- 1 -              Rev 1190/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1190/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz V., OIB …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Klinički bolnički centar Z. iz Z., OIB …, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-932/2020-2 od 25. veljače 2021., kojom je djelomično prihvaćena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5309/2018-35 od 26. lipnja 2020., u sjednici održanoj 10. studenog 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukidaju presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-932/2020-2 od 25. veljače 2021. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5309/2018-35 od 26. lipnja 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„I/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.966,10 kn bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 141,92 kn od 16. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 32,25 kn od 16. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 305,65 kn od 16. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 352,35 kn od 16. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 49,85 kn od 16. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 272,80 kn od 16. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 142,60 kn od 16. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 142,60 kn od 16. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 183,31 kn od 16. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 93,82 kn od 16. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 109,49 kn od 16. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 143,92 kn od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 155,66 kn od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 160,76 kn od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 18,34 kn od 16. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 146,80 kn od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 323,85 kn od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 14,26 kn od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 84,33 kn od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 63,37 kn od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 28,17 kn od 16. studenog 2018. do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.687,50 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 26. lipnja 2020. do isplate, u roku od 8 dana.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom presuđeno je:

 

„Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5309/2018-35 od 26. lipnja 2020. u točki I izreke te u dijelu točke II izreke za iznos od 5.750,00 kn sa zateznim kamatama.

 

Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u dijelu točke II izreke za iznos od 937,50 kn (preko iznosa od 5.750,00 kn do iznosa od 6.687,50 kn) sa zateznim kamatama, te sudi:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 937,50 kn sa zateznim kamatama.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3023/2020 od 15. prosinca 2020. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pitanja:

 

„Ubrajaju li se sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan i neradni dan u mjesečni fond radnih sati te evidentiraju li se kao redovan rad uzimajući u obzir odredbe čl. 51. i čl. 52. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15) te obvezujuća tumačenja Kolektivnog ugovora posebice Zaključak 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. godine kojim je utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati kao i da se sati rada blagdanom i neradnim danom i dan Uskrsa evidentiraju kao redovan rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu?

 

Jesu li radni dani koji ulaze u umnožak za izračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati svi dani od ponedjeljka do petka obzirom je Zaključkom 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. godine utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati ili se dan blagdana koji padne u radni dan izuzima iz izračuna?

 

Je li rad blagdanom automatski i prekovremeni rad čak i u uvjetima kada nije ostvaren redovni mjesečni fond radnih sati?

 

Je li je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15) vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora obzirom na odredbe čl. 18. i 19. Kolektivnog ugovora?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude kojom je naloženo platiti razliku bruto plaće s pripadajućim kamatama i troškovima parničnog postupka tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Tužitelj je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

 

6. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primijenio odredbu čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13 i 96/15 - dalje: KU/13), pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati.

7. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužitelja u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbija samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu. Dakle, sporno je tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13.

 

8. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

 

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima postavilo se i pitanje tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 i domašaja tog tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora.

 

10. Prema shvaćanju ovoga suda, obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako ovaj sud u odlukama broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela Kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

 

11. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo.

 

12. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148. koji glasi:

 

„Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

 

U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

 

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

 

Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen.“.

 

13. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi:

 

„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

 

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

 

Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

 

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

 

Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

 

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“.

 

14. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

 

15. Zaključak broj 153. u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

 

16. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

 

17. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169. koji glasi:

„Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“.

 

18. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

 

19. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

 

20. Obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), djelomično je osnovana tvrdnja tuženika da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

 

21. Odredbom čl. 52. KU/13 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

22. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u čl. 51. KU/13.

 

23. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU/13.

 

24. Budući da tužitelj tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.966,10 kn temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su za cijelo utuženo razdoblje, neovisno o različitim tumačenjima izračuna mjesečnog fonda sati, tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili osnovanom u cijelosti.

 

25. Slijedom navedenog, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 21. prosinca 2015. nisu raspravili primjenom Zaključka broj 148., a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 153., nema uvjeta za preinaku presude, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (u svemu tako i ovaj sud u Rev-290/21 od 1. lipnja 2021.).

