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu prvotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj -372/2021-2 od 18. veljače 2021., kojom je djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-900/2013-45 od 13. studenoga 2020. ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-900/2013-50 od 3. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 10. studenoga 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlog za dopuštenje revizije prvotuženika D. H. K., odbacuje se.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj -372/2021-2 od 18. veljače 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-900/2013-45 od 13. studenoga 2020. ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-900/2013-50 od 3. prosinca 2020.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije prvotuženik postavlja pitanje za koje navodi da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Prvotuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije predlaže da se dopusti revizija radi postavljenog pitanja:

 

Ima li vlasnik utvrđen odlukom o povratu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, pravo prije nego što ispuni svoju obvezu isplate naknade za učinjena ulaganja sukladno odredbi čl. 41. st. 4. Zakona o naknadi, od bivšeg zakupnika za prvu godinu nakon prestanka ugovora o zakupu, potraživati isplatu novčane naknade u visini zakupnine utvrđene zadnjim ugovorom o zakupu sukladno odredbi čl. 42. st. 2. istoga Zakona?

 

3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen odgovor.

 

4. Postupajući po odredbi čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ocjenjuje da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

4.1. Naime, odredbom čl. 41. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 92/99, 80/02 i 81/02 – dalje: Zakon o naknadi) propisano je:

 

Ugovori o zakupu poslovnoga prostora sklopljeni na određeno ili neodređeno vrijeme raskidaju se po sili zakona danom pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva.

 

Ako je ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na neodređeno vrijeme vlasnik ne može tražiti ispražnjenje i predaju u posjed poslovnoga prostora prije isteka roka od godine dana računajući od dana pravomoćnosti rješenja iz stavka 1. ovog članka.

 

Ako je ugovor o zakupu sklopljen na određeno vrijeme vlasnik ne može tražiti ispražnjenje i predaju u posjed poslovnog prostora prije isteka ugovorenoga roka, a najkasnije u roku od pet godina računajući od dana pravomoćnosti rješenja iz stavka 1. ovoga članka.

 

Zakupnik nije dužan poslovni prostor predati u posjed vlasniku, neovisno o tome da li je ugovor o zakupu sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme, sve dok mu vlasnik ne isplati naknadu za učinjena ulaganja, na temelju njihovog međusobnog ugovora ili pravomoćne sudske odluke, ako se drukčije ne sporazume.

 

4.2. Odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o naknadi propisano je da je zakupnik tijekom korištenja poslovnoga prostora dužan u roku utvrđenom u stavku 2. i 3. prethodnoga članka ovoga Zakona plaćati vlasniku naknadu u visini zakupnine utvrđene ugovorom o zakupu, a stavkom 2. istog članka je propisano da vlasnik ne smije povećati naknadu utvrđenu u stavku 1. ovog članka.

 

5. Stoga, s obzirom da su pitanja isplate naknade za učinjena ulaganja i predaje u posjed poslovnog prostora (za koji je ugovor o zakupu raskinut po sili zakona danom pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva) regulirana odredbom čl. 41. Zakona o naknadi, a pitanje plaćanja zakupnine vlasniku poslovnog prostora odredbom čl. 42. Zakona o naknadi, koje odredbe Zakona o naknadi su jasne i nedvosmislene, te ne ostavljaju prostora za drugačije tumačenje, to postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

6. Slijedom navedenog, s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 10. studenoga 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu