1              Poslovni broj: I Kž-349/2021-4

Poslovni broj: I Kž-349/2021-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Snježane Hrupek-Šabijan članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. J., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17.– dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženog M. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 17. rujna 2021., broj 28 K-6/2020-34, u sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2021.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog M. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Varaždinu rješenjem od 17. rujna 2021. broj 28 K-6/2020-34 odbio je prijedlog obrane optuženog M. J. za ukidanjem privremene mjere radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi.

1.2. Temeljem članka 557. e stavak 3. u vezi članka 557. a. stavak 1. točka a) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19; dalje: ZKP/08.) produljeno je trajanje privremene mjere radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom određene rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kir-690/18-2 od 17. prosinca 2018., kojom se zabranjuje optuženom M. J. otuđenje i opterećenje nekretnina i to:

- na nekretnini – stambenoj zgradi koja se nalazi u V., ulica …, ukupne površine 877 m², sagrađena na čes.zem. …, upisana u Zemljišnoknjižnom odjelu Vinkovci Općinskog suda u Vukovaru, zk.ul.br. …, k.o. ,…. V. suvlasnički dio: 1057/10000 etažno vlasništvo (E-24) dijela nekretnine u A neodvojivo povezano s vlasništvom stana S17 na 4. katu, označeno fuksija bojom, površine 119,89 m², koji se sastoji od ulaznog prostora, dnevnog boravka i kuhinje, četiri sobe, dva hodnika, dvije kupaonice, wc-a i ostave, kojem pripada balkon površine 4,02 m², balkon površine 5,18 m², balkon površine 14,28 m² i parkirališno mjesto PM9 površine 12,50 m²,

- uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja naznačene nekretnine u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Vukovaru – Zemljišnoknjižni odjel Vinkovci,

- na nekretnini – kuća i dvorište, stambenoj građevini ukupne površine 317 m² koja se nalazi u K. – R. sagrađena na čes.zem. …, upisana u Zemljišnoknjižnom odjelu Metković, Općinskog suda u Dubrovniku, zk.ul.br. …. k.o. …. S. suvlasnički dio: 20/100 etažno vlasništvo (E-3) 1. stan S3 na prvom katu stambene građevine u K. – R., sagrađena na čes.zem. …, a koji se sastoji od trijema, hodnika, kupaonice, kuhinje, dvije sobe i lođe, ukupne površine od 40,67m² na elaboratu etažiranja označen plavom bojom,

- uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja naznačene nekretnine u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Dubrovniku – Zemljišnoknjižni odjel Metković.

2. Protiv tog rješenja žali se optuženi M. J. po braniteljima R. Č. i Š. M., odvjetnicima u O. društvu Č. & M. u Z., bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Osporavajući pravilnost prvostupanjske odluke, žalitelj tvrdi da se privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi ne mogu odrediti niti produljiti kada je postavljen imovinskopravni zahtjev oštećenika, pozivajući se pri tom na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (I Kž-Us-159/15. od 11. siječnja 2016.) iz koje, po mišljenju žalitelja, proizlazi zaključak kako postavljeni imovinskopravni zahtjev oštećenika isključuje oduzimanje imovinske koristi, a zbog čega smatra da je privremenu mjeru u odnosu na optuženika M. J. trebalo ukinuti budući je oštećenik postavio imovinskopravni zahtjev na raspravi od 16. rujna 2021.

5.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju, potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu privremene mjere oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom.

6. Nije sporno da je institut oduzimanja imovinske koristi supsidijaran u odnosu na imovinskopravni zahtjev, a supsidijarnost se proteže i na materiju privremenih mjera osiguranja, kako to proizlazi iz odredbe članka 557.f stavka 1. ZKP/08., kojom je propisano da će sud, na prijedlog oštećenika, preinačiti ili ukinuti privremenu mjeru određenu radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom ako je to potrebno radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva. Međutim, takav prijedlog, prema stanju spisa, oštećenik nije podnio pa je ocjena Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da nema zakonske zapreke da se, neovisno o podnesenom imovinskopravnom zahtjevu, radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi donese privremena mjera u kaznenom postupku jer je ta mjera, kako to proizlazi već iz njezinog naziva, privremenog karaktera, a njezinim donošenjem se ne prejudicira meritorna sudska odluka o osnovanosti postavljenog imovinskopravnog zahtjeva.

6.1. Stoga, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi ne mogu odrediti niti produljiti kada je postavljen imovinskopravni zahtjev oštećenika.

6.2. Dakle, pravilno je i na zakonu osnovano prvostupanjski sud ocijenio da su na strani optuženog M. J. ispunjeni svi zakonom predviđeni uvjeti za primjenu članka 557. a ZKP/08., sve s obzirom na to da postoji osnovana sumnja na učin terećenog kaznenog djela (rasprava u tijeku), da visina pretpostavljene imovinske koristi koju je stekao optuženik u ovom postupku iznosi 1.471.997,00 kuna, kao i da opseg imovine obuhvaćene privremenom mjerom osiguranja razmjeran iznosu terećenim djelom protupravno stečene imovinske koristi, dok se postojanje opasnosti da tražbina R. H. s ove osnove neće moći biti ostvarena ili će njezino ostvarenje biti otežano, sukladno članku 557. b stavku 1. ZKP/08., po zakonu pretpostavlja.

6.3. Pri tome treba reći da odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-159/15. od 11. siječnja 2015. na koju se poziva ovaj žalitelj nije primjenjiva na činjenično stanje u konkretnom slučaju. U tom je predmetu, naime, bila riječ o tome da je ukinuto prvostupanjsko rješenje upravo zbog toga da bi prvostupanjski sud utvrdio relevantne činjenice i pravilno primijenio tada na snazi Zakon o oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine" broj 145/2010. od 24. prosinca 2010. – dalje: ZPOIK) koji zakon više nije na snazi pa žalbeni prigovori niti u tom dijelu nisu osnovani.

7. Zbog navedenog, kako žalbenim navodima nisu s uspjehom dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. studenog 2021.