- 1 -              III Kr 119/2021-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 119/2021-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. Š. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 99. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevima osuđenog I. Š., osuđenog S. Š. i osuđenog N. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 6. srpnja 2020. broj K-388/2014-385 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 3. ožujka 2021. broj Kž-296/2020-15, u sjednici održanoj 10. studenoga 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi osuđenog I. Š., osuđenog S. Š. i osuđenog N. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 6. srpnja 2020. broj K-388/2014-385 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 3. ožujka 2021. broj Kž-296/2020-15 osuđeni su I. Š., S. Š., S. Š. i N. Š. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 99. stavka 1. KZ/97., svaki od njih na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci.

 

2. Protiv te presude osuđeni I. Š. je po branitelju, odvjetniku D. V. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom da se ukine pravomoćna presudu koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 6. srpnja 2020. broj K-388/2014-385 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 3. ožujka 2021. broj Kž-296/2020-15 te predmet uputi na ponovno suđenje i odluku.

 

2.1. Isti izvanredni pravni lijek je podnio i osuđeni S. Š. po braniteljici, odvjetnici S. V. s identičnim prijedlogom kao i osuđeni I. Š..

 

2.2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude također je podnio i osuđeni N. Š. po branitelju, odvjetniku O. K. u kojem predlaže da se ukine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 6. srpnja 2020. broj K-388/2014-385 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 3. ožujka 2021. broj Kž-296/2020-15 te predmet vrati na ponovni postupak nadležnom sudu.

 

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) spis je sa zahtjevima dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor s mišljenjem da su zahtjevi neosnovani.

 

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je dostavljen osuđenicima i njihovim braniteljima.

 

5. Zahtjevi nisu osnovani.

 

6. Osuđeni I. Š. smatra da je ostvaren razlog iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08. u vezi članka 469. točke 3. ZKP/08. jer se radi o presuđenoj stvari. Navedeno obrazlaže time da je presudom Prekršajnog suda u Daruvaru broj Pp 6 J-517/11-22 od 18. srpnja 2012. oslobođen optužbe za prekršaj na štetu I. U., počinjen u isto vrijeme i na istom mjestu kao i kazneno djelo, jer je prekršajni sud utvrdio da se on nije nalazio na tom mjestu u to inkriminirano vrijeme, a prekršajna presuda je preinačena zbog nastupa zastare pa zaključuje da se radi o presuđenoj stvari.

 

6.1. Međutim, uvidom u prvostupanjsku prekršajnu presudu s lista 240. do 254. spisa predmeta na koju se osuđeni I. Š. poziva, ovaj sud je utvrdio da ne postoji identitet između opisanog prekršaja i kaznenog djela zbog kojega je ovaj osuđenik proglašen krivim u ovom kaznenom postupku. Naime, prekršajni postupak je vođen zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj 41/1977, 47/1989, 55/1989, Službeni list SFRJ br. 83/1989, "Narodne novine" br. 47/1990, 55/1991, 29/1994) počinjenog na štetu I. U., dok se kazneno djelo odnosi na drugu osobu odnosno oštećenog D. U.. No, sve i da se radi o istom događaju ne bi bila ostvarena istaknuta povreda kaznenog zakona budući da obustava prekršajnog ili kaznenog postupka zbog nastupa zastare, kao i presuda kojom se optužba odbija iz istih razloga, predstavlja tzv. formalno okončanje postupka pred sudom. Radi se o odluci koja ne ulazi u meritum stvari jer se odnosi na formalne pretpostavke za vođenje nekog postupka i nema značaj oslobađajuće ili osuđujuće odluke. U tom smislu, obustava prekršajnog, ali i kaznenog postupka te odbijajuća presuda, pravno, a ni suštinski, nisu odluke kojom je neka osoba pravomoćno oslobođena ili osuđena pa stoga nije ostvarena istaknuta povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP/08.

 

