1              Poslovni broj: I Kž-339/2021-4

Poslovni broj: I Kž-339/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. O., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točka 2. i 6. u vezi članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. I 118/18., - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog S. O., protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj OV Kov-21/2021-9 od 4. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2021.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog S. O., kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu na temelju odredbe članka 351. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), djelomično je prihvaćen prijedlog okrivljenog S. O. te su iz spisa predmeta izdvojeni dijelovi nalaza i mišljenja stalne sude vještakinje za psihologiju M. K. prof.psih. (listovi 268 do 279 spisa) i to tekst na stranici 2. tog nalaza i mišljenja koji počinje riječima "Dana 14.08.2019.g PU Varaždinska Služba kriminalističke policije sastavlja zapisnik o zaprimanju kaznene prijave…", a završava na stranici 3. riječima "… svršio je u mene…", dio teksta koji započinje na stranici 3. nalaza i mišljenja riječima "Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Varaždin dana 12.06.2018.g. službena bilješka…, a završava riječima "…odnose sa S.", dio teksta sa stanice 4. nalaza i mišljenja koji započinje riječima "Policijska uprava varaždinska, Služba kriminalističke policije, dana 29. lipnja 2020.g. službena bilješka…", a završava riječima "… i S. mlađeg."

1.1. Pod točkom II rješenja odlučeno je da dijelovi nalaza i mišljenja vještakinje za psihologiju M. K. prof.psih. iz točke I izreke, po pravomoćnosti rješenja, izdvojiti će se u poseban omot i dostaviti sucu istrage.

1.2. U preostalom dijelu odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog S. O. za izdvajanje iz spisa kao nezakonitog dokaza nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za psihologiju prof.psih. M. K.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni S. O. po branitelju D. Z., odvjetniku u Č., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., pogrešne primjene kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu te pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Okrivljenik žalbom tvrdi da je pobijano rješenje nezakonito jer da se osporavani nalaz i mišljenje vještakinje za psihologiju M. K. prof.psih. zasniva na nezakonitim dokazima, budući je vještakinja u njegovoj izradi bila upoznata i koristila se sa sadržajem službenih bilješki sastavljenih po policijskim službenicima o obavijesnim razgovorima s građanima, konkretno da je koristila zapisnik o zaprimanju kaznene prijave, službene bilješke o provedenim obavijesnim razgovorima te zapisnike o ispitivanju svjedoka i to isključivo onih koji su bliski srodnici žrtve I. O., za koje postoji sumnja da su pristrani s obzirom na to da su u lošim odnosima s okrivljenikom, a što je vještakinja i sama priznala te navela u uvodu svog nalaza i mišljenja. Nadalje, prigovara se činjenici što je vještakinja ispitivala oštećenicu u prisustvu njenog brata i skrbnika D. O., kojega je koristila i kao prevoditelja za vrijeme forenzičkog intervjua pri čemu je za obranu problematična i činjenica što ni vještakinja M. K. prof.psih. sa sigurnošću ne zna je li D. O. točno prevodio s hrvatskog na romski jezik i obrnuto, jer vještakinja romski jezik ne poznaje, pa uz činjenicu da je bila upoznata da je brat oštećenice, D. O. i podnositelj kaznene prijave, to sve predstavlja nezakonito ispitivanje, jer je sadržaj istog prenesen u nalazu i mišljenju te korišten pri davanju stručne ekspertize, kojom vještakinja nastoji opravdati svoj nalaz i mišljenje. Također se žalbom problematizira prekoračenje ovlasti vještakinje prilikom njenog ispitivanja.

