R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov
Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. G. iz K., OIB: ..., zastupan po punomoćnici D. K., odvjetnici iz K., protiv tuženika 1. J. M., USA, kao nasljednika iza pok. J. M. ž. A. r. M., 2. M. Š. iz D., 3. B. B. M., P., i 4. D. B., B., kao nasljednika iza pok. S. M. pok. S., zastupani po punomoćniku B. K., odvjetniku iz Z., 5. B. K. iz G., kao nasljednika iza pok. I. K. od A., 6. I. G. iz D., kao nasljednika iza pok. M. G. ž. I., 7. A. Ž. iz R., kao nasljednice iza pok. I. M. pok. I., 8. D. M., K., kao nasljednice iza pok. J. M. pok. I., K. i 9. D. B. r. V. kao nasljednice iza pok. L. V. r. M. pok. I. (u z.k. upisana kao M. L. p. I.,), radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu 2., 3. i 4. tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-81/2019-3 od 17. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2021.,

r i j e š i o j e

1. Ukida se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P-81/2019-3 od 17. prosinca 2018.u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužitelj K. G. vlasnik zč. ... iz zk.ul. ... k.o. S. u 5/30 dijela, u kojemu je naloženo tuženicima M. Š., B. B. i D. B. kao sljednicima zemljišnoknjižnog vlasnika S. M. to priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem presude upiše u zemljišnu knjigu kao vlasnik nekretnine u 5/30 dijela i u točki II izreke te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

2. O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, u točki I izreke, je utvrđeno da je tužitelj vlasnik
nekretnine opisane u izreci ove presude te su tuženici obvezani to priznati i trpjeti
upis tužitelja kao vlasnika u zemljišnim knjigama na točno određenim suvlasničkim dijelovima tuženika, odnosno njihovih prednika. U točki II izreke je naloženo tuženicima M. Š., D. B. i B. B. M. nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.175,00 kn u roku od 15 dana.

Protiv presude su žalbu podnijeli tuženici, nasljednici pok. S. M. pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

U žalbi navode da ne osporavaju da je tužitelj formalno dokazao da bi predmetnu nekretninu stekao pravnim poslom, na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s davateljicom uzdržavanja A. M. te ne osporavaju da je njezin pravni prednik upisan u posjedovnom listu Odjela za katastar nekretnina K. kao posjednik. Međutim, ističu da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir ni jedan dokazni prijedlog žalitelja, da nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka koji su predloženi niti je ocijenio arhivsku dokumentaciju Odjela za katastar nekretnina K., čime da je onemogućio žalitelje u dokazivanju njihovih tvrdnji glede posjeda prijepora. Navode da su na okolnost samostalnog posjeda i izvanknjižnog vlasništva predložili kao dokaz saslušanje svjedoka te su dostavili narečenu arhivsku dokumentaciju iz koje da proizlazi da je do prijenosa nekretnine iz posjedovnog lista broj 715 u list 64 k.o. S. evidentno došlo greškom, što da nije utjecalo na promjenu posjednika u naravi. Tvrde da je njihov pravni prednik pok. S. M. na predmetnoj nekretnini ostvarivao vlasnička i posjedovna prava preko 50 godina, da je nekretninu samostalno posjedovao, da je na njoj posadio vinograd i smokve, što da je učinio i na susjednim nekretninama kč.br. ... i ..., obje k.o. S.. Stoga smatraju da je njihov prednik bio vlasnik nekretnine u cijelosti, zbog čega su pokrenuli i zaseban parnični postupak u kojem je postavljen takav tužbeni zahtjev. Smatraju da poštenje posjeda prednika nije dovedeno u pitanje činjenicom da je nekretnina u katastru upisana na nesrodne osobe, jer da se radi o situaciji koja je općepoznata na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama na području Odjela K.. Kako ni žalitelji niti njihovi pravni prednici nisu uredili imovinsko stanje svojih nekretnina, te nekretnine nisu bile ni predmetom rješenja o nasljeđivanju, pa tako stvarno stanje nije pratila uknjižba u zemljišne knjige.

Predlažu stoga u pobijanom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu
na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

Žalba je osnovana.

Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje da su samo žalitelji osporili tužbeni zahtjev tužitelja, da je tužitelj kao davatelj uzdržavanja sklopio s A. M. kao primateljicom uzdržavanja Ugovor o doživotnom uzdržavanju 20. siječnja 2000., kojim Ugovorom je primateljica uzdržavanja ustupila tužitelju sve knjižne i izvanknjižne nekretnine, s tim što je obuhvaćena i prijeporna nekretnina koja je navedena u skladu s podacima iz zemljišne knjige. Također utvrđuje da je A. M. umrla 12. veljače 2004, da je ona naslijedila svog supruga pok. V. M. rješenjem o nasljeđivanju suda prvog stupnja broj O-141/89 od 3. prosinca 1990., te da je tužitelj nećak V. M. kojemu je ostavitelj oporukom ostavio legat, dvije nekretnine upisane u k.o. S.. Iz podataka o posjedu utvrđuje da je kao posjednik prijepora od osnutka operata 1954/55 bio upisan S. M., prednik žalitelja, da je 1964. nekretnina prešla u drugi posjedovni list te je kao posjednik upisan V. M., a 1996. je posjed prešao na A. M.. Na temelju očevida na licu mjesta utvrđuje da se prijepor nalazi na području zvanom K., da se u naravi radi o šumi te se do prijepora dolazi bijelom neasfaltiranom cestom. Iz iskaza tužitelja utvrđuje da je V. M. na prijeporu držao blago te je bio poljoprivrednik, dok iz iskaza tuženice M. Š. utvrđuje da je njezin otac pok. S. M. umro 1999., da ga je naslijedila supruga M. M. koja je umrla 2007., te da su žalitelji njezini nasljednici.

Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište
da je tužitelj dokazao osnovu stjecanja vlasništva te vlasništvo prednika, budući da je V. M. od 1964. bio upisan kao posjednik prijepora. S druge strane žalitelji da nisu dokazali da bi njihov prednik pok. S. M. bio stvarni vlasnik, koji zaključak zasniva na podacima o posjedu te zaključuje da je posjed S. M. očigledno prestao 1964. kada je došlo do promjene stanja posjeda. Stoga prihvaća tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; ZV), odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. ZPP-a te tužitelju priznaje trošak zastupanja punomoćnika, odvjetnika primjenom Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 i
107/15; dalje Tarifa) te troškove sudskih pristojbi i vještačenja u ukupnom iznosu od

13.175,00 kn.

Osnovano žalitelji ukazuju da je relevantno činjenično stanje ostalo nepotpuno
utvrđeno, budući da je sud prvog stupnja propustio provesti dokazni postupak u
skladu s dokaznim prijedlozima žalitelja te nije sve dokaze ocijenio u njihovoj
ukupnosti u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, pri čemu je dio iznesenih zaključaka suprotan sadržaju isprava u spisu.

Naime, sud prvog stupnja iz činjenice da je od 1964. kao posjednik u katastru
upisan V. M., do kada je kao posjednik bio upisan prednik žalitelja S. M., izvodi zaključak da je 1964. posjed S. M. na prijeporu prestao.

Međutim, propustio je ocijeniti sadržaj arhivskih dokumenata, koji se odnose
na promjene u posjedovnom listu, a odnose se i na prijepornu česticu ... Naime, žalitelji tvrde da je u travnju 1964. za prijepornu nekretninu (i još nekoliko drugih) u ispravi pod nazivom "Upis brojeva svih čestica posjedovnog lista" njihov prednik S. M. potpisao opasku da su katastarski podaci točni, a koja tvrdnja bi mogla biti točna. Iz istih isprava bi proizlazilo da je nekretnina k.č. br. ... bila upisana u posjedovnom listu br. ..., da se uz taj posjedovni list povezuje ime S. M., kao posjednika, da je V. M. upisan kao posjednik u posjedovnom listu ... te da je prijeporna nekretnina prenesena iz posjedovnog lista ... u posjedovni list ..., ali nije razvidno na temelju čega je došlo do takvih promjena.

Tužitelj bi mogao steći pravo vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla, Ugovora o doživotnom uzdržavanju u skladu s odredbom čl. 115. ZV-a, isključivo pod uvjetom da je njegova prednica A. M. bila vlasnica prijeporne nekretnine. Naime, prema odredbi čl. 115. st. 2. ZV-a na temelju pravnog posla ne
može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju,
osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu. Stjecanje vlasništva na temelju pravnog posla ne utječe na prava trećih koja postoje na toj stvari, osim ako je drukčije određeno zakonom radi zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao sa povjerenjem u zemljišne knjige ili druge javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka (st.4.). Primateljica uzdržavanja A. M. nije bila upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica prijeporne nekretnine, pa je tužitelj u ovom postupku dužan dokazati da je u trenutku sklapanja pravnog posla, primateljica uzdržavanja bila vlasnica te nekretnine.

Pritom treba istaći da okolnost što žalitelji osobno nisu bili u posjedu prijepora nije odlučna, jer je prema odredbi čl. 30. ZV-a pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakog drugog od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima niti zakonskim ograničenjima. Neizvršavanjem sadržaja vlasničkih ovlasti vlasništvo ne prestaje. Pravo vlasništva potpuno prestaje kad druga osoba izvorno stekne vlasništvo stvari, dok s prelaskom vlasništva na drugu osobu ono prestaje samo za dotadašnjeg vlasnika (čl. 171. ZV-a).

Utoliko je pogrešno stajalište suda prvog stupnja da su tuženici u ovom postupku trebali dokazati osnovu stjecanja prava vlasništva, budući da je njihov prednik u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik u 5/30 dijela prijeporne nekretnine pa je teret dokaza o suprotnom na strani tužitelja.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa u rješavanju ovog spora, relevantno
činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno pa nije moguće ispitati pravilnost u
primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

Stoga će sud prvog stupnja prije svega razjasniti podatke o upisu posjednika u
posjedovnom listu te ispravama koje su priložene u spisu, te će provesti dokaze koje ocijeni relevantnim za utvrđivanje činjenica glede vlasništva prednice tužitelja na prijeporu, vodeći računa o ograničenjima iz čl. 7. i 219. ZPP-a, te će o zahtjevu tužitelja donijeti novu, zakonitu odluku.

Zbog izloženog je valjalo žalbu sljednika upisanog suvlasnika S. M. uvažiti i u odnosu na njihov suvlasnički udio na nekretnini (5/30 dijela) presudu suda prvog stupnja ukinuti i predmet vratiti istom sudu naponovno suđenje, primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a.

Presuda suda prvog stupnja u preostalom dijelu je kao nepobijana ostala neizmijenjena.

Odluka o troškovima žalbenog postupka je donesena primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 10. studenog 2021.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara, v.r.