- 1 -              Poslovni broj: I Kž-310/2021-8

Poslovni broj: I Kž-310/2021-8

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. A. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola od 16. srpnja 2021. broj Kv I-91/2021. (K-22/2019-407), u javnoj sjednici održanoj 9. studenog 2021., u prisutnosti osuđenika A. A. i zamjene branitelja, odvjetnice J. B.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba osuđenog A. A. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola od od 16. srpnja 2021. broj Kv I-91/2021. (K-22/2019-407), na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) preinačene su u odluci o kazni, pravomoćna presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 27. veljače 2019. broj K-13/2018. kojom je utvrđeno da je osuđeni A. A. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i 4 (četiri) mjeseca, te pravomoćna presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 29. lipnja 2020. broj K-22/2019., kojom je utvrđeno da je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, a uz primjenu članka 53. stavka 1. u vezi članka 51. stavka 2. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina.

1.1. U kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od 26. svibnja 2015. kao i na izdržavanju kazne zatvora do 7. srpnja 2017., a sve temeljem presude Općinskog suda u Karlovcu broj K-232/2015. od 9. srpnja 2015., a preinačene glede odluke o kazni presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Kž-153/2015., te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u predmetu Županijskog suda u Puli-Pola broj K-13/2018. i to od 21. prosinca 2017. u 7.05 sati, kada je uhićen, pa nastavno vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, kao i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora po presudi Županijskog suda u Puli-Pola broj K-13/2018. od 27. veljače 2019.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio osuđenik po branitelju, odvjetniku N. S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu osuđenika podnio je državni odvjetnik, smatra da je žalba osuđenika neosnovana.

4. Sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjene branitelja, odvjetnice J. B., dok je nazočnost osuđenika koji se nalazi u Kaznionici u …, sukladno odredbi članka 475. stavak 8. ZKP/08. osigurana putem video-konferencijskog uređaja, a u odnosu na državnog odvjetnika koji nije pristupio, a uredno je obaviješten, sjednica vijeća je u smislu odredbe članka 471. stavak 4. ZKP/08. održana u njegovoj odsutnosti.

6. Žalba osuđenika nije osnovana.

7. Osuđenik u žalbi navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka "jer da je izreka presude odnosno pobijana presuda u cijelosti nejasna, da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama". Suprotno žalbenim navodima osuđenika, u pobijanoj presudi nije ostvaren niti jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju osuđenik ukazuje jer pobijana presuda u svojoj cjelini, dakle, njena izreka i obrazloženje, su potpuno jasni i sadrže razloge o odlučnim činjenicama.

7.1. Tako je, sud prvog stupnja, u izreci označio presude Županijskog suda u Puli-Pola koje je preinačio u odluci o kazni i izrekao jedinstvenu kaznu zatvora. To je pravomoćna presuda od 27. veljače 2019. broj K-13/2018. kojom je utvrđeno da je osuđeni A. A. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i 4 (četiri) mjeseca, te pravomoćna presuda od 29. lipnja 2020. broj K-22/2019., kojom je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, a uz primjenu članka 53. stavka 1. u vezi članka 51. stavka 2. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina. Suprotno tvrdnji osuđenika pravomoćna presuda Općinskog suda u Karlovcu broj K-232/2015.,(preinačena u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Šibeniku) kojom je osuđenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, u kojoj je opozvan uvjetni otpust zbog počinjenja novog kaznenog djela, ta kazna obuhvaćena je u kazni zatvora izrečenoj prema odredbama u stjecaju u trajanju od 6 (šest) godina i 4 (četiri) mjeseca prema presudi Županijskog suda u Puli-Pola broj K-13/2018., te slijedom navedenog nije u pravu osuđenik da prvostupanjski sud kod odmjeravanja jedinstvene kazne nije uzeo u obzir navedenu presudu Općinskog suda u Karlovcu.

7.2. Prema tome, u pobijanoj presudi nije ostvaren nijedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. na koje upire osuđenik, a ni ispitivanjem pobijane presude sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7.3. Podredno,u odnosu na žalbene navode osuđenika da je pobijana presuda nejasna jer se u obrazloženju ne navodi za koja kaznena djela je osuđenik osuđen, uvidom u pravomoćne presude čije se preinačenje tražilo, a u koje je sud prvog stupnja izvršio uvid vidljivo je da se radi o kaznenim djelima razbojništva iz članka 230. stavka 1. i 2. i razbojničke krađe iz članka 231. stavka 1. i 2. KZ/11. tako da se radi o prigovorima žalitelja koji nisu od utjecaja na pravilnost prvostupanjske presude.

7.4. Jednako tako, prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon jer je pravilno primijenio odredbu članka 54. KZ/11., (točka 7. pobijane presude) i u jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset godina zatvora uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne zatvora po svim presudama koje su preinačene u odluci o kazni, pa tako i vrijeme koje je osuđenik proveo na izdržavanju kazne zatvora po presudi Općinskog suda u Karlovcu u kojoj je opozvan uvjetni otpust.

7.5. Osuđenik tvrdi da prvostupanjski sud pri izricanju jedinstvene kazne zatvora nije smio uzeti kao otegotne raniju kažnjavanost i okolnosti počinjenja djela, jer su te okolnosti utjecale na primjenu strože kazne. Međutim, u tzv. nepravoj obnovi kaznenog postupka (objedinjavanje pojedinačnih kazni), u smislu članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08., uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. i članka 53. stavka 1. KZ/11., sud ne utvrđuje nove činjenice koje bi bile odlučne za odmjeravanje jedinstvene kazne, već uzima u obzir samo one činjenice koje su utvrđene u kaznenim postupcima i presudama koje su predmet objedinjavanja.

7.6. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno, pri donošenju nove odluke o jedinstvenoj kazni zatvora imao u vidu ranije izrečene kazne i sve relevantne okolnosti kojima su se rukovodili sudovi u ranijem procesu individualizacije kazne kako se to navodi pod točkom 8. pobijane presude. Stoga je, pravilnom primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela iz članka 51. stavka 2. KZ/11. sud je osuđeniku osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset godina, koja se sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, a ne doseže njihov zbir. Upravo se takva kazna, i po ocjeni suda drugog stupnja, s obzirom na sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, ukazuje adekvatnom i primjerenom težini, vrsti i pogibeljnosti konkretnih kaznenih djela, stupnju osuđenikove krivnje i njegovoj ličnosti, te je, kao takva, prikladna u cijelosti ostvariti svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. i u tom dijelu je neosnovana žalba osuđenika.

7.7. U tom smislu osuđeniku treba napomenuti da svrha primjene odredaba o izricanju jedinstvene kazne pri stjecaju kaznenih djela kod tzv. neprave obnove kaznenog postupka iz članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. nije ublažavanje kazne, već potreba da se prilikom izricanja jedne jedinstvene kazne vodi računa o posebnosti višestrukog počinitelja različitih kaznenih djela i međusobnom odnosu tih djela, imajući u vidu vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, s primarnim ciljem da se jedinstvenom kaznom postigne svrha kažnjavanja, a što je u ovom konkretnom slučaju u cijelosti ostvareno.

8. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja, u smislu članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. studenog 2021.