5.1. Iz sadržaja žalba proizlazi da se okrivljenik zapravo žali isključivo u odnosu na točku III rješenja kojom je odbijen prijedlog okrivljenika te, iako ističe kao žalbenu osnovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, iz prethodno citiranog sadržaja žalbe vidljivo je da pobija rješenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Protivno prvom žalbenom prigovoru, činjenica što se u početnom dijelu nalaza prilikom navođenja dokumentacije koja se tada nalazila u spisu predmeta nabrajaju kaznena prijava i službene bilješke o obavljenim obavijesnim razgovorima s određenim osobama u svojstvu građana, ne čini cijeli nalaz i mišljenje psihologijskog vještačenja nezakonitim dokazom.

6.1. Naime, vještakinja je, obzirom na polje svoje stručnosti, bila pozvana dati ekspertizu o strukturi ličnosti oštećenice, njenoj sposobnosti istinitog iskazivanja bez sugestivnih utjecaja drugih osoba te utvrditi jesu li kod nje nastupile eventualne posljedice inkriminiranog kaznenog djela, te je kombiniranim psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem trebalo utvrditi, prema stupnju mentalne retardacije, da li je bila sposobna shvatiti značenje događanja u kojima sudjeluje, izraziti svoju volju i dati pristanak na spolni odnošaj.

6.2. Prvostupanjski sud je pomnim proučavanjem osporavanog nalaza i mišljenja pravilno utvrdio da osim nabrajanja u uvodnom dijelu, vještakinja dalje u nalazu ne navodi i za iznošenje svog stručnog mišljenja ne koristi ove službene bilješke, iz čega jasno proizlazi da zaključak ne temelji na podacima sadržanim u istima, već odgovore na postavljena pitanja daje temeljem provedenih testova i obavljenog forenzičnog intervjua s oštećenicom.

6.3. Nadalje, a u odnosu na navod žalbe kojim se prigovara sadržaju, za potrebe vještačenja, obavljenog intervjua s oštećenicom, valja naglasiti da se ovdje ne radi ni o kakvom iskazu oštećene I. O. u kazneno-procesnom smislu.

6.4. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske skreće pozornost žalitelju da psihologijski intervju s oštećenicom, obavljen isključivo za potrebe vještačenja, ne predstavlja njezin iskaz u smislu dokaza koji bi kao takav morao biti pribavljen sukladno zakonom određenim pravilima. Podaci pribavljeni na ovaj način ne predstavljaju osnov za utvrđivanje relevantnih činjenica o učinu kaznenog djela, već su isključivo podloga za odgovor na vještaku postavljena pitanja. Uostalom nalaz i mišljenje vještakinje, psihologa, o strukturi ličnosti, sposobnosti istinitosti kazivanja te sugestibilnosti oštećenice nije dokaz o djelu ili počinitelju, već samo svojevrsno pomagalo u ocjeni vjerodostojnosti iskaza oštećenice, ovdje konkretno I. O. Osim toga, u kaznenom je postupku nedvojbeno samo sud taj koji je dužan i ovlašten dati ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenice i to savjesnom, temeljitom i kritičkom analizom svih dokaza, pa tako i nalaza i mišljenja psihologijskog vještačenja oštećenice, te dovođenjem istog u vezu sa svim ostalim provedenim dokazima.

6.5. Jednako tako, razgovor vještakinje s oštećenicom, u svrhu davanja stručne ekspertize na okolnost strukture njene ličnosti u cilju utvrđenja sposobnosti iskazivanja istine i eventualne mogućnosti utjecaja drugih osoba te nastalih posljedica po njeno zdravlje, obuhvaća i razgovor o onome što predstavlja predmet inkriminacije, što je u praksi uobičajeno i čini sastavni dio svakog psihologijskog i psihijatrijskog vještačenja. Međutim, takvo kazivanje osobe koja je vještačena, nije i ne može predstavljati iskaz nje kao svjedoka u kaznenom postupku u odnosu na kazneno djelo koje je predmet dokazivanja te se samim time ne može niti koristiti pri utvrđivanju odlučnih činjenica, a zbog čega niti prisutnost brata oštećenice kao skrbnika i svojevrsnog prevoditelja (u stvarnosti samo osoba od pomoći sestri), nije nezakoniti dokaz jer čak i eventualne povrede prava na tumača u odnosu na razgovor koji provodi vještak, nisu predviđene kao takve povrede kaznenog postupka koje bi imale za posljedicu da se tako pribavljeni dokazi smatraju nezakonitim.

