Poslovni broj: 50. Gž-3395/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50. Gž-3395/2021-2

 

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. Š. iz Z.1, OIB: …, zastupanoga po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z.2, protiv tuženoga J. o. d.d. iz Z.2, OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. i partneri u Z.2, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-15/2015-81 od 27. srpnja 2021., dana 10. studenog 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-15/2015-81 od 27. srpnja 2021. u točkama I i II izreke presude.

 

 

r i j e š i o  j e

 

              Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja u dijelu kojom pobija točku III izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-15/2015-81 od 27. srpnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 35.000,00 kn na ime naknade štete i zahtjev za naknadu troškova postupka sve sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I izreke) te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 33.125,00 kn (točka II izreke) dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan odbijen (točka III izreke).

 

2. Presudu pobija tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbenog razloga predviđenog u čl. 353. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže pobijanu presudu preinačiti ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje.

 

3. Žalba tužitelja djelomično nije osnovana a djelomično nije dopuštena.

 

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu temeljem police kasko osiguranja zbog oštećenja vozila tužitelja nastalih, po navodima tužitelja, u nezgodi 23. travnja 2009.

 

5. Pošavši od utvrđenja:

- da je tužitelj prije predmetnog štetnog događaja nesporno prijavio i kod tuženog ostvario naknadu štete na vozilu uzrokovano događajem iz 2006.,

- da je tuženik tijekom cijelog postupka tvrdio da je tužitelj u ovom slučaju upotrijebio dio oštećenog vozila iz naprijed navedenog štetnog događaja i pri tome unutarnju armaturu vozila sa otvorenim pretincima zračnih jastuka ugradio u drugo vozilo istog proizvođača, te fingirajući prometnu nezgodu, pokušao ostvariti još jednu isplatu iz nesporne police osiguranja,

- da je u Zapisniku o očevidu sa lica mjesta predmetne prometne nezgode (u daljnjem tekstu Zapisnik) navodi se da je kolnik bio mokar, dok je tužitelj u svom iskazu izjavio da je kolnik u vrijeme štetnog događaja bio suh,

- da je u Zapisniku evidentirano na licu mjesta postojanje krhotine stakla a tijekom postupka nije bilo sporno da na tužiteljevu vozilu nije došlo do oštećivanja ni jedne staklene površine (farovi, vjetrobran), a sam tužitelj je izjavio da s navodnim drugim vozilom nije došlo do kontakta,

- da u je u Zapisniku navedeno da su djelatnici policije evidentirali postojanje zaostalih dijelova "oba vozila" iako na mjestu očevida nije bilo drugog vozila osim tužiteljevog,

- da je jedini dokaz da bi neposredni povod za nastanak štetnog događaja, tj. tužiteljevo izmicanje vozilom u desno, djelomični silazak s kolnika i udarac u prometni znak, a potom i metalnu ogradu iskaz tužitelja,

- da ne postoje nikakvi materijalni tragovi ili svjedoci očevici iz kojih bi sud mogao utvrditi istinitost tvrdnji tužitelja da je u predmetnom štetnog događaja, makar i posredno, sudjelovalo drugo vozilo,

- da u nalazu i mišljenju vještaka ing. D. Ž. postoje nejasnoće i nelogičnosti koje nisu otklonjene niti dopunskim saslušanjem vještaka,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka T. P. danog u ime fakulteta proizlazi da postoji proturječje između stupnja oštećenja na prednjoj strani vozila tužitelja i činjenice otvaranja zračnih jastuka, budući da se zračni jastuci otvaraju pri promjeni brzine (siline udara) od najmanje 25-35 km/h, dok stupanj oštećenja na vozilu ukazuje da se nije radilo o promjeni brzine potrebne vrijednosti, već da je ta vrijednost u trenutku udara u ogradu bila manja od 25 km/h i to točnije s obzirom na konkretni materijal zaštitne ograde oko 11 km/h odnosno da silina kontakta vozila sa ogradom nije bila dostatna da bi u vozilu došlo do otvaranja zračnih jastuka,

- da su na ročištu zakazanom radi usuglašavanja mišljenja vještaka isti ostali kod svojih bitno proturječnih nalaza i mišljenja po pitanju dinamike nastanka štetnog događaja odnosno mogućnosti nastanka predmetnih oštećenja vozila,

- da je tužitelj predložio provođenje novog prometnog vještačenja no međutim od istog i odustao sud prvog stupnja utvrdio je da u okolnostima konkretnog slučaja sa sigurnošću nije mogao utvrditi okolnosti predmetnog događaja niti da bi u konkretnom slučaju došlo do osiguranog slučaja niti da bi postojala odgovornosti tuženika za isplatu osigurane svote te posljedično tome, primjenom pravila o teretu dokazivanja, ocijenivši da nema mjesta primjeni odredbe čl. 943. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj  35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO-a), odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijane presude ili postupkom koji joj je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.

 

7. Za utvrđenje da tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije uspio dokazati okolnosti iz kojih bi sud utvrdio nastupanje osiguranog slučaja odnosno iz kojih bi proizlazila odgovornost tuženika sud prvog stupnja dao je logične i uvjerljive razloge, koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

 

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih raspoloživih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja. Suprotno mišljenju žalitelja nalazi i mišljenja prometnih vještaka nisu suglasni u pogledu utvrđene promjene brzine (siline udara) vozila tužitelja u znak odnosno ogradu (dakle i po pitanju dinamike nastanka štetnog događaja) niti u pogledu mogućnosti nastanka predmetnih oštećenja vozila (aktiviranja zračnih jastuka). S obzirom na pomanjkanje relevantnih dokaza (izostanak materijalnih dokaza i svjedoka očevidaca a iskazu tužitelja sud nije poklonio vjeru) te imajući u vidu da sud ne raspolaže stručnim znanjima o okolnostima zbog kojih je proveo prometna vještačenja a da su nalazi vještaka različiti zaključak suda da sa sigurnošću nije mogao utvrditi odlučne okolnosti za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari odnosno utvrditi nastupanje osiguranog slučaja, odnosno da ih tužitelj, na kome je teret dokaza, nije dokazao, ukazuje se pravilnim.

 

9. Prema tome ne postoji žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP).

 

10. Prema izloženom, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio u cijelosti.

 

11. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14 i 118/14).

 

12. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja u dijelu kojim osporava točku I i II izreke presude odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

13. S obzirom da je točkom III izreke odbijen (djelomično) zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka tužitelj nema pravni interes pobijati presudu u tom dijelu pa je valjalo, temeljem odredbe čl. 358. st. 3. ZPP, žalbu tužitelja u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu odnosno odlučiti kao u izreci rješenja.

 

U Zagrebu 10. studenog 2021.

 

 

                                                                                                         Sudac:

                                                                                        Vlatka Fresl Tomašević, v.r.