Pristupanje sadržaju
1
Posl.br. 2 P-927/2020-34
Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, J. Jelačića 3
Posl.br. 2 P-927/2020-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Nedi Šoli, u pravnoj stvari tužiteljice M. K., OIB:…, B., …, zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V. & V. d.o.o. u V., protiv tužene H. I. Š., OIB:…, B., …, zastupane po punomoćniku H. K., odvjetniku u B., radi utvrđenja ništetnosti i brisanja založnog prava, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 1. listopada 2021., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, 9. studenog 2021.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice M. K. koji glasi:
„Utvrđuje se da je ništetan upis uknjižbe založnog prava izvršen na nekretnini tužiteljice M. K. iz B., …, OIB:… upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u B. u z.k.ul. 1915 k.o. 300934 Grad B. na čkbr. 2401/1 u ul. .., stambena zgrada br. 6 B (višestambena građevina – 6 stanova) sa 149 m2, dvorište sa 181 m2, 1. suvlasnički dio: 20/100 etažno vlasništvo (E-1) 1. stan A koji se nalazi u prizemlju višestambene građevine, a sastoji se od ulaza + dnevnog boravka blagovaonice, kupaonice, kuhinjske niše, dvije sobe i izbe neto korisne površine stambenog prostora P=55,94 m2, kojemu pripadaju sporedni dijelovi i to spremište neto podne površine P=1,97 m2 i parkirališno mjesto P1 neto podne površine P=11,00 m2, izvršen temeljem Sporazuma o uknjižbi prava zaloga od 10. svibnja 2010., ovjerenog kod javnog bilježnika M. Č. P. iz B. broj OV-2058/2010 od 10. svibnja 2010., zaključen između prednika 1. tuženika trgovačkog društva U. d.o.o. K., …, OIB:… i H. I. iz B., …., OIB:…, koja je istovjetna H. I. Š. iz B., …., OIB:…, na iznos od 25.000,00 EUR-a, zaprimljen u zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u B. 4. siječnja 2011. po broju Z-24/11, pa je stoga 2. tužena dužna trpjeti brisanje upisa založnog prava izvršenog za korist 2. tužene I. H. iz B., …., OIB:31904658824 koja je istovjetna H. I. Š. iz B., …, u roku 15 dana.“
II. Nalaže se tužiteljici M. K. isplatiti tuženoj H. I. Š. trošak parničnog postupka u iznosu 7.265,63 kn, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu pred ovim sudom 9. listopada 2018. protiv prvotuženika Stečajne mase iz društva U. d.o.o. u stečaju, OIB:…, sa sjedištem na adresi stečajnog upravitelja B. V. iz V., …, OIB:… i drugotužene H. I. Š., OIB:…, B., …, radi utvrđenja ništetnosti i brisanja založnog prava.
1.1. U tužbi tužiteljica ističe da je zemljišnoknjižna vlasnica nekretnine koja je upisana u z.k.ul. 1915, k.o. 300934 Grad B., čkbr. 2401/1 u ul. … sa 330 m2, stambena zgrada br. 6 B (višestambena građevina – 6 stanova) sa 149 m2, dvorište sa 181 m2, 1. suvlasnički dio: 20/100 etažno vlasništvo (E-1) 1. stan A koji se nalazi u prizemlju višestambene građevine, a sastoji se od ulaza + dnevnog boravka blagovaonice, kupaonice, kuhinjske niše, dvije sobe i izbe neto korisne površine stambenog prostora P=55,94 m2, kojemu pripadaju sporedni dijelovi i to spremište neto podne površine P=1,97 m2 i parkirališno mjesto P1 neto podne površine P=11,00 m2.
1.2. S tim u vezi navodi da je na nekretnini, opisanoj u točki 1.1. ovog obrazloženja, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru 4. siječnja 2011. pod brojem Z-24/11 izvršen upis zaloga za iznos od 25.000,00 EUR-a (slovima: dvadesetpettisuća eura) u korist drugotužene H. I. Š., a na temelju Sporazuma o uknjižbi prava zaloga od 10. svibnja 2010.
1.3. Tužiteljica smatra da je uknjižba založnog prava opisana u točki 1.2. ovog obrazloženja presude na nekretnini koja je u njezinu vlasništvu suprotna zakonskim propisima, pozivajući se pritom na sljedeće odredbe:
- čl. 301. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14):„Založnim se pravom osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga određene novčane tražbine, ili tražbine kojoj je vrijednost izražena u novcu; dovoljno je određena tražbina kojoj su određeni vjerovnik i dužnik, pravni temelj i visina, ili barem najviši iznos do kojega se osigurava zalogom“,
- čl. 57. (novi čl. 62.) Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004, 107/2007, 152/2008, 126/2010, odredbe kojeg zakona su se primjenjivale u vrijeme upisa založnog prava i prava vlasništva):„Predbilježba založnoga prava dopustit će se samo kad su dovoljno određeni i ispravom dokazani i tražbina i pravna osnova založnoga prava.“
- čl. 79. Zemljišnoknjižnog poslovnika propisano je da se svota zaloga upisuje u kunskoj vrijednosti i to slovima, a ako je glavnica određena u skladu s pravilima o valutnoj klauzuli to se mora i naznačiti.
1.4. Nadalje, tužiteljica ističe da prema sporazumu o uknjižbi prava zaloga od 10. svibnja 2010. koji su sklopili tuženici međusobno, proizlazi da je založni dužnik U. d.o.o. K. dopušta založnom vjerovniku H. I. Š. uknjižbu prava zaloga za iznos od 25.000,00 EUR-a na nekretnini iz točke 1.1. ovog obrazloženja presude, međutim u navedenom sporazumu nije naveden niti jedan pravni temelj niti njegova visina po osnovi kojoj se dozvoljava uknjižba založnog prava, a niti je osigurana glavnica određena prema pravilima o valutnoj klauzuli.