 

26. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 10. studenog 2021.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Goranka Barać - Ručević

sutkinja Vrhovnog suda Republike Hrvatske

 

 

Na temelju članka 131. stavka 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) prilažem

 

 

ODVOJENO MIŠLJENJE

uz rješenje poslovni broj: Rev-1190/2021-2 od 10. studenoga 2021.

 

 

 

1. Žalim što se ne mogu složiti s mišljenjem većine članova vijeća izraženom u konkretnom predmetu i odlukom da se pobijana drugostupanjska odluka, kao i prvostupanjska odluka, ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

2. Na sjednici vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske prilikom glasovanja o odluci izdvojila sam glas pa obrazlažem svoje odvojeno mišljenje i predlažem da se isto objavi uz odluku vijeća, jer se ne slažem s ocjenom da se u konkretnom slučaju, kao i u ostalim istovrsnim slučajevima, može primijeniti sporno tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13 i 96/15 - dalje: KU/13).

 

3. Mišljenje većine jest da se u ovom slučaju primjenjuju tumačenja KU/13 po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, a s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, pa je i sud u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 jer da se ne nalazi razloga da bi, s obzirom na opće odredbe obveznog prava, trebalo otkloniti primjenu navedenog spornog tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

 

4. Nasuprot takvom pravnom shvaćanju, priklanjam se izraženom shvaćanju u nižestupanjskim presudama i držim da nije moguće prihvatiti i primijeniti tumačenje Zajedničkog povjerenstva u Zaključku broj 153. doneseno na sjednici 21. prosinca 2015., iz razloga što je ovakvo tumačenje kolektivnog ugovora u suprotnosti s prisilnim zakonskim odredbama i predstavlja nepovoljnije pravo za radnika od onog što je propisano zakonskim odredbama, kao i ranijim tumačenjem u Zaključku broj 148. iste odredbe kolektivnog ugovora, te dovodi pojedine radnike (u konkretnom slučaju tužiteljicu), zbog činjenice da je bila dužna raditi na neradni dan koji pada od ponedjeljka do petka, u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike koju takvu obvezu rada nisu imali.

 

5. Ukazujem uvodno kako svaki kolektivni ugovor sadrži normativni i obveznopravni dio. Normativni dio kolektivnog ugovora sadrži odredbe kojima se uređuju različita pitanja vezana uz radni odnos, odnosno njegovo sklapanje, sadržaj i prestanak (pravna pravila). Bitne značajke tih pravnih pravila su  da se  primjenjuju na sve radnike zaposlene kod poslodavca kojeg taj ugovor obvezuje, kao i da se u odnosu na individualni ugovor o radu primjenjuje neposredno i automatski, ako njegove odredbe ne zahtijevaju detaljniju razradu u ugovoru o radu, a istodobno su povoljnija za radnika od onih sadržanih u ugovoru o radu. Ti principi normativnom dijelu kolektivnog ugovora daju značenje propisa i kao takvog ga u pravnom smislu treba promatrati i ocjenjivati njegovu usklađenost s pravnim propisima višeg ranga. Obveznopravni pak dio kolektivnog ugovora uređuje međusobna prava i obveze stranaka koje su ga sklopile, odnosno sindikata i poslodavca. Taj dio uobičajeno sadrži odredbe o trajanju kolektivnog ugovora, načinu njegove izmjene i produljenja, tumačenju i rješavanju sporova, uvjetima za rad sindikata i radničkoga vijeća i dr., i za ocjenu tog dijela kolektivnog ugovora su posebno bitne opće odredbe obveznog prava.

 

6. Poštujući načelo slobode ugovaranja prilikom zaključivanja kolektivnog ugovora, za konkretan predmet važno je naglasiti da se kolektivnim ugovorom mogu, u pravilu, ugovoriti samo uvjeti rada koji su za radnika povoljniji od onih određenih Zakonom o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, dalje: ZR) ili nekim drugim zakonom, dok se uvjeti rada nepovoljniji od onih određenih Zakonom o radu mogu ugovoriti kolektivnim ugovorom samo ako je to izričito propisano ZR ili drugim zakonom.

 

7. Sadržaj pravnih pravila o kojima se može pregovarati određuje ZR ali i drugi zakoni (npr. Zakon o zaštiti na radu i Zakon o minimalnoj plaći). Navedeni zakoni izrijekom upućuju na pitanja koja se mogu regulirati kolektivnim ugovorima pa tako to može biti plaća i naknada plaće.