6.2. Osuđenici I. Š. i S. Š. navode da je ostvaren razlog iz članka 517. stavka 1. točke 2. i 3. ZKP/08. jer je u donošenju drugostupanjske odluke sudjelovao sudac koji se morao izuzeti, odnosno sutkinja A. B. kao sudac izvjestitelj, iako je ista sudjelovala u donošenju ranije drugostupanjske presude u ovom predmetu, a koja je kasnije ukinuta povodom izvanrednog preispitivanja pravomoćne presude podnesenog od strane I. Š.. Smatraju da je ostvaren razlog za isključenje od obavljanja sudske dužnosti iz članka 32. stavka 1. točke 5. ZKP/08. jer "sutkinja A. B., koja je kao sudac izvjestitelj već sudjelovala u donošenju drugostupanjske presude, a kojom je bila potvrđena osuđujuća presuda, sada ponovno ne može u istom predmetu sudjelovati u donošenju odluke koja se sada pobija žalbom". Nadalje navode da je obrana pravovremeno u drugostupanjskom postupku tražila izuzeće iste sutkinje koji zahtjev je odbijen kao neosnovan. Isto tako navode da je ostvaren i razlog za otklon od obavljanja sudske dužnosti iste sutkinje iz članka 32. stavka 2. ZKP/08. jer na njenoj strani postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u njezinu nepristranost, budući da je izvjesno da će sudac koji je već jednom donio odluku o krivnji, ponovno postupiti na isti način, tj. potvrditi osuđujuću prvostupanjsku presudu, a što se u konačnici i dogodilo.

 

6.3. Međutim, iz ovih navoda zahtjeva, po ocjeni ovog suda, proizlazi pogrešno razumijevanje instituta izuzeća i eventualnih razloga za njegovu primjenu. Naime, odredba članka 32. stavka 1. točke 5. ZKP/08. (koja glasi da je sudac isključen od obavljanja sudske dužnosti, ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom ili izvanrednim pravnim lijekom) se odnosi na situaciju kada bi sudac povodom žalbe ili izvanrednog pravnog lijeka razmatrao odluku u čijem donošenju je prethodno sudjelovao, što ovdje nije bio slučaj. Isto tako okolnost što je isti sudac, koji je sudjelovao u donošenju ranije drugostupanjske odluke koja je ukinuta povodom izvanrednog pravnog lijeka, ponovno sudjelovao u potvrđivanju prvostupanjske osuđujuće presude nije razlog za otklon iz članka 32. stavka 2. ZKP/08. odnosno to nije okolnost koja izaziva sumnju u nepristranost navedenog suca. Iz osuđenikovih argumenata za otklon sutkinje izvjestiteljice proizlazi da se radi o njihovom nezadovoljstvu drugostupanjskim presudama, a ne o okolnostima koje izazivaju sumnju u nepristranost sutkinje u smislu postojanja njezinog osobnog motiva da donosi odluke u korist ili na štetu neke od osoba uključenih u događaj koji je predmet postupka, a što je ratio ovog instituta.

 

6.4. Argumentirajući postojanje razloga iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi članka 468. stavka 2. ZKP/08. sva trojica osuđenika tvrde da se presuda temelji na nezakonitom dokazu tj. na nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka dr. J. Š. od 23. studenog 2012. Osuđeni I. Š. i osuđeni S. Š. smatraju da se nezakonitost tog dokaza sastoji u okolnosti što je proveden protivno odredbama za izvanraspravno ispitivanje vještaka, zato što na raspravi koja je održana 3. srpnja 2020. nije bilo uvjeta za čitanje tog dokaza u smislu članka 431. ZKP/08. jer su se stranke protivile čitanju i jer vještak 23. studenog 2012. nije bio ispitan pred istim predsjednikom vijeća s rasprave 3. srpnja 2020. Osuđeni N. Š. tome dodaje da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu iz članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08. i da je u postupku teško povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske u članku 29. i Konvencijom za zaštitu ljudskih prva i sloboda i Protokolima uz Konvenciju (članak 468. stavak 2. ZKP/08) te da se i na njega reflektira okolnost da nalaz vještaka nije bio kontradiktorno izveden u odnosu na osuđenog S. Š..

 

6.5. Točno je da 23. studenog 2012. nije bilo zakonskih uvjeta za izvanraspravno ispitivanje vještaka, iako ne iz članka 420. stavka 2. ZKP/08. kako to zahtjevi navode, nego iz članka 305. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. – pročišćeni tekst i 115/06. – dalje: ZKP/97.), koji se tada primjenjivao. Međutim, u konkretnom slučaju ne radi se niti o jednoj od zakonskih pretpostavki koja dovodi do nezakonitosti dokaza u smislu članka 9. ZKP/97. ili članka 10. ZKP/08. pa je sud na raspravi 3. srpnja 2020. pravilno odbio prijedlog za izdvajanje tog dokaza kao nezakonitog te nastavio s raspravom, bez izrade posebnog rješenja i davanja posebnog prava na žalbu, budući da to dopušta odredba članka 431. stavka 3. ZKP/08.