1.5. Zbog navedenih razloga, tužiteljica smatra da je zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Bjelovaru trebao u skladu sa citiranim odredbama gore navedenih propisa odbiti provedbu uknjižbe založnog prava, a koji je nezakonito proveden te time je ništetan.
1.6. Tome u prilog, tužiteljica ističe da je uknjižba založnog prava u korist drugotužene H. I. Š. u suprotnosti sa odredbama zemljišnoknjižnog poslovnika, a imajući u vidu da je upis dozvoljen samo u valuti Republike Hrvatske, odnosno u hrvatskim kunama kao i da nije dozvoljen u valuti EUR.
1.7. Radi navedenoga, tužiteljica predlaže da se utvrdi ništetan upis založnog prava proveden na nekretnini opisanoj u točki 1.1. ovog obrazloženja presude te da je drugotužena H. I. Š. dužna trpjeti brisanje navedenog upisa založnog prava (list 1-3 spisa).
2. Prvotuženik Stečajna masa iz društva U. d.o.o. u stečaju, zastupan po stečajnom upravitelju nije dao odgovor na tužbu.
3. Drugotužena H. I. Š. je podneskom od 28. studenog 2018. dala odgovor na tužbu kojim se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.
3.1. Navodi da je u ovom predmetu riječ o presuđenoj stvari jer je ovaj sud već pravomoćnom presudom posl.br. P-321/13-59 od 13. studenog 2015., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž-1392/2016-3 od 6. rujna 2018. odbijen zahtjev ovdje tužiteljice da se proglasi ovrha na nekretnini opisanoj u točki 1.1. ovog obrazloženja presude nedopuštenom, te je sporazum kojim je upisano založno pravo u korist drugotužene H. I. Š. ocijenjen kao valjan kao i provedba njegova upisa i to kao prethodno pitanje u navedenoj parnici.
3.2. Nadalje, ističe da nije sporno da je upisala založno pravo na nekretnini opisanoj u točki 1.1. ovog obrazloženja presude temeljem Sporazuma od 10. svibnja 2010., a nakon kojeg sporazuma je tužiteljica sklopila ugovor o kupoprodaji iste nekretnine 9. srpnja 2010.
3.3. S tim u vezi ističe da je upisala založno pravo s 4. siječnja 2011., a tužiteljica svoje pravo vlasništva 18. veljače 2011., dakle nakon njezina upisa.
3.4. Isto tako, ističe da je rješenje posl.br. Z-24/11 kojim je upisano sporno založno pravo postalo pravomoćno, kao i da je tužiteljica mogla protiv njega izjaviti žalbu ako je smatrala da joj je povrijeđeno neko pravo odnosno ako je smatrala da je navedeni upis nezakonit.
3.5. Nadalje, navodi da razlozi koje tužiteljica ističe u svojoj tužbi nisu razlog ništetnosti i to iz razloga što je visina duga naznačena u iznosu od 25.000,00 EUR-a te da je radi navedene visine vođen i parnični postupak pred ovim sudom pod posl.br. P-147/11 kao i da su čl. 322. Zakona o obveznim odnosima jasno naznačeni razlozi ništetnosti.
3.6. S tim u vezi, navodi i da je zahtjev tužiteljice za utvrđivanjem ništetnosti upisa založnog prava u zemljišne knjige promašen jer se „može tražiti utvrđivanje ništetnosti ugovora, a ne može se tražiti utvrđivanje ništetnosti nekog upisa, jer je upis postupovna (procesna) radnja i ona ne može biti ništava, već se može pobijati u žalbi protiv rješenja (no rješenje o upisu je odavno pravomoćno), a ništav može samo biti neki pravni odnos, odnosno sadržaj neke isprave“, navodeći pritom da je i u tome riječ o presuđenoj stvari temeljem rješenja ovoga suda posl.br. Z-24/11.
3.7. Radi svega navedenoga, ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer tužiteljica nije stranka spornog sporazuma niti se u trenutku upisa založnog prava navedeni upis odnosio na nju, slijedom čega predlaže da se tužba odbaci, a podredno odbije tužbeni zahtjev.
4. Presudom i rješenjem ovoga suda posl.br. P-690/18-16 od 18. lipnja 2019. usvojen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže drugotuženoj H. I. Š. da je dužna trpjeti brisanje upisa založnog prava na nekretnini opisanoj u točki 1.1. obrazloženja ove presude, dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje ništetnosti upisa založnog prava na predmetnoj nekretnini te je utvrđeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, te je rješenjem utvrđen prekid postupka u odnosu na prvotuženika Stečajne mase iz društva U. d.o.o. u stečaju i u odnosu na njega je obustavljen postupak.
4.1. Navedena presuda i rješenje ovoga suda posl.br. P-690/18-16 od 18. lipnja 2019. postala je pravomoćna u odnosu na rješenje, dok je presuda ukinuta Rješenjem Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž-1961/2019 od 3. rujna 2020. (list 106-111 spisa) te je predmet vraćen na ponovno suđenje u odnosu na drugotuženicu, sada samo tuženu, H. I. Š..
4.2. Dakle, prema uputi iz drugostupanjske odluke iz točke 4.1. ovog obrazloženja presude, potrebno je pažljivom ocjenom svih izvedenih dokaza ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice samo u odnosu na tuženu H. I. Š..
