- 1 - Revd 2667/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. G. S., OIB: …, 2. mlljt. L. S., OIB: … i 3. mlljt. T. S., OIB: …, svi iz Z., koje zastupaju punomoćnici I. Ć., odvjetnik u Z. i M. M., odvjetnik u V., protiv tuženika U. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. H., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž - 83/2019-2 od 19. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 5171/13-24 od 31. listopada 2018., u sjednici održanoj 10. studenog 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž - 83/2019-2 od 19. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 5171/13-24 od 31. listopada 2018.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Pitanja koja se odnose na aktivnu legitimaciju nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda (odluke broj Rev – 1037/07 od 19. studenog 2007. i Rev – 166/11 od 24. rujna 2014.), a ne radi se o pravnom pitanju u pogledu kojeg bi trebalo preispitati sudsku praksu. Isto tako, pitanje u dijelu koje se odnosi na okolnost da „...ne postoji dospjelo potraživanje korisnika vinkulacije prema korisnicima osiguranja...“ nije obuhvaćeno razlozima pobijane odluke. Pitanje koje se odnosi na suglasnost korisnika vinkulacije je suprotno činjeničnim utvrđenjima na kojima je pobijana odluka donijeta i odnosi se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.
