1               Poslovni broj: 22 Gž R-1189/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 22 Gž R-1189/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Svjetlani Vidović, u pravnoj stvari tužiteljice M. L., iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. L., odvjetniku u Z., protiv tuženice Bolnice, S. OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku broj Pr-21/2020-16 od 22. srpnja 2021., dana 10. studenog 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično prihvaća žalba tuženice i presuda Općinskog suda u Sisku broj Pr-21/2020-16 od 22. srpnja 2021. u pobijanom dijelu točke I. izreke u iznosu od 1.061,17 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i u točki II. izreke:

 

I. preinačuje u pobijanom dijelu točke I. izreke u iznosu od 1.061,17 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i sudi:

 

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 1.061,17 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koja teče na iznos od:

 

- 535,04 kn od 16.2.2020. do isplate,

-     8,92 kn od 16.3.2020. do isplate,

-   41,21 kn od 16.4.2020. do isplate,

-   70,93 kn od 16.5.2020. do isplate,

- 313,62 kn od 16.6.2020. do isplate,

-     6,45 kn od 16.7.2020. do isplate,

-   85,00 kn od 16.8.2020. do isplate.";

 

II. potvrđuje u točki II. izreke u pobijanom dijelu kojim je tuženica obvezana naknaditi tužiteljici na ime troškova parničnog postupka iznos od 7.250,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 22. srpnja 2021. do isplate;

 

III. preinačuje u točki II. izreke u pobijanom dijelu kojim je tuženica obvezana naknaditi tužiteljici na ime troškova parničnog postupka preko iznosa od 7.250,00 kn do iznosa od 8.250,00 kn (za iznos od 1.000,00 kn) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 22. srpnja 2021 do isplate i zahtjev tužiteljice se u tom pobijanom dijelu odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica isplatiti tužiteljici iznos od 12.701,04 kn bruto s pripadajućom zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka I. izreke), kao i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 8.250,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, a kako je to specificirano točki II. izreke presude.

 

2. Žalbu protiv ove odluke ali za iznos od 1.061,17 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pravovremeno podnosi tuženica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) s prijedlogom da se odluka u pobijanom dijelu preinači podredno, ukine.

 

2.1. Na žalbu nije odgovoreno. Žalba je djelomično osnovana.

 

3. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu novčanih iznosa za razdoblje od 1. rujna 2019. do 31. srpnja 2020. s naslova razlike plaće na ime naknade za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan „padao“ na standardno radni dan (od ponedjeljka od petka) i to na temelju članka članka 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljenog dana 26. ožujka 2018. („Narodne novine“, broj 29/18, dalje KU/2018).

 

3.1. KU/2018 regulira plaću radnika na način da istu čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću time da osnovnu plaću radnika čini umnožak vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovna plaća djelatnika se prema odredbi članka 49. KU/2018 uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10 % ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rad kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati što znači da se mjesečni fond radnih sati dobije umnoškom broja radnih sati s brojem radnih dana na nivou mjeseca pri čemu su očito blagdani i neradni dani isključeni iz tog umnoška.

 

3.2. Odredba članka 1. stavak 1. i 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11; dalje: Zakon o blagdanima) propisuje da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi.

 

4. Predmet spora je i zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zbog pogrešnog obračuna zbog neisplate prednjih dodataka. Prema odredbi članka 34. KU/2018, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu; a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

 

5. Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 35/19) ugovoreno je da će se KU/2018 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019., Izmjenom Dodatka I. KU/2018 („Narodne novine“, broj 78/19) do 31. listopada 2019. a Dodatkom II. KU/2018 („Narodne novine“, broj 92/19) nadalje do 31. prosinca 2022.

 

6. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužiteljice ima primijeniti odredba članka 34. i 49. KU/2018, te članka 1. Zakona o blagdanima.

 

6.1. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

6.2. Međutim, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje u pobijanom dijelu sud je prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

7. Naime, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

 

- da je tužiteljica zaposlenica tuženice na radnom mjestu doktora medicine, specijaliste na Odjelu za urologiju;

- da je tužiteljici tuženica dane rada u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na standardno radni dan (od ponedjeljka od petka) uračunala u mjesečni osnovni fond sati rada;

- da je tužiteljici tuženica platila naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pri čemu kod izračuna prosječne plaće nije uzela u obzir iznos gore navedenih dodataka;

- da je visina tražbine razvidna iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka dipl. oec. P. B.