 

6.6. Nadalje, na raspravi 16. lipnja 2020. (list 1245. spisa predmeta) vještak je u prisutnosti svih podnositelja zahtjeva i njihovih branitelja iznio svoj nalaz i mišljenje te je tom prigodom naveo da ostaje kod svog ranijeg nalaza i mišljenja vezano za karakter ozljeda oštećenog D. U., uključujući i nalaz i mišljenje od 23. studenog 2012. Tako je vještak, na taj način, svoje navode od 23. studenog 2012. uvrstio i ukomponirao u svoj nalaz i mišljenje s rasprave 16. lipnja 2020., koji je time postao jedna cjelina izvedena na raspravi 16. lipnja 2020. Iz sadržaja zapisnika je vidljivo da prisutni optuženici I. Š., S. Š. i N. Š., kao i njihovi branitelji nisu koristili mogućnost postavljanja pitanja prisutnom vještaku, osim što je braniteljica optuženog S. Š. – odvjetnica R. P. Š. imala prigovor na izneseni nalaz i mišljenje. Budući da je na raspravi 3. srpnja 2020., koja je počela iznova i na kojoj su bili nazočni svi podnositelji zahtjeva i njihovi branitelji konstatirano čitanje (list 1294. spisa predmeta), pored svega ostalog i nalaza i mišljenja vještaka s lista 1245. spisa predmeta, dakle, onda i nalaza i mišljenja od 16. lipnja 2020., na taj način nisu počinjene povrede iz članka 431. stavka 1. točaka 7. i 8. ZKP/08. na štetu podnositelja zahtjeva. Sud je tada konstatirao i čitanje zapisnika od 23. studenog 2012., što je bilo posve suvišno i nepotrebno jer su navodi vještaka od 23. studenog 2012. postali sastavni dio nalaza i mišljenja od 16. lipnja 2020. s lista 1245. spisa predmeta. Prema tome, nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka u odnosu na ozljede oštećenog D. U. je zakoniti dokaz koji je izveden u kontradiktorno provedenom postupku u odnosu na svu trojicu podnositelja zahtjeva pa stoga nije počinjena niti jedna od povreda na njihovu štetu, a koje podnositelji ističu u svojim zahtjevima.

 

6.7. Uzevši u obzir sve prethodno navedeno, korištenjem u presudi nalaza i mišljenja vještaka dr. J. Š. nije povrijeđena niti odredba članka 450. stavka 1. ZKP/08. kojom je propisano da sud može presudu temeljiti samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi, koju povredu ističu osuđeni I. Š. i osuđeni S. Š.. Imajući u vidu da navodi vještaka od 23. studenog 2012. nisu nezakonit dokaz te da su u međuvremenu izgubili svoju procesnu i sadržajnu samostalnost jer su ušli u sastav nalaza i mišljenja od 16. lipnja 2020., neosnovani su svi navodi osuđenog N. Š. u kojima on polemizira s obrazloženjem drugostupanjske odluke u odnosu na pitanje zakonitosti i kontradiktornosti tog dokaza. 

 

6.8. Vezano za problematiku kontradiktornosti izvođenja dokaza - nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka u odnosu na S. Š. (jedini od četvorice osuđenika koji nije podnio izvanredni pravni lijek), u ovoj odluci nije bilo osnove za propitivanje eventualne povrede isključivo na njegovu štetu, koju opširno obrazlažu ostali osuđenici, budući da taj osuđenik u ovom kaznenom predmetu nije podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

6.9. Također je neosnovana tvrdnja kako je osuđenom I. Š. povrijeđeno pravo na pravično suđenje čime je ostvarena povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. jer se osuđujuća presuda, u dijelu koji se odnosi na radnje ovog osuđenika, temelji isključivo na iskazu oštećenog D. U. i njegove majke I. U., iako svi ostali optuženici i svjedoci o toj okolnosti iskazuju drugačije, kao što drugačije proizlazi i iz presude Prekršajnog suda u Daruvaru broj Pp 6 J-517/11-22 od 18. srpnja 2012. Nadalje osuđeni I. Š. navodi da je nemoguće da u jednom sudskom predmetu bude oslobođen za postupanje na tom istom mjestu i u isto vrijeme jer nema dokaza u tom pravcu, a da u drugom postupku bude osuđen na temelju tih istih dokaza.

