- 1 -              Rev-x 1115/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1115/2017-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. T. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., protiv tuženice Z. b. d.d. Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda H. i p. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7445/15-4 od 6. lipnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7274/07-37 od 2. lipnja 2015., u sjednici održanoj 10. studenoga 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7445/15-4 od 6. lipnja 2017. u točki I. izreke i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I /Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Izvršenje određeno Rješenjem Općinskog suda u Zagrebu, broj I-1729/96 (Ovr-1695/02) od 25. srpnja 1996. godine proglašava se nedopuštenim u dijelu koji se odnosi na stan broj 12 na IV (četvrtom) katu koji se sastoji od ulaznog prostora, garderobe, kupaonice, WC-a, kuhinje, prostora za jelo, dnevnog boravka, izbe, dvije spavaonice, dvije lođe i spremišta u površini od 70 čm, koji se nalazi u zgradi u Z., ..., kućni broj ..., sagrađenoj na k.č.br. 4798/25, po novoj izmjeri č.b.r. 1522/1 kat. općina T., upisano u poduložak broj 49230, zk.ul. 17151, k.o. G. Z.

 

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana."

 

II / Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 11.531,25  kuna, u roku od 15 dana."

 

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7274/07-37 od 2. lipnja 2015. godine.

 

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje ista presuda u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za trošak parničnog postupka.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za trošak odgovora na žalbu."

 

3. Protiv drugostupanjske presude pod točkom I. izreke reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti drugostupanjsku presudu u točki I. izreke, kao i prvostupanjsku presudu te usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tužiteljici, podredno vratiti predmet na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Polazeći od utvrđenja da je 16. kolovoza 1995. (spis prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1695/02) sklopljen Sporazum o osiguranju potraživanja tuženice – Z. b. d.d. zasnivanjem založnog prava popisom nekretnina – između ostalog i sa založnim dužnicima J. Š. i Z. Š., da je istoga dana doneseno rješenje o osiguranju poslovni broj I-3823/95 kojim je određeno potraživanje vjerovnika u iznosu od 2.600.000,00 kn popisom nekretnina dužnika J. Š. i Z. Š. koje u naravi predstavljaju trosoban stan u stambenoj zgradi u Z., .... na IV katu, broj stana ... sa spremištem i drvarnicom u podrumu i da je stambena zgrada upisana u posjedovni list broj 5161 kat. općine T., katastarski kotar Z., kat. čest. br. 1522/1, da je tuženica na temelju pljenidbenog popisa od 16. kolovoza 1995. stekla založno pravo na predmetnoj nekretnini koja tada nije bila upisana u zemljišne knjige pa je zapisnik o popisu nekretnina objavljen na oglasnoj ploči, da o zabilježbi rješenja o izvršenju na temelju prijedloga tuženice za zabilježbu istog koji je podnijet zemljišnoknjižnom sudu 6. veljače 2001. (poslovni broj Z-2422/01) nije bilo odlučeno u trenutku podnošenja tužbe, da se tužiteljica na temelju Kupoprodajnog ugovora od 15. rujna 2004. i Aneksa istog od 14. rujna 2005. kao vlasnica predmetne nekretnine upisala u zemljišne knjige 16. studenoga 2005. (rješenje Zs-15404/05), u kojem trenutku u tom podulošku nije bilo nikakve zabilježbe niti aktivne plombe, da niti u trenutku zaključenja glavne rasprave u izvatku iz zemljišnih knjiga nije bila upisana zabilježba rješenja o izvršenju, a imajući na umu odredbu čl. 186. Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", broj 26/91, 53/91, 91/92 i 57/96 – dalje: ZIP) prema kojoj zapisnik o popisu nekretnine koja nije upisana u zemljišne knjige ima značajne zabilježbe ovrhe, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev. Naime, pravno je shvaćanje toga suda, a obzirom da u vrijeme zasnivanja predmetnog založnog prava u korist tuženice, nekretnina nije bila upisana u zemljišne knjige, da tužiteljičina obveza prilikom kupnje nekretnine nije bila samo izvršiti uvid u zemljišne knjige i to samo u poduložak, već izvršiti uvid i u glavni uložak, pa i objave na oglasnoj ploči suda, a kako tužiteljica tako nije postupila ne može se osnovano pozivati na dobru vjeru. Ujedno je shvaćanje toga suda da za odluku u ovom sporu nije odlučno što zabilježba rješenja o izvršenju još nije upisana u zemljišne knjige.

