- 1 -              Rev 176/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 176/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. b. Z. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. B. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Š. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-55/2018-3 od 25. listopada 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 37 P-9983/1999-82 od 23. studenoga 2017., u sjednici održanoj 9. studenoga 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I.              Ukida se u cijelosti rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Iv-17236/97 od 11. studenog 1997.

 

II.              Nalaže se tuženiku M. B. iz Z., ..., OIB ..., isplatiti tužitelju P. b. Z. d.d. Z., ..., OIB ..., iznos od 136.193,38 EUR (266.371,10 DEM) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju iz tečajne liste tužitelja na dan isplate sa zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 266.371,10 DEM od 13. listopada 1997. do 28. veljače 2002.g. (dan potpune konverzije valute DEM u valutu EUR) po stopi ugovorene redovne kamate od 7% godišnje,

- na iznos od 136.193,38 EUR od 01. ožujka 2002.g. do 31. prosinca 2007.g. po stopi ugovorene redovne kamate od 7% godišnje, i

              - na iznos od 136.193,38 EUR od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena,

te naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 37.892,52 kn sa zateznim kamatama od 23. studenog 2017. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III.              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja P. b. Z. d.d. Z., ..., OIB ..., u dijelu kojim od tuženika M. B. iz Z., ..., OIB ..., potražuje kako slijedi:

- isplatu zateznih kamata po stopi od daljnjih 3,5% godišnje (iznad dosuđene stope od 7% godišnje) na iznos od 136.193,38 EUR (266.371,10 DEM) za razdoblje od 16. listopada 1997. do 12. prosinca 2002.

              - isplatu zateznih kamata po stopi od daljnjih 8% godišnje (iznad dosuđene stope od 7% godišnje) na iznos od 136.193,38 EUR (266.371,10 DEM) za razdoblje od 13. prosinca 2002. do 31. prosinca 2007.

              - naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 95.970,48 kn sa zateznim kamatama od 23. studenog 2017. do isplate.

 

IV.              Nalaže se tužitelju P. b. Z. d.d. Z., ..., OIB ..., naknaditi tuženiku M. B. iz Z., ..., OIB ..., parnični trošak u iznosu od 21.792,50 kn u roku od 15 dana.

 

V.              Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika M. B. iz Z., ..., OIB ..., za naknadom parničnog troška u daljnjem iznosu od 521.570,78 kn."

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba i dopuna žalbe tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. i II. izreke kao i odluka o troškovima parničnog postupka u točki V. izreke, te ujedno odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju u cijelosti, na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu naknade troškova postupka tuženiku, podredno ukine u pobijenom dijelu presude i predmet vrati na ponovni postupak. Potražuje trošak revizije.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U presudama suda prvog i drugog stupnja navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama, one su jasne i nisu proturječne, a također ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

7.1. Nije osnovan daljnji revizijski navod o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 260. ZPP i usmenom očitovanju vještaka po prigovoru tuženika, obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je vještak usmeno otklonio sve prigovore tuženika dopunskim usmenim saslušanjem vještaka (list 230 spisa), a u podnesku od 3. studenoga 2016. tuženik je samo paušalno iznosio prigovor provedenom vještačenju vezano za ocjenu prigovora litispendencije i presuđene stvari.

 

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8.1. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 136.193,38 eura (266.371,10 DEM) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju iz tečajne liste tužitelja na dan isplate.

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da su stranke 5. siječnja 1993. sklopile Ugovor o kreditu broj ... kojim je tuženiku odobren kredit u dinarskoj protuvrijednosti od 296.238,00 DEM uz rok otplate od pet godina te uz kamatnu stopu od 7% godišnje koji se tuženik obvezao vratiti u 10 jednakih polugodišnjih rata (koje dospijevaju svakog 15. travnja i 15. listopada u godini) u iznosima od po 29.623,80 DEM u dinarskoj protuvrijednosti na dan dospijeća svake rate, čijim je čl. 14. ujedno ugovoreno da se kredit smatra dospjelim u cijelosti ako korisnik kredita ne plati dvije uzastopne dospjele rate,

 

- da su stranke sklopile aneks Ugovora o kreditu broj ... od 01. travnja 1994. (list 310 spisa) kojim je promijenjeno dospijeće rata tako da iste dospijevaju svakog 30. travnja i 31. listopada u godini,

 

- da su stranke sklopile aneks broj 2 na Ugovor o kreditu broj .. od 24. siječnja 1995. (list 209 preslike spisa Općinskog suda u Novskoj koja se nalazi u prilogu ovog spisa) kojim je dodano osiguranje tog kredita upisom hipoteke,