6.6. Slijedom izloženog, s pravom je sud prvog stupnja i s ove osnove odbio prijedlog obrane da se cijeli nalaz i mišljenje psihologijskog vještaka M. K. izdvoji iz spisa kao nezakoniti dokaz kako je to odlučeno pod točkom III pobijanog rješenja.

6.7. Pri tome valja imati u vidu da će obrana tijekom postupka biti u prilici ispitati vještakinju te stavljati primjedbe na nalaz i mišljenje koji, kao i svi drugi dokazi koji će tijekom suđenja biti provedeni, podliježe ocjeni svoje dokazne vrijednosti. U tom smislu, obrana će moći u daljnjem tijeku postupka ukazivati na eventualne propuste u samom vještačenju i na taj način osporavati utvrđenja koja iz konkretnog nalaza i mišljenja proizlaze. Jednako tako, obrana će moći u kontradiktornom postupku ispitivati i D. O. kao svjedoka, a čiji iskaz, također, podliježe ocjeni dokazne vrijednosti. Osim toga, nije na odmet ukazati obrani i na činjenicu da je oštećenica I. O. ispitana kao svjedok u prethodnom postupku, te da je na ročištu bio prisutan branitelj optuženika (zapisnik od 22. prosinca 2020., listovi 98-99 spisa uz priloženi DVD o ispitivanju žrtve), dakle prije psihologijskog vještačenja (ožujak 2021.), a obrana nije imala nikakvih primjedbi na zapisniku, a pogotovo po pitanju jezika kojim je iskazivala.

6.8. U pogledu žalbenih navoda o navodnom prekoračenju granica psihologijskog vještačenja, što se obrazlaže tvrdnjom obrane da je vještakinja prekoračila svoje ovlasti rekavši da se vještaci psihologijske struke bave psihički zdravim osobama te "samo temeljem testiranja mogu utvrditi da li su se pojavile psihijatrijske bolesti…nakon čega upućuju osobu na liječenje koje provodi psihijatar jer psiholozi nemaju te ovlasti", niti po tom pitanju žalitelj nije pravu. Naime, prvostupanjski sud je izveo pravilan zaključak kako je nakon provedene psihodijagnostičke obrade žrtve, vještakinja iznijela svoje mišljenje o pitanjima koja su joj postavljena nalogom o vještačenju, pri čemu se nije upuštala u pitanja koja su isključivo u domeni medicinske, psihijatrijske struke, tako da vještakinja K. ni na koji način nije prekoračila granice psihologijskog vještačenja, niti bi zbog toga njezin nalaz i mišljenje trebalo izdvojiti iz spisa kao nezakoniti dokaz, a koji zaključak se u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Uostalom i po tom pitanju obrana će imati mogućnost ispitati vještakinju, pa se žalitelj upućuje na točku 6.7. ovog rješenja.

7. Stoga, suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama da rješenje ne može opstati jer su odlučne činjenice pogrešno utvrđene, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, nalazi kako su izreka i obrazloženje prvostupanjske odluke u cijelosti razumljivi, te da pobijano rješenje u sebi sadrži sve razloge kako o odlučnim činjenicama, tako i o drugim važnim činjenicama, koji su potpuno jasni i bez proturječnosti, a niti je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, niti su povrijeđene odredbe ZKP/08., niti kaznenog zakona. Druga je stvar što žalitelj subjektivno smatra da ti razlozi nisu dostatni te ih ne prihvaća.

8. Budući da navodima žalbe utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, niti je ispitivanjem pobijanog rješenja drugostupanjski sud našao povrede na koje, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. studenog 2021.