 

8. Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu ocijenivši da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo - čl. 186. ZIP. Poziva se i na odredbu čl. 144. ZIP koja određuje da se takvom zabilježbom stječe pravo namiriti potraživanje iz nekretnine i u slučaju da treća osoba kasnije stekne na istoj nekretnini pravo vlasništva. Stoga zaključuje da je tužiteljica koja se na temelju Kupoprodajnog ugovora iz 2004. (i Aneksa istom iz 2005.) upisala u zemljišne knjige i stekla pravo vlasništva nekretnine dužna trpjeti namirenje tražbine, time da se ista ne može pozivati na dobru vjeru, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

 

9. U pravu je tužiteljica kada navodi da je pred sudom drugog stupnja učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, a koja je od utjecaja na pravilnost i zakonitost drugostupanjske presude u pobijanom dijelu.

 

10. Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja.

 

11.1. Međutim, iz stanja spisa (žalba tužiteljice, list 84-88 spisa) jasno proizlazi da je sud drugog stupnja propustio odgovoriti na žalbene navode koji su od odlučnog značenja. Naime, iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da nije ocijenjen žalbeni navod koji glasi: "prvostupanjski sud pritom potpuno ignorira da je tužiteljica predmetnu nekretninu stekla upisom u zemljišne knjige dana 16. 11. 2005. godine (Zs-15404/05) temeljem Kupoprodajnog ugovora od 15. 09. 2004. godine i I. aneksa Kupoprodajnog ugovora od 14. 09. 2005. godine, nakon isplate 70.000,00 EUR prodavateljima, kada u predmetnom podulošku nije bilo nikakve zabilježbe ovrhe niti aktivne plombe, a 2005. godine je već bio na snazi čl. 124. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01) i čl. 8. st. 2., 3. i 4. Zakona o zemljišnim knjigama ("NN" 91/96, 68/98, 137/99, 14/01, 100/04), koji su uveli načelo povjerenja u potpunost zemljišnih knjiga".

 

Osim toga, paušalni navodi suda drugog stupnja zbog čega se tužiteljica ne može osnovano pozivati na svoju dobru vjeru (obrazloženje - list 124 spisa, alineja 3), u svakom slučaju ne mogu se smatrati ocjenom žalbenog navoda u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP.

 

12. Da je riječ o žalbenom navodu koji je od odlučnog značenja u ovom sporu proizlazi iz sadržaja odredbe čl. 124. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojoj stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti i ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis, ali i iz sadržaja odredbe čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama koja glasi:

 

"(1) Zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava.

 

(2) Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

 

(3) Stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti  nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

 

(4) Osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo postupajući s povjerenjem u potpunost zemljišne knjige, stekla ga je neopterećeno teretima koji nisu bili upisani u času kad je zatražen upis niti je tada iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis, osim ako je zakonom drukčije određeno."

 

13. Slijedom navedenog, očito drugostupanjski sud kada je prihvatio shvaćanje prvostupanjskog suda da je tužiteljičina obveza prilikom kupnje nekretnine bila ne samo izvršiti uvid u zemljišne knjige i to samo u poduložak, već izvršiti uvid i u glavni uložak, pa i objave na oglasnoj ploči ocijenivši da je u predmetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji prvostupanjski sud pravilno tužbeni zahtjev odbio, nije imao na umu naprijed navedene zakonske odredbe (čl. 124. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama) koje su bile na snazi u vrijeme kada je tužiteljica upisom u zemljišne knjige stekla vlasništvo predmetne nekretnine, a u skladu s kojima je valjalo ocijeniti je li postupanje tužiteljice bilo savjesno i u dobroj vjeri budući se dobra vjera pretpostavlja, odnosno (između ostalog) postupiti u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, a što je sud drugog stupnja propustio.

 

14. Već zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo je prihvatiti reviziju tužiteljice i odlučiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 10. studenoga 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.