 

6.10. Prvenstveno treba istaknuti da prema članku 9. stavku 2. ZKP/08. sud nije vezan niti ograničen posebnim formalnim dokaznim pravilima prilikom ocjene postojanja ili nepostojanja činjenica pa nema zakonske zapreke da se osuđujuća presuda temelji na dva iskaza, iako to ovdje uopće nije slučaj budući da se presuda temelji na brojnim dokazima. Okolnost što osuđeni I. Š. smatra da protudokazi i prekršajna presuda dovode u pitanje dokazanost njegovog udjela u kaznenom djelu je činjenično pitanje koje, međutim, ne može biti predmet razmatranja u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka jer bi se na taj način uveo treći stupanj kontrole činjenica. To onda implicira da nisu osnovani niti drugi navodi zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koji problematiziraju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6.11. Optuženi I. Š. i S. Š. ističu da su ostvarene povrede iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na način da je povrijeđeno pravo I. Š. na obranu na raspravi tako što je sud svojim rješenjem od 19. prosinca 2018. razdvojio postupak u odnosu na I. Š. (ranije S.) te je odlučio da će se postupak protiv njega posebno dovršiti, nakon čega sud nije donio rješenje o ponovnom spajanju predmeta, čime je postupak protiv njega dalje nezakonito vođen i nezakonito presudom obuhvaćena njegova radnja izvršenja. Time smatra da "je povrijeđeno osnovno načelo Ustava i kaznenog postupka da se osobi optuženoj za kazneno djelo može suditi samo u postupku koji se pred nadležnim sudom vodi protiv te osobe..."

 

6.12. Osim što osuđeni S. Š. nema pravo isticati povrede počinjene isključivo na štetu osuđenog I. Š., posve su netočne prethodne tvrdnje budući da je rješenjem od 8. travnja 2019. broj Kv-76/19-3; K-388/2014 (list 938. spisa predmeta) izvanraspravno vijeće spojilo prethodno razdvojeni postupak u odnosu na optuženog I. Š., nakon čega je postupak redovno nastavljen u odnosu na svu četvoricu optuženika te nije bilo nikakve procesne zapreke da I. Š. bude obuhvaćen osuđujućom presudom, a niti su počinjene daljnje povrede koje osuđeni I. Š. izvodi iz navodnog propusta suda. Sve to je dobro poznato osuđenom I. Š. budući da je spomenuto rješenje uredno dostavljeno njemu kao optuženiku i njegovim braniteljima, odvjetnici R. P. Š. i odvjetniku D. V..

 

6.13. Isti osuđenici kao pod 6.11. ove odluke navode da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka u odnosu na sastav suda jer je u postupku sudjelovao sudac koji se morao izuzeti, a da je na zadnjoj raspravi stavljen zahtjev za njegovo izuzeće zbog razloga iz članka 32. ZKP/08., zbog čega je sudac bio dužan prekinuti rad na tom predmetu i spis dostaviti predsjedniku suda na odlučivanje o tom zahtjevu, no da je sudac taj prijedlog protuzakonito odbacio uz jedini navod da se radi o prijedlogu za izuzeće koje nije na zakonu utemeljeno.

 

6.14. Prethodno navedenim se zapravo ističu tri povrede. Prva bi se odnosila na sastav suda i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1. ZKP/08. zbog koje se može podnijeti ovaj izvanredni pravni lijek sukladno članku 517. stavku 1. točki 2. ZKP/08. Međutim, suprotno navedenom, sud je bio propisno sastavljen jer je u postupku sudio sudac pojedinac sukladno članku 19.b stavku 2. ZKP/08. Druge dvije povrede bi se odnosile na razloge za otklon suca i pravilnost postupka suda kada je na raspravi 3. srpnja 2020. odbacio zahtjev svih optuženika (koji bi se sadržajno eventualno mogao odnositi na otklon iz članka 32. stavka 2. ZKP/08.) i nastavio s raspravom zbog kojih povreda se ne može podnijeti ovaj izvanredni pravni lijek sukladno članku 517. ZKP/08.

 

6.15. Također je netočno da nisu bile ispunjene pretpostavke za održavanje sjednice drugostupanjskog vijeća 3. ožujka 2021. u odsutnosti S. Š.. Naime, ovaj sud je kratkim putem od Županijskog suda u Bjelovaru pribavio presliku omotnice u kojoj je upućena obavijest o sjednici žalbenog vijeća za 3. ožujka 2021. optuženom S. Š., a koja se vratila neuručena s naznakom da je 4. veljače 2021. u 11,58 sati odrasli član kućanstva odbio primitak pismena. Članak 171. stavak 1. ZKP/08. propisuje da, ako se osoba kojoj je dopis upućen, ne zatekne na adresi prebivališta, dostavljač će ga predati kojem od odraslih članova domaćinstva koji su dužni primiti dopis, dok članak 172. stavak 3. ZKP/08. propisuje da je dostava obavljena ako osoba koja je dužna primiti dopis taj dopis odbije primiti. Kod takvog stanja stvari, bile su ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 475. stavka 4. ZKP/08. za održavanje sjednice u odsutnosti optuženog S. Š. pa slijedom navedenog nije ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

