- 1 -              Revd 3262/2020-2

Broj: Revd 3262/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o. Š., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Š., protiv tuženika Š. OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. T. B., odvjetnik u Š., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž - 37/2020-2 od 23. lipnja 2020. ispravljene rješenjem istog suda broj Gž - 37/2020-3 od 28. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P - 2229/2010 od 20. listopada 2015., u sjednici održanoj 10. studenog 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž - 37/2020-2 od 23. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P - 2229/2010 od 20. listopada 2015.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužitelja po osnovu odgovornosti tuženika za štetu na činjeničnim utvrđenjima da tužitelj nije dokazao nastanak štete čije popravljanje zahtjeva, te u određenom dijelu uzročnoposljedičnu vezu između štetne radnje i štete. Kako prema utvrđenju nižestupanjskog suda tužitelj nije dokazao opće pretpostavke odgovornosti za štetu koje kumulativno trebaju biti ispunjene da bi nastao obveznopravni odnos odgovornosti za štetu, to se pitanja koja tužitelj postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije i odnose se na protupravnu štetnu radnju („povredu stečenih subjektivnih prava“) ne mogu cijeniti kao važna za odluku u sporu. Daljnji navodi iz prijedloga u bitnom se odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

6. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan, jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 10. studenog 2021.

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Renata Šantek, v.r.