 

- da je tuženik po Ugovoru o kreditu broj ... i njegovim aneksima tužitelju trebao otplatiti iznos od 296.238,00 DEM na ime glavnice, iznos od 93.321,22 DEM na ime redovne kamate što ukupno iznosi 389.559,22 DEM, a od kojeg je iznosa tuženik uplatio iznos od 40.112,94 DEM,

 

- da je tužitelj sa I. G. kao korisnikom kredita 5. siječnja 1993. sklopio Ugovor o kreditu broj ... kojim je tužitelj navedenom korisniku kredita odobrio kredit u dinarskoj protuvrijednosti od 148.119,00 DEM uz rok otplate od pet godina i kamatnu stopu od 7% godišnje koji je korisnik kredita trebao vratiti u 10 jednakih polugodišnjih rata u iznosima od po 14.811,90 DEM uz dospijeće rata svakog 15. travnja i 15. listopada u godini pri čemu je ujedno čl. 14. navedenog Ugovora ugovoreno da se kredit smatra dospjelim u cijelosti ako korisnik kredita ne plati dvije uzastopne dospjele rate,

 

- da su tužitelj i I. G. 1. travnja 1994. sklopili aneks navedenom Ugovoru o kreditu kojim je promijenjeno dospijeće rata tako da rate dospijevaju svakog 30. travnja i 31. listopada u godini,

 

- da su tužitelj kao banka, tuženik kao preuzimatelj i I. G. kao dužnik 13. listopada 1994. sklopili Ugovor o preuzimanju duga iz Ugovora o kreditu i aneksu ugovora broj ... kojim je tuženik preuzeo dug u iznosu od 39.535,00 DEM od korisnika kredita I. G., a koji je dug u kunskoj protuvrijednosti preuzet uz rok otplate od pet godina uz kamatu od 7% godišnje uz otplatu polugodišnjim ratama u iznosima od po 3.953,50 DEM,

 

- da je po navedenom Ugovoru o preuzimanju duga tuženik trebao tužitelju otplatiti na ime glavnice iznos od 39.535,00 DEM, na ime redovne kamate iznos od 25.751,27 DEM što ukupno iznosi 65.286,27 DEM, dok je uplaćen iznos od 14.585,37 DEM,

 

- da je tužitelj kao kreditor sa D. K. kao korisnikom kredita sklopio Ugovor o kreditu broj ... 5. siječnja 1993. kojim je tužitelj navedenom korisniku kredita odobrio kredit u dinarskoj protuvrijednosti od 74.059,00 DEM uz rok otplate od pet godina i kamatnu stopu od 7% godišnje koji je korisnik kredita trebao vratiti u 10 jednakih polugodišnjih rata u iznosima od po 7.405,90 DEM u dinarskoj protuvrijednosti uz dospijeće rata svakog 15. travnja i 15. listopada u godini pri čemu je ujedno čl. 14. navedenog Ugovora ugovoreno da se kredit smatra dospjelim u cijelosti ako korisnik kredita ne plati dvije uzastopne dospjele rate,

 

- da su tužitelj i D. K. 1. travnja 1994. sklopili aneks navedenom Ugovoru o kreditu kojim je promijenjeno dospijeće rata tako da rate dospijevaju svakog 30. travnja i 31. listopada u godini,

 

- da su tužitelj kao banka, tuženik kao preuzimatelj i D. K. kao dužnik 21. kolovoza 1995. sklopili Ugovor o preuzimanju duga u iznosu od 74.059,00 DEM kojim je tuženik preuzeo dug u iznosu od 74.059,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti od korisnika kredita D. K., a koji je dug preuzet uz rok otplate od pet godina uz kamatu od 7% godišnje uz otplatu polugodišnjim ratama u iznosima od po 7.405,90 DEM,

 

- da je po navedenom Ugovoru o preuzimanju duga tuženik trebao tužitelju otplatiti na ime glavnice iznos od 74.059,00 DEM i na ime redovne kamate iznos od 13.141,90 DEM što ukupno iznosi 87.200,90 DEM, dok je uplaćen iznos od 7.405,90 DEM,

 

- da je tuženik izvršio uplate nakon preuzimanja navedenih kredita kako slijedi:

- iznos od 45.232,76 DEM dana 15. svibnja 1995.

- iznos od 54.181,19 DEM dana 30. prosinca 1995.

- iznos od 10.200,53 DEM dana 13. svibnja 1996.