5.1. Sud nije izvodio dokaz saslušavanjem stranaka, a s obzirom na to da je tužiteljica putem svojeg punomoćnika na ročištu održanom pred ovim sudom 18. ožujka 2019. (list 72-73) odustala od navedenog prijedloga.
5.2. Isto tako, sud nije izvodio dokaz saslušavanjem predloženog svjedoka A. P. i pribavljanjem financijske dokumentacije od stečajnog upravitelja prvotuženika Stečajne mase iz društva U. d.o.o. u stečaju, a koji dokazi su predloženi na ročištu održanom pred ovim sudom 1. listopada 2021. (list 133-136 spisa), sve iz razloga jer je ovaj sud mišljenja da navedeno nije svrsishodno za donošenje odluke u ovom predmetu. Kao prilog tome, ističe se da je svjedok A. P. već predložen u predmetu posl.br. P-321/13-59 čija preslika je priklop ovome spisu, a u ovome predmetu odlučuje se o ništetnosti upisa založnog prava radi osiguranja tražbine za koju je donesena pravomoćna presuda ovoga suda posl.br. P-147/11.
6. Temeljem tako provedenih dokaza, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14), u vezi čl. 117. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine upisane u zemljišnim knjigama ovoga suda, u z.k.ul. 1915, etaža 1, k.o. 300934, Grad B..
7.1. Isto tako, među strankama nije sporno da je Stečajna masa iz društva U. d.o.o. u stečaju, u odnosu na koju je ovaj postupak obustavljen rješenjem iz točke 4. ovog obrazloženja presude, bio raniji vlasnik nekretnine u koje vrijeme je s tuženom H. I. Š. sklopio Sporazum o uknjižbi prava zaloga 10. svibnja 2010. te da je istoga dana i ovjerio putem svojeg zastupnika po zakonu potpis na navedenom Sporazumu.
7.2. Nadalje, među strankama nije sporno da je spomenutim Sporazumom društvo U. d.o.o. K. kao prednik Stečajna masa iz društva U. d.o.o. u stečaju kao založni dužnik dozvolio tuženoj kao založnom vjerovniku uknjižbu prava zaloga na predmetnoj nekretnini radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 25.000,00 EUR (slovima: dvijetisućepetsto eura) kao i da je na temelju rješenja zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda posl.br. Z-24/11 od 5. siječnja 2011. dozvoljen upis založnog prava temeljem navedenog Sporazuma za spomenuti iznos u korist tužene na predmetnoj nekretnini.
7.3. Među strankama nije ni sporno da je nakon sklapanja spomenutog Sporazuma, tužiteljica sklopila 9. srpnja 2010. Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine sa društvom U. d.o.o. K. kao prednikom Stečajne mase iz društva U. d.o.o. u stečaju, a temeljem kojeg ugovora o kupoprodaji je ista kupila predmetnu nekretninu te je navedeni ugovor proveden u zemljišnim knjigama po prijedlogu za uknjižbu prava vlasništva od 18. veljače 2011. na ime i u korist tužiteljice i to temeljem rješenja zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda posl.br. Z-964/11.
7.3. Osim toga, među strankama nije sporno da je upis založnog prava opisan u točki 7.2. ovog obrazloženja presude upisan prije upisa prava vlasništva navedenog u točki 7.3. ovog obrazloženja presude.
8. Među strankama je sporno je li Sporazum o uknjižbi prava zaloga od 10. svibnja 2010., sklopljen između društva U. d.o.o. K. kao prednika Stečajne mase iz društva U. d.o.o. u stečaju i tužene sadrži sve zakonom propisane pretpostavke i je li temeljem njega bio dopušten upis založnog prava na nekretnini opisanoj u točki 1.1. ovog obrazloženja presude.
9. Iz činjeničnih navoda tužbe, kojima je sud vezan, proizlazi da je na nekretnini opisanoj u točki 1.1 ovog obrazloženja presude upisano založno pravo na temelju isprave koja ne sadrži sve što je zakonom propisano te samim time je u suprotnosti sa zakonskim odredbama i time ništetna, kao i upis založnog prava koji je proveden na temelju nje.
10. Uvidom u neslužbenu kopiju aktivnog zemljišnoknjižnog izvatka koja prileži u spisu (list 5-6 spisa) utvrđeno je da je riječ o nekretnini opisanoj u točki 1.1. ovog obrazloženja presude i da je kao vlasnica upisana tužiteljica.
10.1. Uvidom u neslužbenu kopiju povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka koja prileži u spisu (list 51-53 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica upisala pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju Ugovora o kupoprodaji od 9. srpnja 2010., a koji upis je proveden 18. veljače 2011. rješenjem ovoga suda posl.br. Z-964/11.
10.2. Nadalje, daljnjim uvidom u navedene izvatke utvrđeno je da je u teretovnici (teretnom listu, listu C) uknjiženo:
- A) založno pravo u korist W. stambene štedionice d.d., OIB:…, Z., … u iznosu od 81.500,00 EUR (slovima: osamdesetjednatisućapetsto eura) u kunskoj protuvrijednosti, a na temelju ugovora o kreditu za međufinanciranje kredita stambene štednje s ugovorom o založnom pravu broj 70042225 od 8. srpnja 2010., upisano 12. srpnja 2010. temeljem Rješenja ovoga suda broj Z-4287/10 i
- B) založno pravo u korist I. H., OIB:…, B., … na temelju Sporazuma o uknjižbi prava zaloga od 10. svibnja 2010. u visini 25.000,00 EUR (slovima:dvadesetpettisuća eura), upisano 4. siječnja 2010. temeljem rješenja ovoga suda broj Z-24/11.