6.16. Osuđeni N. Š. navodi da je prvostupanjski sud odbio prijedlog za pribavljanje medicinske dokumentacije za oštećenog D. U. od Opće bolnice u B. i za dopunsko ispitivanje sudskomedicinskog vještaka bez posebnog obrazloženja, dok je sud drugog stupanja samo paušalno naveo da su neprihvatljive žalbene tvrdnje o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju jer se vještak očitovao o stanju ranijeg ozljeđivanja oštećenika zbog prijeloma podlaktice lijeve ruke, iako se prijedlog osuđenika za pribavljanje isprava odnosio na ranije ozljede oštećenikovog nosa. Nadalje smatra da je na taj način osuđeniku povrijeđeno  pravo na obrazloženu sudsku odluku u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, pri čemu se poziva na odluke Europskog suda za ljudska prva u predmetima Ajdarić protiv Hrvatske i Erkapić protiv Hrvatske

 

6.17. Međutim, osuđenik ispušta iz vida da se u spisu nalazi preslika zdravstvenog kartona za oštećenog D. U. (list 160-166 spisa predmeta) koju je vještak uzeo u obzir te se očitovao na mogućnost ranije ozljede nosa (poleđina lista 213. spisa predmeta) prilikom davanja svog nalaza i mišljenja 23. studenog 2012. kod kojega je ostao i na raspravi 16. lipnja 2020. Dakle, u pretežitom i bitnom dijelu je proveden predloženi dokaz, osim pribavljanja dokumentacije iz Opće bolnice B. za oštećenog D. U., a budući da postoji zdravstveni karton oštećenika  nije bilo niti potrebno to posebno obrazlagati. Osim toga, prvostupanjski sud je obrazložio odbijanje prijedloga za dopunskim saslušanjem sudskomedicinskog vještaka te pribavljanja spisa Općinskog suda u Daruvaru poslovnog broja K-303/2009, i to u 2. i 3. odjeljku lista 10. te u 3. odjeljku lista 11. presude na što se u svojoj odluci osvrnuo i drugostupanjski sud. Stoga nije povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku. Pravo na obrazloženu sudsku odluku nameće obvezu suda da pravilno ispita tvrdnje koje su stranke iznijele te da u presudi na odgovarajući način navede razloge na kojima se presuda temelji. Međutim, to pravo se ne može tumačiti tako da se zahtijeva detaljan i opširan odgovor na svaku tvrdnju stranke u postupku, već mjera do koje se primjenjuje ova dužnost davanja obrazloženja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja (usporedi s predmetom ESLJP-a García Ruiz protiv Španjolske [Vv], br. 30544/96, § 26., presuda od 21. siječnja 1999.), a u pobijanim odlukama je tome u potpunosti udovoljeno.

 

6.18. Isti osuđenik smatra da je prethodno opisanim odbijanjem provođenja dokaza te odbijanjem prijedloga za pribavljanje spisa Općinskog suda u Daruvaru poslovnog broja K-303/2009 na okolnost lažnog terećenja optuženog N. Š. od strane oštećenog D. U. također grubo povrijeđeno pravo obrane iz članka 9. ZKP/08. prema kojem sud i državna tijela s jednakom pažnjom ispituju činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist te da je povrijeđen članak 393. ZKP/08. kojim je propisana dužnost predsjednika vijeća da skrbi o svestranom raspravljanju. Time se osuđenik poziva na povredu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., odnosno povredu prava na obranu na raspravi i povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je mogla utjecati na presudu.

 

6.19. Međutim, suprotno ovim navodima ovaj sud nije našao da bi bile počinjene istaknute povrede budući da je prvostupanjski sud doista ispitao sve odlučne činjenice prihvaćajući pri tome i neke od prijedloga obrane za provođenjem dokaza pa je tako na inicijativu osuđenog N. Š. ispitan svjedok L. R.. Okolnost što sud nije prihvatio sve dokazne prijedloge tog osuđenika ne može predstavljati grubu povredu prava obrane niti propust skrbljenja suda o svestranom raspravljanju, posebno u kontekstu činjenice da su na prijedlog sve četvorice optuženika na raspravi izvedeni brojni dokazi u čemu je obrana imala prilike sudjelovati i koji su ocijenjeni u prvostupanjskoj odluci, a potom razmatrani i u drugostupanjskoj odluci sa stajališta žalbi osuđenika.

 

7. Prema tome, nije ostvarena niti jedna od povreda na koju ukazuju osuđeni I. Š., osuđeni S. Š. i osuđeni S. Š. u svojim zahtjevima za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

8. Iz svih navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 10. studenoga 2021.