- 1 -              I Kž 560/2019-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 560/2019-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. K. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 8. srpnja 2019. broj K-48/2003, u sjednici održanoj 10. studenog 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika branitelja optuženog I. M., odvjetnika D. D. i braniteljice optuženog I. Z., odvjetnice V. Š. O.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu i predmet se u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke optuženi Ž. K., optuženi I. M. i optuženi I. Z. su, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), oslobođeni optužbe zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

 

1.1. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08. oštećena Republika Hrvatska je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

 

1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrade branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

1.3. Pod točkom II. izreke pobijane presude je, na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08., u odnosu na optuženog P. R. odbijena optužba za kazneno djelo protiv gospodarstva – utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

 

1.4. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08. oštećena Republika Hrvatska je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

 

1.5. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

1.6. Pod točkom III. izreke pobijane presude je, na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08., u odnosu na optuženog I. M. odbijena optužba za kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97. i 27/98. – ispravak - dalje: KZ/97.).

 

1.7. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08. oštećena Republika Hrvatska je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

 

1.8. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

2. Protiv oslobađajućeg dijela te presude (točka I. izreke) žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2.1. Optuženi I. M. je po branitelju, odvjetniku V. Lj. podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem je predložio da se ta žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Zatražena je obavijest o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

 

2.2. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je i optuženi I. Z. po braniteljici, odvjetnici V. Š. O., predloživši da se ta žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Zatražena je obavijest o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

 

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika branitelja optuženog I. M., odvjetnika D. D. i braniteljice optuženog I. Z., odvjetnice V. Š. O., a, u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-19.), u odsutnosti glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, optuženog I. M. i optuženog I. Z., koji su o sjednici uredno obaviješteni.

 

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., državni odvjetnik navodi da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima pobijane presude o sadržaju isprava i zapisnika o ispitivanju svjedoka i samih tih isprava i zapisnika.

 

6.1. Istaknuti žalbeni navodi su, prije svega, paušalni i neargumentirani budući da državni odvjetnik ne konkretizira u čemu bi se sastojali navedeni vidovi bitnih povreda odredaba kaznenog postupka. Isti su, osim toga, neosnovani jer je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude iznio dovoljno jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni, a kamoli ne znatno. Također nije utvrđeno ni postojanje znatne proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima pobijane presude o sadržaju isprava i zapisnika o ispitivanju svjedoka i samih tih isprava i zapisnika, a ni ispitivanjem pobijane presude sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08.-19. nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Žalbom državnog odvjetnika je, međutim, s uspjehom dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i na njemu utemeljenog zaključka prvostupanjskog suda da u postupanju optuženika Ž. K., I. M. i I. Z. nije dokazano postojanje subjektivnog elementa kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

 

8. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud takav zaključak utemeljio na prihvaćanju u cijelosti navoda obrana sve trojice ovih optuženika (koji su suglasni u poricanju svih bitnih elemenata terećenog im kaznenog djela), za koje smatra da su potvrđeni nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije, dipl. oec. C. G. Pri tome prvostupanjski sud taj nalaz i mišljenje fragmentarno uzima u obzir i ocjenjuje, odnosno za utvrđivanje odlučnih činjenica kao relevantne uzima u obzir one njegove dijelove koji suštinski predstavljaju osobne stavove vještaka (kojima on očito nastoji opravdati ili barem ublažiti optuženicima inkriminirano postupanje), dok ne uzima u obzir niti s jednakom pažnjom cijeni one dijelove tog nalaza i mišljenja koji su suštinski utemeljeni na konkretnim podacima u spisu predmeta podvrgnutima analizi vještaka u skladu s pravilima struke i iskustva.

 

9. Tako prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja vještaka, navodi da "sam Zakon o porezu na dohodak nije bio konkretan i dobar za sportaše glede plaćanja poreznih obveza", da je zbog blokade "klub trebao koristiti druge metode plaćanja koje su na rubu prekršaja", "da su odgovorne osobe u klubu H. u svojem poslovanju vodili knjige o obvezama, prihodima, rashodima, višku ili manjku, kao i sve druge neprofitne organizacije. Jedan dio prihoda i rashoda zaista nisu uključili u financijska izvješća, što ne znači da nisu prijavljivali ili davali krive podatke. Davali su podatke o prihodima, rashodima i obvezama koje su vodili u svome knjigovodstvu.", da "nije sporno ni to da je riječ o periodu pravne nesigurnosti i nesređenih pravnih regulativa vezano za sport, sportske djelatnosti i same sportaše, te upravo ovakva nesređenost zakonske regulative u inkriminiranom periodu i okolnosti da su zakoni i propisi vezani uz sport prilagođavali se za datost momenta kako pojedinca tako i društva."

 

10. Navedena utvrđenja vještaka, kao i utvrđenje da je u konačnici (nakon što je HNK H. prethodno od strane porezne uprave odobrena odgoda otplate poreznog duga te njegova obročna otplata) rješenjem porezne uprave utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga HNK H. te da je odlukom Vlade Republike Hrvatske od 5. lipnja 2008. tražbina Ministarstva financija, Porezne uprave po osnovi duga za poreze i doprinose HNK H. bila prenesena na G. S. u postupku preoblikovanja HNK H. u športsko društvo d.d., ne predstavljaju valjanu argumentaciju za izostanak dokaza o namjeri optuženika Ž. K., I. M. i I. Z. u smislu inkriminiranog im kaznenog djela, na što se s pravom upire u žalbi državnog odvjetnika.