- C) zabilježba ovrhe utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja H. I. Š., B., … iz novčanog iznosa dobivenog prodajom, a na temelju ovosudnog rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-1708/12 od 11. svibnja 2012., upisane 11. svibnja 2012. rješenjem ovoga suda posl.br. Z-2892/12.
11. Uvidom u Sporazum o uknjižbi prava zaloga od 10. svibnja 2020. (list 7-8 spisa) utvrđeno je da je sklopljen između društva U. d.o.o. K., prednika Stečajne masa iz društva U. d.o.o. u stečaju kao založnog dužnika i tužene kao založnog vjerovnika, a kojim navedeno društvo dozvoljava tuženoj da uknjiži založno pravo za iznos od 25.000,00 EUR (slovima: dvadesetpettisuća kuna) na nekretnini opisanoj u točki 1.1. ovog obrazloženja presude koja je u vrijeme sklapanja Sporazuma bila u vlasništvu spomenutog društva.
11.1. Odredbom čl. II. navedenog Sporazuma ugovoreno je da tužena kao založni vjerovnik može tražiti na temelju Sporazuma upis založnog prava u zemljišnim knjigama tek nakon 30. rujna 2010., a tužena se obvezuje izdati brisovnicu u slučaju namirenja tražbine.
11.2. Navedeni sporazum ne sadrži ovršnu klauzulu niti je sastavljen u formi za potvrdu sadržaja pred javnim bilježnikom, već je na njemu ovjeren potpis spomenutog društva kao vlasnika i založnog dužnika i to 10. svibnja 2010. pod brojem OV-2058/2010 pred javnim bilježnikom M. Č. P..
12. Uvidom u priloženu presliku spisa ovog suda posl.br. P-147/11 utvrđeno je da se postupak vodio između tužene kao tužiteljice u navedenom postupku protiv prvotuženika U. d.o.o. K. kao prednika Stečajne masa iz društva U. d.o.o. u stečaju i drugotuženika A. P. kao njegova zastupnika po zakonu, radi isplate.
12.1. U navedenom predmetu donesena je pravomoćna Presuda bez održavanja rasprave posl.br. P-147/11-10 od 24. kolovoza 2011. kojom je naloženo tuženicima da isplate tužiteljici (ovdje tuženoj) u roku 15 dana solidarno iznos od 25.000,00 EUR (slovima: dvadesetpettisuća eura) u kunskoj protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, s kamatama koje teku od 31. svibnja 2010. do isplate.
12.2. Navedena presuda postala je pravomoćna 28. listopada 2011.
12.3. Nadalje, daljnjim uvidom u spomenutu Presudu utvrđeno je da tužiteljica (ovdje tužena) svoje potraživanje navedenog iznosa potražuje na temelju Predugovora koji je kasnije izmijenjen Aneksom I. od 30. travnja 2019. te kojem je dugu pristupio i drugotuženi A. P. pa u svrhu osiguranja naplate on izdaje i mjenično očitovanje s dvije pripadajuće mjenice.
13. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji od 9. srpnja 2010. (list 46-47 spisa) utvrđeno je da je sklopljen između društva U. d.o.o. K., prednika Stečajne masa iz društva U. d.o.o. u stečaju kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca, a kojim prodavatelj prodaje, a kupac kupuje nekretninu opisanu u točki 1.1. ovog obrazloženja presude.
13.1. Člankom 2. navedenog Ugovora o kupoprodaji prodavatelj dokazuje vlasništvo zemljišnoknjižnim izvatkom s datumom izdavanja 1. lipnja 2010. te građevinskom dozvolom. (list 46 spisa), dok se člankom 4. istoga Ugovora prodavatelj obvezuje nakon primitka ukupnog iznosa kupoprodajne cijene predati predmetnu nekretninu kupcu slobodnu od osoba i stvari te od bilo kakvih potraživanja trećih osoba i bez ikakvih tereta.
13.2. Na predmetnom ugovoru o kupoprodaji ovjeren je potpis prodavatelja i to zastupnika po zakonu, 9. srpnja 2010. pod brojem OV-2995/2010 pred javnim bilježnikom M. Č. P..
14. Uvidom u Ugovor o kreditu za međufinanciranje kredita stambene štednje i ugovor o kreditu stambene štednje s ugovorom o založnom pravu broj 70042225 od 8. srpnja 2010. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) utvrđeno je da je sklopljen između W. stambene štedionice d.d. kao kreditora i I. M. kao korisnice kredita, društva U. d.o.o., K. kao založnog dužnika te M. K. kao suddužnika, a kojim ugovorom se odobrava kredit u iznosu od 81.500,00 EUR (slovima: osamdesetjednatisućapetsto eura) u kunskoj protuvrijednosti radi kupovine stana.
14.1. U svrhu osiguranja tražbine, založni dužnik je dopustio upis založnog prava na nekretnini opisanoj pod točkom 1.1. ovog obrazloženja presude u korist kreditora za spomenuti iznos te je čl. 9., 9.2. jamčio da su podaci iz zemljišnoknjižnog izvatka od 17. lipnja 2010. istiniti kao i da činjenično i pravno odgovaraju stvarnom stanju (list 37 spisa).
14.2. Uvidom u izvadak spomenut u točki 14.1. ovog obrazloženja presude, a koji je priložen uz spomenuti Ugovor o kreditu (list 45 spisa) utvrđeno je da u trenutku sklapanja nije upisan niti jedan teret na predmetnoj nekretnini na listu C teretovnici u zemljišnim knjigama.
