Poslovni broj Gž R-950/2020-2

 

 

 

 

 

 

                            Poslovni broj Gž R-950/2020-2

 

             

 

U    I M E    R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji dr. sc. Sanji Zagrajski, u pravnoj stvari tužiteljice I.L. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik M.K., odvjetnik u Z., protiv tuženika KBC Z., Z., OIB ..., radi: isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4593/2020-40 od 26. listopada 2020., 9. studenog 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tuženika se prihvaća i preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4593/2020-40 od 26. listopada 2020., tako da sada glasi:

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 114,89 kn bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 94,96 kn od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 4,52 kn od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 5,77 kn od 16. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 8,77 kn od 16. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 0,87 kn od 16. travnja 2018. do isplate, sve u roku od 8 dana."

 

II. Nalaže se tužiteljici I.L. iz Z., OIB ... da tuženiku KBC Z., Z., OIB ..., plati trošak postupka u iznosu od 200,00 kn, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

             

"I/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 114,89 kn bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 94,96 kn od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 4,52 kn od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 5,77 kn od 16. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 8,77 kn od 16. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 0,87 kn od 16. travnja 2018. do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.625,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 26. listopada 2020. do isplate, u roku od 8 dana."

 

2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, s tim da potražuje troškove sudskih pristojbi na tužbu, odgovor na tužbu, presudu i žalbu. U žalbi u bitnom navodi da je u utuženom razdoblju osim Zaključka broj 148. Zajedničkog povjerenstava za tumačenje Kolektivnog ugovora bio na snazi i Zaključak broj 153. i to od 21. prosinca 2015., a da sud prvog stupnja pogrešno tumači pozitivne odredbe i navedene Zaključke. Posebno ističe bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Navodi i to da su se ugovorne strane, ali tako i sud, dužne pridržavati tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora, pa tako i Zaključka 153., a što sud prvog stupnja nije učinio.

 

  3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode tuženika kao neosnovane, te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrdi u cijelosti.

 

4. Žalba je osnovana.

 

              5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, te navode tužiteljice iz odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a.

 

              6. Budući da je u konkretnom slučaju riječ o presudi donesenoj u sporu male vrijednosti, žalbeni navodi tuženika koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nisu razmatrani, jer se zbog tog žalbenog razloga ne može pobijati presuda donesena u sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 467. st. 2. ZPP-a).

              7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem iste sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika za isplatu razlike manje isplaćene plaće za sate odrađene u prekovremenom radu, kao i zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora za razdoblje od studenog 2017. do ožujka 2018. u ukupnom iznosu od 114,89 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

9. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev koji je tužiteljica uredila nakon dostave Nalaza i mišljenja vještaka, uz obrazloženje da je osnovan tužbeni zahtjev koji se odnosi na potraživanje po osnovi prekovremenog rada koji je bio duži od dnevnog rasporeda radnog vremena i koji je bio duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (94,96 kn), kao i u dijelu koji se odnosi na manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora (19,93 kn), ili ukupno 114,89 kn bruto, budući da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam radnih sati dnevno, a vještačenjem je pravilno utvrđena navedena razlika plaće.

 

9.1. Sud prvog suda svoj stav o osnovanosti tužbenog zahtjeva opravdava stajalištem da tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora nisu relevantna, pri čemu se poziva na više odluka drugih županijskih sudova, a navodi i to da ne prihvaća suprotne navode tuženika u vezi primjene Zaključka broj 153. Zajedničkog povjerenstva, niti očitovanje vještaka od 19. prosinca 2019. prema kojem uz primjenu Zaključka broj 153. Zajedničkog povjerenstva, ne postoji potraživanje tužiteljice prema tuženiku.

 

10. Osnovano tuženik navodi da je pogrešno pravno stajalište suda prvog stupnja o neobvezatnosti primjene Zaključaka Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, a to proizlazi i iz relevantne sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske – Rev-290/2021-2 od 1. lipnja 2021. i Rev-281/2021-3 od 27. travnja 2021.

 

11. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. i 96/15., u daljnjem tekstu: KU/13) prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.) a da pri tome nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora, zato što je nemoralna, pretjerano stroga ili sl.

 

12. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo, te donijelo Zaključke broj 148. i 153.

 

12.1. Prema Zaključku broj 148. Zajedničkog povjerenstva sukladno KU/13 mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu sa osam sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. Ovaj Zaključak se primjenjuje do 21. prosinca 2015. jer je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage i to upravo 21. prosinca 2015.

 

12.2. Zaključak broj 153. u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

 

12.3. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

 

12.4. Osim toga, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo je i Zaključak 169. u kojem se navodi da zaključci povjerenstava imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.

 

13. Tumačenja KU/13 koja donosi Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU imaju obvezujući karakter, pa sud prvog stupnja pogrešno smatra da tumačenja tog Povjerenstva nisu relevantna, iako iz pobijane presude proizlazi da sud prvog stupnja zapravo primjenjuje Zaključak broj 148. kojim je dano tumačenje upravo sporne odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, a što je odredba čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18., u daljnjem tekstu: KU/18.).

 

13.1. Međutim, s obzirom na utuženo razdoblje od studenog 2017. do ožujka 2018. i činjenicu da je Zaključak broj 148. stavljen izvan snage 21. prosinca 2015. Zaključkom broj 153., primjenjuje se upravo Zaključak broj 153. prema kojem redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati.

 

13.2. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148. (Zaključak broj 148.), a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

 

13.3. Budući da je Zaključak broj 148. izmijenjen (stavljen izvan snage) Zaključkom broj 153., 21. prosinca 2015., a prema kojem Zaključku redovni mjesečnih fond radnih sati činio je umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene Zaključka, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se taj Zaključak broj 153.

 

13.4. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18, određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96., 96/01., 13/02., 136/02., 112/05., 59/06., 55/08., 74/11. i 130/11., u daljnjem tekstu: Zakon o blagdanima), evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

13.5. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno 50. KU/18.

 

13.6. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18.

 

13.7. Budući da je vještak dao izračun prekovremenih sati i prema Zaključku broj 153., a prema kojem izračunu tužiteljica nema potraživanje prema tuženiku, jer je tuženik ispravno tužiteljici obračunao plaću i dodatke na plaću, kao i naknadu plaće za godišnji odmor, za utuženo razdoblje, tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa od 114,89 kn sa pripadajućom zateznom kamatom treba odbiti kao neosnovan, pa je presuda suda prvog stupnja preinačena pod toč.I. izreke i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, te odlučeno kao u izreci.

 

14. Tužiteljica je spor izgubila u cijelosti, pa nema pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, već tuženiku treba naknaditi trošak postupka u iznosu od 200,00 kn na ime sudske pristojbe na žalbu, pa je odluka o troškovima postupka pod toč. II. izreke preinačena i tužiteljici naloženo da tuženiku plati trošak postupka u navedenom iznosu na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbe čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18., u daljnjem tekstu: ZSP) i Tar. br. 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi „Narodne novine“ broj 53/19. i 92/21., u daljnjem tekstu: Uredba) u roku od 15 dana. Ostali zatraženi troškovi na ime sudskih pristojbi tuženiku nisu dosuđeni, jer u spisu nema dokaza da ih je platio.

 

15. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

             

Osijek, 9. studenog 2021.

                                                                                                                              Sutkinja                                                                                                                              dr. sc. Sanja Zagrajski, v.r.