 

11. Državni odvjetnik, naime, tvrdi da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su optuženici Ž. K., I. M. i I. Z. svojim postupanjima ostvarili sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 256. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., koje im je stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Splitu od 29. studenog 2017. broj DO-K-127/00. Pri tome se poziva na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije, dipl. oec. C. G. iz kojeg da proizlazi da u inkriminirano vrijeme devizna sredstva s dvaju deviznih računa HNK H. otvorena u .... banci u K. ni u jednom dijelu nisu doznačavana na žiro račun HNK H. kod ZAP-a, već izravno na račune fizičkih osoba te tvrtki S. s. d.o.o. i N. d.o.o., pri čemu isplate igračima i trenerima te zaposlenicima i drugima, kao i prihodi od transfera igrača H. nisu knjiženi vjerodostojno kroz poslovnu dokumentaciju kluba, što sve, po mišljenju državnog odvjetnika, upućuje na namjeru optuženika Ž. K., I. M. i I. Z. da izbjegnu obračun i davanje sredstava državi.

 

12. Naime, stalni sudski vještak za računovodstvo i financije, dipl. oec. C. G. je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 30. lipnja 2001. naveo da je kontrolom dvaju deviznih računa HNK H. u ... banci u K. za razdoblje od 16. srpnja 1997. do 18. travnja 2000. utvrđeno da HNK H. ne posjeduje kompletnu dokumentaciju vezanu uz te račune, a iz dostupne je dokumentacije razvidno da se dio uplata na te devizne račune u inozemstvu transferirao u tuzemstvo na devizne račune HNK H. otvorene kod tuzemnih banaka, na račune drugih pravnih osoba u tuzemstvu, kao i na račune fizičkih osoba u tuzemstvu, dok su se dijelom vršila plaćanja u inozemstvu. Utvrđeno je i da se transakcije po tim deviznim računima u ... banci u K. nisu u cijelosti provodile kroz poslovne knjige HNK H. Na raspravi 28. ožujka 2019. vještak je naveo da su se isplate premija i nagrada igračima, trenerima i ostalim zaposlenima od 1996. do 2000. izvršene preko domaćih banaka i blagajne kluba evidentirale u knjigovodstvu kluba, dok dio koji je isplaćen preko ... banke u K. (a koji predstavlja 38% ukupnih isplata) nije prijavljen poreznim tijelima te nije uključen u financijske izvještaje.

 

12.1. Iz prethodno izloženih utvrđenja vještaka jasno proizlazi da prihodi s dva devizna računa HNK H. u ... banci u K. nisu evidentirani u poslovnim knjigama HNK H. u cijelosti niti prijavljeni poreznim tijelima, a to su, kako to ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi, potvrdili i ispitani svjedoci koji su u svojim iskazima opisali na koji su se način izvršavale isplate.

 

13. Državni odvjetnik je u pravu i kada u svojoj žalbi tvrdi da je oštećenik, prema izreci oslobađajućeg dijela pobijane presude, Republika Hrvatska, koja je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu, a ne HNK H., kako je to navedeno u obrazloženju pobijane presude na stranici 28., odlomku 2.

 

14. Uzevši u obzir sve prethodno izneseno, ocjena je ovoga suda da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio sve provedene dokaze, svakoga posebno i u njihovoj ukupnosti, kao i u povezanosti s obranama optuženika Ž. K., I. M. i I. Z., zbog čega je, barem za sada, pogrešno zaključio da nije dokazano da su oni postupali s namjerom izbjegavanja plaćanja poreza na način da su davali netočne podatke o dohocima i drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze te da nisu prijavili prihod i druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze.

 

15. Stoga je žalbu državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude (točka I. izreke prvostupanjske presude) trebalo prihvatiti i pobijanu presudu u tom dijelu ukinuti te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, imajući na umu nedostatke u utvrđivanju pravno odlučnih činjenica na koje mu je ukazano ovom odlukom, nakon što ponovno provede sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove budu li ih stranke predlagale te ocijeni li sam da su oni potrebni za potpuno i pravilno utvrđivanje svih odlučnih činjenica, pomno i s puno više pažnje analizirati svaki pojedini dokaz zasebno i sve dokaze u međusobnoj povezanosti te u povezanosti s obranama optuženika Ž. K., I. M. i I. Z. Prilikom donošenja zaključaka o odlučnim činjenicama na temelju utvrđenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka prvostupanjski sud je taj dokaz dužan cijeniti i dovesti u vezu s ostalim izvedenim dokazima u cjelini, a ne fragmentarno, pri čemu kod utvrđivanja pravno odlučnim činjenica valja razlikovati one dijelove vještačenja koji su utemeljeni na pravilima struke i stručnom iskustvu vještaka od onih dijelova vještačenja koji predstavljaju osobna mišljenja, odnosno osvrte vještaka kao laika o razlozima optuženicima inkriminiranog postupanja. Prilikom analize i ocjene iskaza svjedoka prvostupanjski sud će posebnu pozornost posvetiti iskazima onih svjedoka koji su iskazivali o svojim saznanjima u pogledu transfera novčanih sredstava s deviznih računa HNK H. u .. banci u K. na pojedine račune u tuzemstvu. Tako, primjerice, iz iskaza svjedoka A. D. (član upravnog odbora u HNK H. od 1997. do kraja 1999.) proizlazi da su se novčana sredstva od transfera igrača stranim klubovima, a koja su stizala na devizni račun H. u inozemstvu, prebacivala na poslovnu banku s koje se vršio raspored plaćanja obveza igračima i vjerovnicima, dok iz iskaza svjedoka Š. L. (koji je tempore criminis bio u skupštini HNK H.) proizlazi da je znao za inozemni devizni račun H. s kojega su se obavljala plaćanja na devizne račune H. u Hrvatskoj, pojašnjavajući da se na premije i ugovorne obveze prema igračima nisu obračunavali porezi i doprinosi. Nakon tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud donijet će novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će u svemu valjano obrazložiti.

 

17. Slijedom svega navedenoga, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.-19., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 10. studenog 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.