14.3. Nadalje, čl. 9., 9.4. utvrđene su obveze sudužnika odnosno ovdje tužiteljice, te je, između ostalog, utvrđeno točkom 2. da „Sudužnik nema stečenih stvarnih prava koja bi se suprotstavila upisu založnog prava na nekretnini radi osiguranja Kreditora u zemljišne knjige i jamči da zemljišne knjige ispravno odražavaju postojeće pravo vlasništva.“
14.4. Člankom 14. Ugovora o kreditu ugovoreno je da kreditor ima pravo jednostrano otkazati ugovor u slučaju, između ostalog, ako je založni dužnik upravljao, koristio se ili raspolagao nekretninom na štetu Kreditora.
14.5. Navedeni Ugovor o kreditu potvrđen je od strane javnog bilježnika M. Č. P. pod brojem OV-2997/2010 i to 9. srpnja 2010. (list 44 spisa).
14.6. Iz obrazloženja pravomoćne presude ovoga suda posl.br. P-321/13 od 13. studenog 2015. opisane u točki 18. ovog obrazloženja presude utvrđeno je sljedeće: „Iz upisanog založnog prava u korist W. stambene štedionice d.d. navedenog u zemljišnoknjižnom izvatku nije bilo vidljivo da bi se radilo o kupoprodaji predmetne nekretnine.“
15. Uvidom u presliku spisa ovoga suda posl.br. Z-24/11 utvrđeno je da doneseno 5. siječnja 2011. rješenje posl.br. Z-24/11 kojim je naložena provedba uknjižbe založnog prava na nekretnini opisanoj u točki 1.1. ovog obrazloženja presude na temelju Sporazuma o uknjižbi prava zaloga od 10. svibnja 2010. opisanog u točki 11. ovog obrazloženja presude, a sve na temelju prijedloga tuženice od 4. siječnja 2011.
15.1. Navedeno rješenje je provedeno 5. siječnja 2011. u zemljišnim knjigama, a predmetno rješenje primili su tuženica 7. siječnja 2011. i društvo U. d.o.o. K. 18. siječnja 2011.
16. Uvidom u presliku ovosudnog spisa posl.br. Ovr-3523/18 koja prileži ovom spisu utvrđeno je da je tuženica kao ovrhovoditeljica pokrenula ovrhu na nekretnini u vlasništvu zastupnika po zakonu društva U. d.o.o. K., A. P. koji je u navedenom postupku ovršenik, te koji je pristupio dugu društva koje je imalo prema tuženoj.
17. Uvidom u presliku dijela spisa ovoga suda koja prileži ovome spisu, posl.br. Ovr-63/19 (ranije Ovr-1708/12) utvrđeno je da je predmetni ovršni postupak pokrenut po prijedlogu tužene kao ovrhovoditeljice protiv ovršenika društva U. d.o.o. K. i A. P. na nekretninama, između ostalog, i na nekretnini opisanoj u točki 1.1. ovog obrazloženja presude.
17.1. U navedenom postupku tužiteljica je kao treća osoba upućena Rješenjem posl.br. Ovr-1708/12-18 od 16. travnja 2013. na pokretanje parnice protiv stranaka radni proglašenja nedopuštenosti ovrhe na nekretnini opisanoj u točki 1.1. ovog obrazloženja presude.
17.2. Predmetni ovršni postupak obustavljen je rješenjem ovoga suda posl.br. Ovr-63/2019-163 od 18. ožujka 2019., a imajući u vidu da prijedlogom za ovrhu nije obuhvaćena i ovdje tužiteljica, kao vlasnica nekretnine na kojoj je određena ovrha (list 3 rješenja).
18. Uvidom u preslik dijela spisa ovoga suda posl.br. P-321/13 utvrđeno je da se vodio povodom tužbe ovdje tužiteljice, a na koji je upućena rješenjem opisanim u točki 17.1. ovog obrazloženja presude.
18.1. U navedenom predmetu, tužiteljica je tužbom tražila donošenje presude kojom će se proglasiti nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-1708/12 od 11. svibnja 2012., a s obzirom na to da je tužiteljica vlasnica sporne nekretnine na kojoj je određena ovrha i s obzirom na to da je ista prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji sporne nekretnine nije bila upoznata s postojanjem bilo kakvih prava tužene niti je navedeno pravo u tom trenutku bilo upisano u zemljišnim knjigama. S druge strane, tužena je u trenutku podnošenja svojega prijedloga za upisom založnog prava u zemljišne knjige imala mogućnost utvrditi postojanje ranijeg založnog prava po ugovoru o kreditu opisanom u točki 14. ovog obrazloženja presude.
18.2. U predmetnom postupku donesena je pravomoćna presuda posl.br. P-321/13-59 od 13. studenog 2015. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, a navedena presuda je potvrđena Presudom Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž-1392/2016-3 od 6. rujna 2018.
18.3. Navedenom prvostupanjskom presudom se, između ostalog, utvrđuje da je „tužiteljica kao sudužnik postupala sukladno načelu savjesnosti i poštenja, budući u zemljišnoknjižnom izvatku koji je sastavni dio ugovora o kreditu i sadržajno je naveden u ugovoru o kreditu, nije bilo upisanih tereta…“, ali i da u trenutku sklapanja navedenog ugovora društvo U. d.o.o. K. nije bilo savjesno niti pošteno, jer je znao da je sklopio Sporazum iz točke 11. ovog obrazloženja presude sa tuženom. U odnosu na tuženu zaključuje se da je „postupala sukladno načelu savjesnosti i poštenja i načelu povjerenja u zemljišnim knjigama i prva je zatražila upis svoga prava u zemljišnim knjigama“ te da ju „štiti načelo povjerenja u zemljišnim knjigama pa je pokrenula ovrhu temeljem sporazuma o uknjižbi prava zaloga koje je ovalšćuje namiriti se iz vrijednosti zaloga.“
18.4. Iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da činjenica da je tužena uknjižila založno pravo nakon upisa ugovora o kreditu iz točke 14. ovog obrazloženja presude, ima „utjecaja samo utoliko što utječe na redoslijed namirenja založnih vjerovnika“.
19. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a polazeći od odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku prema kojoj je svaka stranka dužan iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018) da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, utvrđeno je da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan i to primjenom pravila o teretu dokazivanja, jer tužiteljica nije dokazala činjenične navode u tužbi da je predmetni sporazum protivan prisilnom propisu, konkretno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, nekom drugom prisilnom propisu, moralu društva ili Ustavu Republike Hrvatske.
20. Prije svega, ističe se da u skladu s odredbom čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.
21. Odredbom čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj, 91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004, 107/2007, 152/2008, 126/2010, ; odredbe kojeg zakona su se primjenjivale u vrijeme upisa založnog prava i prava vlasništva) je propisano da je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.
21.1. Prema stajalištu ovoga suda, a imajući u vidu sadržaj tužbenog zahtjeva, zaključeno je da je tužiteljica u ovome slučaju podnijela brisovnu tužbu tvrdeći da je njezino knjižno pravo vlasništva povrijeđeno nevaljanim odnosno ništetnim upisom tuđeg ograničenog stvarnog prava - založnog prava (hipoteke) uknjiženog u korist tužene zbog čega smatra da je upis založnog prava nevaljan i nepostojeći i traži brisanje navedenog nevaljanog upisa založnog prava.
21.2. Cijeneći sadržaj citirane zakonske odredbe čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama proizlazi da pravo na podnošenje brisovne tužbe ima osoba koja je bila upisana u zemljišne knjige neposredno prije osporavane promjene.
22. Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da temeljem rješenja zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda posl.br. Z-24/11 od 5. siječnja 2011. upisano založno pravo za iznos od 25.000,00 EUR (slovima: dvadesetpettisuća eura) u korist tužene, a u kojem trenutku tužiteljica nije bila upisana kao vlasnik niti suvlasnik nekretnine opisane pod točkom 1.1. ovog obrazloženja presude već je kao vlasnik bilo upisano društvo U. d.o.o. K..
22.1. Navedeno utvrđenje proizlazi i iz pravomoćne Presude posl.br. P-321/13 od 13. studenog 2015. kako je to navedeno u točki 14. i 18. obrazloženja presude, odnosno da činjenica da je „tužena zatražila upis prava zaloga u zemljišnim knjigama, a već je bilo upisano pravo zaloga na istim nekretninama u korist drugog založnog vjerovnika (W. S. štedionice d.d.), za tuženu kao založnog vjerovnika ima značenje samo u redoslijedu naplate njene tražbine, dok iz upisanog založnog prava u korist W. S. štedionice d.d. navedenog u zemljišno knjižnom izvatku nije bilo vidljivo da bi se radilo o kupoprodaji predmetne nekretnine.“
22.2. Dakle, iz spomenute presude je utvrđeno da je tužena osnovala založno pravo i upisala svoje založno pravo u zemljišnim .knjigama u vrijeme kada je društvo U. d.o.o. K. kao prednik Stečajne mase iz društva U. d.o.o. u stečaju bio vlasnik i kao takav upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, zbog čega je razvidno da je tužena sklopila pravni posao o stjecanju prava zaloga i upisala svoje pravo zaloga u zemljišne knjige prije nego je tužiteljica stekla pravo vlasništva iste uknjižbom, a tužena nije znala prilikom upisa prava zaloga da je založni dužnik u međuvremenu nekretninu prodao tužiteljici.
23. Tužiteljica tvrdi da je pravo vlasništva stekla temeljem pravnog posla u kojem slučaju se vlasništvo stječe u trenutku uknjižbe u zemljišne knjige u skladu s odredbom čl. 119. st. 1. i čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
23.1. Imajući u vidu navedeno, proizlazi da ovlaštenje za podnošenje brisovne tužbe
može imati osoba koja je upisana u zemljišne knjige neposredno prije osporavane promjene, jer se takvom tužbom štite knjižna, a ne izvanknjižna prava u skladu s odredbom čl. 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
23.2. Imajući u vidu da tužiteljica u relevantnom trenutku upisa osporavanog založnog prava na nekretnini, opisanoj u točki 1.1. ovog obrazloženja presude, u korist tužene nije bila nositelj knjižnog prava vlasništva već se upisana kasnije kada je upis založnog prava već postojao, proizlazi da je tužiteljici nedvojbeno bila poznata navedena činjenica.
23.3. Navedeno proizlazi i iz pravomoćne Presude posl.br. P-321/13 od 13. studenog 2015. odnosno da „iz iskaza tužiteljice i I. M. ne proizlazi da su prilikom podnošenja prijedloga za upis prava vlasništva provjeravale da stanje u zemljišnim knjigama ne odgovara stvarnom stanju, niti proizlazi da su tužiteljicu kao kupca spriječili objektivni razlozi zbog kojih nije provela uknjižbu prava vlasništva po sklapanju ugovora o kupoprodaji.“
23.4. Imajući u vidu da tužiteljica nesporno nije bila nositelj knjižnog prava vlasništva u vrijeme izvršenog upisa hipoteke u korist tužene, to njezino knjižno pravo nije moglo biti povrijeđeno osporavanim upisom pa nije niti aktivno legitimirana na podnošenje predmetne brisovne tužbe.