- iznos od 30.159,07 DEM dana 18. srpnja 1996.

s time da iz dokumentacije tužitelja nije razvidno na koji se od navedenih kredita iste uplate odnose pa je u odnosu na iste uplate financijski vještak primijenio odredbe čl. 312. i čl. 313. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) nakon čega je utvrdio da je s danom 13. listopada 1997. ostalo nepodmireno kako slijedi:

- iznos od 136.193,38 EUR (266.371,10 DEM) na ime glavnice po kreditu broj ... (118.566,49 EUR ili 231.895,89 DEM) i glavnice po kreditu broj ... (17.626,89 EUR ili 34.475,21 DEM)

- iznos od 5.533,93 EUR (10.823,42 DEM) na ime zatezne kamate obračunate do 13. listopada 1997. po kreditu broj ... (4.744,51 EUR ili 9.279,46 DEM) i po kreditu broj ... (789,41 EUR ili 1.543,96 DEM),

 

- da se prema provedenom financijskom vještačenju ne može utvrditi na što su se odnosile uplate tuženika i da je s 13. listopada 1997. po ugovoru o kreditu od 5. siječnja 1993. broj ... i po ugovoru o preuzimanju duga od 13. listopada 1994. iz ugovora o kreditu i aneksa ugovora, broj .... ostalo nepodmireno potraživanje na ime glavnice u iznosu od 136.193,38 EUR, a na ime zatezne kamate obračunate do 13. listopada 1997. u iznosu od 5.533,93 EUR.

 

12. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu duga u iznosu od 136.193,38 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan isplate te pravilnom primjenom odredbi čl. 1065., čl. 17. i čl. 446. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO) prihvaćaju tužbeni zahtjev i nalažu tuženiku isplatu navedenog iznosa sa zakonskom zateznom kamatom.

 

12.1. Pritom odbijaju prigovor litispendencije i presuđene stvari kao neosnovan, uz utvrđenje da ne postoji litispendencija, obzirom na pravnu osnovu tužbe i subjektivni identitet, odnosno da se ne radi o presuđenoj stvari jer nije odlučeno o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno.

 

13. U reviziji tuženik ponavlja istaknuti prigovor litispendencije i prigovor presuđene stvari uz tvrdnju da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili pravo kada su te prigovore kao neosnovane odbili.

 

14. U odnosu na prigovor litispendencije valja imati na umu sadržaj odredbe čl. 385. st. 1. t. 1. ZPP.

 

14.1. Prema odredbi čl. 385. st. 1. t. 1. ZPP propisano je da se protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizija može podnijeti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovog Zakona, osim ako se povreda odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost (čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP), ako je prvostupanjski sud protivno odredbama ovog Zakona donio presudu bez održavanja ročišta (čl. 354. st. 2. t. 5. ZPP) ili ako je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica (čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP).

 

14.2. Prema tome na temelju odredbe čl. 385. st. 1. t. 1. ZPP prigovor litispendencije se u revizijskom postupku ne može s uspjehom isticati.

 

15. Prigovor presuđene stvari tuženik temelji na tvrdnji da je o istom zahtjevu odlučeno u predmetu Općinskog suda u Kutini poslovni broj P 10/11 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gžx-5/2013 od 21. ožujka 2013., dok je Vrhovni su Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev-x 624/13-4 od 25. veljače 2014. odbio reviziju prvo i drugotuženika. Predmet tog postupka koji je vođen između tužitelja te ovdje tuženika kao prvotuženika i B. B. kao drugotuženice bilo namirenje tražbine tužitelja po ugovoru o kreditu broj ... i ugovoru o preuzimanju duga prvotuženika od I. G. broj ... iz vrijednosti zaloga (nekretnine upisane u zk.ul. broj 4295 k.o. N. označene kao kč.br. 230/2 gradilište i kuća u mjestu površine 184 čhv), a sukladno odredbi čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 138/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP).

 

15.1. Prema odredbi čl. 333. st. 1. ZPP presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe. Prema stavku 2. istog članka prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi na to je li stvar pravomoćno presuđena, i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

 

16. U konkretnom slučaju postupak se vodi između tužitelja i tuženika radi isplate iz tri ugovora o kreditu, dok u predmetu Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-10/11 od 27. rujna 2012. namirenje tražbine iz dva ugovora o kreditu iz vrijednosti zaloga u smislu odredbe čl. 336. ZVDSP.

 

17. Prema tome, nema subjektivnog i objektivnog identiteta spora, pa je pravilna ocjena nižestupanjskih sudova da je prigovor presuđene stvari neosnovan.

 

18. Slijedom navedenog kako nisu ostvareni revizijski razlozi valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 9. studenoga 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Viktorija Lovrić, v.r.