 

8. 1. Odredbe ZR koje izričito propisuju mogućnost ugovaranja kolektivnim ugovorom manjih prava radnika (nepovoljnijeg prava) od onih određenih ZR su:

 

              - trajanje prekovremenog rada maksimalno do 250 sati godišnje (ZR, čl. 65.);

              - nejednaki raspored radnog vremena – produženje referentnog radnog vremena s četiri na šest mjeseci i produženje trajanja radnog tjedna s pedeset na najviše šezdeset sati (ZR, čl. 66.);

              - preraspodjela radnog vremena – trajanje dulje od četrdeset osam sati tjedno, ali ne duže od pedeset šest sati tjedno, odnosno šezdeset sati tjedno ako poslodavac posluje sezonski (ZR, čl. 67.);

              - nepovoljniji uvjeti rada ustupljenog radnika od uvjeta rada radnika zaposlenih kod korisnika na istim poslovima (ZR, čl. 46.);

              - produženje najdužeg dopuštenog vremena ustupanja radnika sa dvije na tri godine (ZR, čl. 48.) kao i

              - visina minimalne plaće – iznos ne može biti manji od devedeset pet posto iznosa propisanog Uredbom o visini minimalne plaće (Zakon o minimalnoj plaći, Narodne novine, broj 39/13., čl. 8. u vezi čl. 91. st. 3. ZR).

 

8.2. Iz navedenog proizlazi da, budući to nije zakonom izričito predviđeno, obračun mjesečnog fonda radnih sati (što je temelj za obračun prekovremenog rada i isplatu plaće) ne može biti kolektivnim ugovorom ugovoren nepovoljnije za radnika.

9. Kao prethodno pitanje u ovom sporu se stoga pojavljuje pitanje primjene spornog tumačenja kolektivnog ugovora navedeno u Zaključku broj 153 odnosno predstavlja li ono nepovoljnije pravo za radnika.

 

10. U konkretnoj situaciji, za ocjenu je li sporno tumačenje protivno prisilnom propisu, odlučne su zakonske odredbe:

 

              1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14) i to:

 

              - Odredba članka 8. stavka 1. koja propisuje dužnost poštivanja propisa u vezi s radnim odnosom, a koja glasi:

 

              „U radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.“

 

              - Odredba čl. 9. koja uređuje slobodu ugovaranja, a koja glasi:

 

              „(1) Poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih ovim ili drugim zakonom.

              (2) Poslodavac, udruge poslodavaca i sindikati mogu kolektivnim ugovorom ugovoriti uvjete rada nepovoljnije od uvjeta određenih ovim Zakonom, samo ako je ovim ili drugim zakonom to izričito propisano.

              (3) Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“

 

              - Odredba članka 95. stavka 1. koja uređuje naknadu plaće a koja glasi:

 

              „Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće.“

 

              2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima („Narodne novine broj 33/96., 96/01., 13/02., 136/02.-službeni pročišćeni tekst, 112/05., 59/06., 55/08., 74/11., 130/11. - dalje: ZBSND) i to u vezi s navedenom odredbom članka 95. stavka 1. ZR:

 

              - odredba čl. 1. st. 1. ZBSND u kojoj su izrijekom pobrojani svi dani blagdana i drugi neradni dani, te je u stavku 2. navedeno da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi.

 

              - odredba čl. 5. toga zakona kojom je određeno da zaposleni u RH u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće.

 

11. Imajući navedene zakonske norme na umu, treba ocijeniti pravnu valjanost tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, koju je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta različito tumačilo, budući da se postavilo kao sporno pitanje što se smatra prekovremenim radom, a u vezi s tim kako se obračunava „mjesečni fond radnih sati“ odnosno što tvori „umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.“

 

12. Tako je na 23. sjednici Povjerenstva za tumačenje KU/13, održanoj 1. srpnja 2015., a s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148. koji glasi:

 

              "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

 

              U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

 

              Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

 

              Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

 

13. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 je međutim na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo Zaključak 153. koji glasi:

 

              "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

 

              Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

 

              Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

              Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

 

              Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

 

              Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.“

 

14. Nije sporno kako je tuženik u cijelom utuženom razdoblju obračun broja prekovremenih sati obavljao na način kako je to bilo kasnije definirano Zaključkom broj 153. te da radnicima (konkretno i tužiteljici) koji su rad obavljali na blagdan koji je pao u inače radni dan, a uz ostvaren broj ostalih radnih sati u mjesecu kao i radnici koji su radili na bazi četrdesetosatnog radnog tjedna, nije bio priznat prekovremeni rad po toj osnovi.