24. S obzirom na to da je tužiteljica predmetnom brisovnom tužbom, koja je po svojoj prirodi stvarnopravna tužba, zatražila zaštitu svog prava vlasništva od nevaljanog upisa založnog prava (hipoteke) preostalo je odlučiti o utvrđenju ništetnosti pravnog posla kojim je sporna hipoteka (založno pravo) zasnovana.
25. Odredbom čl. 301. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14) propisano je da se založnim pravom osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga određene novčane tražbine ili tražbine koje je vrijednost izražena u novcu; dovoljno je određena tražbina kojoj su određeni vjerovnik i dužnik, pravni temelj i visina, ili barem najviši iznos do kojega se osigurava zalog.
25.1. Prema odredbi čl. 305. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, založno je pravo osnovano kada su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom (odgovarajući pravni temelj, zakonom određene način stjecanja).
23.2. Odredbom čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, da je ugovor ništetan, dok je čl. 272. Zakona o obveznim odnosima propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da je odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.
23.3. Odredbom čl. 43. st. 1. i st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama propisano je da će se upisi u zemljišnu knjigu dopustiti samo na temelju isprava sastavljenih u obliku propisanim za njihovu valjanost. Za upis knjižnog prava njegove promjene, ograničenja ili prestanaka mora za to iz isprave biti vidljiv pravni temelj.
23.4. Odredbom čl. 36. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama propisano je da se hipoteka može upisati samo glede točno određene svote u novcu. Svota može biti određena u skladu s pravilima o valutnoj i indeksnoj klauzuli.
23.5. Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, dok je st. 3. istog članka propisano da ako novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili stranoj valuti, njezino se ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti odnosno po zahtjevu vjerovnika na dan plaćanja.
23.6. Odredbom čl. 307. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je, između ostalog, da ugovorom o hipoteci, obvezuje se dužnik da će radi osnivanja založnoga prava koje će osiguravati određenu vjerovnikovu tražbinu, dopustiti vjerovniku da svoje založno pravo upiše u javnu knjigu kao teret određene stvari kao i da se na spomenuti ugovor primjenjuju pravila koja vrijede za naplatne ugovore, ako nije što posebno propisano.
24. Prema mišljenju ovoga suda, u odnosu na tvrdnju tužiteljice da Sporazum o uknjižbi zaloga opisan u točki 11. ovog obrazloženja presude nije ništetan jer se ne može prihvatiti tvrdnja tužiteljice da je činidba iz tih ugovora neodređena ili neodrediva, a s obzirom da je u Sporazumu navedeno kako se osigurava tražbina tužene u iznosu od 25.000,00 EUR (slovima: dvadesetpettisuća eura), pri čemu se u pravomoćnoj presudi ovoga suda posl.br. P-321/13 od 13. studenog 2015. utvrđuje da je založno pravo neodvojivo od zaloga te da ono ovlašćuje založnog vjerovnika da se namiri iz vrijednosti zaloga bez obzira na promjene vlasništva, a vlasnik je to dužan trpjeti.
24.1. Pored navedenoga, ističe se da je pravomoćnom presudom ovoga suda posl.br. P-147/11-10 od 24. kolovoza 2011. utvrđena tražbina tužene temeljem koje je ishodila sklapanje spornog Sporazuma kao i vođenje ovršnog postupka povodom kojeg je donesena pravomoćna presuda ovoga suda posl.br. P-321/13 od 13. studenog 2015.
24.2. Naime, tražbina i založno pravo povezani su sa svrhom založnog prava jer založno pravo postoji radi tražbine. Vjerovnikova tražbina i založno pravo koje ju osigurava povezani su tako da je tražbina glavno pravo, dok je založno pravo sporedno (akcesorno) pravo, pa egzistencija svakog subjektivnog založnog prava, zavisi od postojanja i valjanosti tražbine koju osigurava.
24.3. Iako u tužiteljica osporava valjanost predmetnog Sporazuma zbog ugovaranja novčane tražbine u stranoj valuti umjesto u valuti Republike Hrvatske, na što bi doista ukazivao sadržaj ranije dostavljenih ugovora koji se odnose na Predugovor ii njegove dodatke te sporni Sporazum, svi sklopljeni između društva U. d.o.o. K. i tužene, utvrđuje se da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da bi i u konkretnom slučaju predmetom založnog prava bila strana valuta i da je navedenu zaista tužena predala društvu U. d.o.o. K. kao i da potražuje tražbinu u navedenoj valuti, pa je primjenom pravila o teretu dokaza o sadržaju ugovora odnosno predmetu založnog prava sud ocijenio ugovorne odredbe predmetnog sporazuma, u vezi s predugovorom i dodacima kao i činjenicu da je za predmetnu tražbinu tužena ishodila pravomoćnu presudu.
24.4. S obzirom na naprijed navedeno, tužiteljica nije dokazala da je pobijanim sporazumom bilo regulirano osiguranje tražbine u stranoj valuti, pa samim time i ništetnost sporazuma, a s obzirom na postojanje pravomoćne presude kojom je utvrđeno valjano postojanje tražbine tužene prema društvu U. d.o.o. K. u stranoj valuti u kunskoj protuvrijednosti.