 

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da tuženica nije tužiteljici platila utužene iznose ali potom pogrešno navodi da je tuženica to bila obvezna prema citiranim odredbama KU/2018.

 

8.1. Prema odredbi članka 81. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17; dalje: ZR), za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

 

8.2. Odredba članka 91. stavak 3. ZR određuje da plaća obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Ovdje je sud primijenio i odredbu članka 94. ZR kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

 

9. Imajući u vidu citiranu odredbu članka 49. KU/2018, kao i odredbu članka 1. Zakona o blagdanima koji je kogentni propis, sud je konkludirao da mjesečni fond radnih sati kod tuženice predstavlja umnožak radnih dana (u koje ne ulaze blagdani koji padaju od ponedjeljka do petka) u tekućem mjesecu, sa osam sati.

 

10. Međutim, u pravu je tuženica kada tvrdi da ima mjesta primjeni Zaključka 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora iz kojega proizlazi da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (u koje ulaze blagdani koji padaju od ponedjeljka do petka) u tekućem mjesecu sa osam sati.

 

11. Naime, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora donijelo je u svezi primjene odredbe članka 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13; dalje: KU/2013), a koja odredba je sadržajno ista kao odredba članka 49. KU/2018, dana 1. srpnja 2015. Zaključak broj 148 koji glasi:

 

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

 

12. Na sjednici od 21. prosinca 2015. isto je Povjerenstvo donijelo Zaključak broj 153. koji glasi:

 

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."; dalje: Zaključak broj 153.

 

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 290/2021-2 od 1. lipnja 2021. (a radi se o predmetu s istim činjeničnim i pravnim supstratom) izrazio shvaćanje da:

 

"...ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/2013. ....

 

17. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/2013 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

 

18. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/2013 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

 

19. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

 

20. Obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (članak 19. stavak 6. KU/2013), djelomično je osnovana tvrdnja tuženika da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

 

21. Odredbama članka 52. KU/2013 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima je dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

22. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u članku 51. KU/2013.

 

23. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe članka 51. stavka 9. KU/2013."

 

14. Imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje, kao i okolnost da se pobijani dio presude odnosi upravo na razliku plaće na ime naknade za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan „padao“ na standardno radni dan (od ponedjeljka od petka) te, s tim u vezi, u tom dijelu i na isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zbog neisplate prednjih dodataka; to je valjalo prihvatiti žalbu tuženice i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u iznosu od 1.061,17 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP a kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

15. Ovo stoga jer Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.

 

16. Budući se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje KU/2018 za kojeg nema tumačećih zaključaka Povjerenstva, analognom primjenom može se zaključiti da i u ovoj pravnoj stvari ima mjesta primjeni navedenog tumačenja sadržanog u Zaključku broj 153 odnosno, da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu, a samo ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati, tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad. Kako to ovdje nije slučaj jer po navedenoj osnovi nije utvrđen prekovremeni rad, to je u tom dijelu valjalo tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti.

 

17. Pravilno je sud u dijelu odluke o trošku odredio nagradu za pojedine radnje pa tako i u odnosu na sastav podneska od 4. svibnja 2020. kojim se tužiteljica očitovala na navode odgovora na tužbu, te u odnosu na odmjereni trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn koji je sukladan parametrima propisanim u Pravilniku o stalnim sudskim vještacima na koje se i sama tuženica poziva u žalbi i koji je sukladan uobičajenoj visini naknade u mnogobrojnim sličnim sudskim predmetima.

 

17.1. Kako je ovom odlukom djelomično preinačena prvostupanjska odluka, to proizlazi da je tužiteljica ukupno uspjela u sporu u osnovu i visini 92%, a tuženica 8%, slijedom čega primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP konačan uspjeh tužiteljice je 84 % pa joj pripada parnični trošak u iznosu od 7.250,00 kn (razmjerna odvjetnička nagrada s PDV-om u iznosu od 5.250,00 kn i cjelokupan trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn). S druge strane, tuženica je uspjela u žalbenom postupku u cijelosti ali nije specificirala trošak žalbenog postupka.

 

17.2. Slijedom navedenog, odlučeno je o parničnom trošku temeljem odredbi članka 380. točka 2. i 3. ZPP kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

Split, 10. studenog 2021.