 

15.1. Ilustrativno, a primjerice uzevši mjesec studeni u kojem je jedan dan bio blagdan (1. studenoga) koji je pao u inače radni dan u tjednu (od ponedjeljka do petka), možemo napraviti usporedbu. Budući da je taj blagdan pao u radni dan, radnici neće dolaziti na posao i raditi (izuzev ako su raspoređeni da rade toga dana) i primiti će naknadu plaće u skladu s odredbom čl. 5. ZBND.

 

15.2. Uzmimo stoga za primjer pojednostavljenu situaciju:

 

              - medicinska sestra A radila je sve ostale radne dane u studenome pa je radila ukupno 168 sati,

 

              - medicinska sestra B je također radila sve ostale radne dane, ali i na 1. studenoga, dakle radila je ukupno 176 sati, dok je

              - medicinska sestra C radila također sve ostale radne dane, nije radila 1. studenoga, ali je radila jednu od nedjelja u studenom, pa je također ukupno odradila 176 sati.

 

15.3. Prema Zaključku 153. proizlazilo bi sljedeće:

 

              - medicinska sestra A će primiti plaću za 168 odrađenih sati rada (njen je mjesečni fond radnih sati - 168), kao i naknadu plaće za 1. studenoga (8 sati) kada nije radila,

              - medicinska sestra B će primiti plaću za 176 sati rada, a kako je od toga 8 sati odrađeno na blagdan koji pada u radni dan (od ponedjeljka do petka) njen mjesečni fond radnih sati biti će 176 i neće biti obračunati prekovremeni sati rada,

              - medicinska sestra C će primiti plaću za 176 sati rada,  ali će njen mjesečni fond radnih sati biti 168, te će 8 sati rada nedjeljom biti obračunato i plaćeno kao prekovremeni rad, a primiti će i naknadu plaće za 1. studenoga.

 

15.4. Stoga je očito da je sestra B primjenom Zaključka 153. prilikom obračuna plaće stavljena u nepovoljniji položaj od sestre C, iako su radile isti broj sati u mjesecu studenome.

 

16. Imajući sve izloženo na umu, smatram da Zaključak 153. nije donesen uz pridržavanja citiranih odredbi Zakona o radu i ZBSND, budući da su njime faktično blagdani - zakonom propisani neradni dani, izjednačeni s radnima prilikom obračuna plaće te da radnicima koji su radili blagdanom, a koji je pao u inače radni dan, nije plaćen zapravo prekovremeni rad (naravno uz uvjet da su ostvarili preostali puni broj radnih sati u pojedinom mjesecu, što u konkretnom slučaju i nije bilo sporno). Stoga je tužiteljica, primjenom naizgled neutralne odredbe ovog tumačenja, stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na one zdravstvene radnike kojima poslodavac nije naložio da rade na blagdan koji pada u radni dan.

 

17. Zbog izloženih razloga, smatram da, a budući da  je sporno tumačenje izvršeno protivno izričitoj zakonskoj odredbi koja na jasan i nedvosmislen način propisuje da se u dane blagdana ne radi, nije bilo zakonito protumačiti odredbu kolektivnog ugovora da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana, samo bez subota i nedjelja, a ne i bez blagdana, u tekućem mjesecu s 8 sati. Zbog te suprotnosti Zaključak 153. predstavlja nepovoljnije pravo za radnika i ne primjenjuje se, već odredbu treba tumačiti kako glasi (i kako je protumačena ranijim Zaključkom 148.) i u skladu sa ranije citiranim zakonskim odredbama te prilikom obračuna fonda radnih sati pojedinog mjeseca i dane blagdana isključiti iz tog umnoška. Dakle, mjesečni fond radnih sati treba obračunavati (broj radnih dana u mjesecu puta 8 sati),  jednako za sve radnike.

 

Zagreb, 6. listopada 2021.