24.5. Uvidom u pobijani sporazum od 10. svibnja 2011., sud je utvrdio da je isti sklopljen između društva U. d.o.o. K. i tužene, kojim je navedeno društvo tuženoj dalo suglasnost da na nekretnini koja je u navedeno vrijeme bila u njihovu vlasništvu, opisanoj u točki 1.1. ovog obrazloženja, uknjižbu založnog prava radi osiguranja tražbine tužene, na iznos od 25.000 EUR (slovima: dvadesetpettisuća eura). Istim sporazumom društvo U. d.o.o. K. suglasno je da se temeljem istog u zemljišnoj knjizi zasnuje založno pravo na nekretnini u njegovoj vlasništvu.
24.6. U skladu s navedenim, zaključuje se da su stranke sklopile (dobrovoljni) založni ugovor, hipoteku, u skladu sa odredbom čl. 304. u vezi čl. 307. Zakona o obveznim odnosima, a koji je, u konkretnom slučaju, povezan sa Predugovorom i dodacima sklopljenima sa istim strankama i u kojima je upravo utvrđeno člankom IV. Anexa br. 1. Predugovora o prodaji da je tužena ovlaštena upisati založno pravo na predmetnoj nekretnini radi osiguranja povrata svoje tražbine u iznosu od 25.000,00 EUR (slovima: dvadesetpettisuća eura).
25. Dobrovoljno založno pravo na nekretnini (dobrovoljna hipoteka) osniva se dakle, izvođenjem iz vlasništva stvari, temeljem očitovanja zalogodavčeve volje da svoju nekretninu optereti založnim pravom radi osiguranja tražbine, na zakonom predviđen način (čl. 306. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Odredbom čl. 309. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se dobrovoljno ugovorno založno pravo na nekretnini (dobrovoljna ugovorna hipoteka) stječe uknjižbom tog prava u zemljišnu knjigu kao tereta na njime opterećenoj nekretnini. To znači da bi se osnovalo (dobrovoljno) založno pravo na nekretnini, moraju biti ispunjene slijedeće pretpostavke: zalogodavčevo vlasništvo nekretnine, valjani pravni temelj za osnivanje založnog prava na nekretnini i čin upisa u zemljišnu knjigu (uknjižbe, predbilježbe) hipoteke na toj nekretnini radi osiguranja novčane tražbine.
25.1. U tom smislu ističe se i mišljenje izraženo u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. i Odluci broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. u kojima je navedeno nesporno opće načelo prava da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima. Međutim, i u tom slučaju prijenos mora biti u skladu s drugim općim načelima prava, u koja svakako spada i načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. Poštovanje ovog načela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog posla i svako drugačije postupanje protivno je načelima vladavine prava i pravne sigurnosti kao najviših vrednota ustavnog poretka.
25.2. S obzirom na navode tužiteljice o ništetnost sporazuma u dijelu koji se odnosi na stranu valutu, odredbu čl. 323. st. 1. ZOO, te svrhu sporazuma i zakonske odredbe koje reguliraju tu vrstu ugovora, kao i postojanje pravomoćnog rješenja o ovrsi ovoga suda posl.br. Ovr- 63/19 (ranije Ovr-1708/12), zatim pravomoćne presude posl.br. P-147/11 proizlazi da u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti sudsku praksu na koju se poziva tužiteljica.
25.3. Tim više jer bi to značilo dovođenje u pitanje i zakonitost svih pravomoćnih odluka donesenih do sada u vezi sa predmetnom nekretninom i tražbinom koju tužena ima prema društvu U. d.o.o. K..
26. Nadalje, a imajući u vidu gore navedeno, ističe se da tužiteljica nije dokazala ni pretpostavke iz odredbe čl. 273. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje se tiču nedopuštene pobude prilikom sklapanja spornog sporazuma, odnosno da je tužena sa društvom U. d.o.o. K. isti sporazum sklopila isključivo sa zakonom protivnim ciljem kao i da je tužena za to znala ili morala znati.
27. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
28. S obzirom na to da da tužiteljica nije uspjela u sporu, trošak postupka suđen je tuženoj u skladu sa odredbom čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP.
29. Trošak postupka tužene odnosi se na trošak zastupanja tužene po punomoćniku odvjetniku u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15.,– dalje u tekstu Tarifa), vrijednosti predmeta spora (10.000,00 kn (slovima: desettisuća kuna) i zatraženom trošku.
30. Tuženoj je priznat trošak za: sastav odgovora na tužbu 750,00 kn (slovima: sedamstopedeset kuna) (tbr.7/1 Tarife), zastupanje na ročištima 11. siječnja 2019, 18. ožujka 2019., 28. svibnja 2019., 31. svibnja 2019. i 1. listopada 2021., za svako ročište u pojedinačnom iznosu od 750,00 kn (slovima: sedamstopedeset kuna) (tbr. 9/1 Tarife), za ročište održano 3. svibnja 2019. iznos od 375,00 kn (slovima: tristosedamdesetpet kuna) (Tbr. 9/2 Tarife) te za sastav žalbe u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 10/1 Tarife), ukupno 5.812,50 kn (slovima: pettisućaosamstodvanaest kuna i pedeset lipa) što uz primjenu tbr. 42 Tarife uvećano za PDV 25 %, sveukupno iznosi 7.265,63 kn (sedamtisućadvjestošezdesetpet kuna i šezdesettri lipe).
31. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela u sporu, dužna je tuženoj naknaditi ukupno odmjerene parnične troškove kako je navedeno u točki II. izreke ove presude.
U Bjelovaru, 9. studenog 2021.
Sudac
Neda Šola, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ove presude, u tri istovjetna primjerka. Smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranka je uredno obaviještena o ročištu.