- 1 -              Rev 576/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 576/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., protiv tuženice Obrtničke škole iz S., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-718/2018-2 od 19. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-908/16 od 6. lipnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 9. studenoga 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              I. Prihvaća se revizija tužiteljice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-718/2018-2 od 19. rujna 2019. i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-908/16 od 6. lipnja 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim ista potražuje od tuženice isplatu neto iznosa od 1.625,00 kuna, te bruto iznosa od 1.285,44 kune s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31. travnja 2013. do isplate, a odbijen je i njen zahtjev za naknadu parničnog troška.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-908/16 od 6. lipnja 2018. godine. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-75/2020 od 21. siječnja 2020. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećih pravnih pitanja:

 

1. Je li se temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12) odnosno Dodatak I. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12) primjenjuje i na one grane javnih službi čiji sindikati navedeni Dodatak I. nisu potpisali i nisu ugovorne strane tog Dodatka I.?

 

2. Je li se u slučaju konkurencije odredaba koje propisuju osnovicu za izračun jubilarne nagrade primjenjuje čl. 7. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 82/12) o povoljnijem pravu za radnika i to u slučaju kada je materijalno pravo zajamčeno važećim granskim kolektivnim ugovorom povoljnije od prava zajamčenog Temeljnim kolektivnim ugovorom, odnosno Dodatkom I. tom Temeljnom kolektivnom ugovoru?

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a podredno da ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Pobijana presuda je, sukladno čl. 391. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Presuda je donesena u sporu u kojem tužiteljica zahtijeva isplatu jubilarne nagrade po osnovi čl. 35. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (''Narodne novine'', broj 7/11 - dalje: GKU), koji je bio na snazi u vrijeme kad je tužiteljica stekla pravo na isplatu jubilarne nagrade obzirom na navršenih 20 godina radnog staža. Tuženica je isplatila tužiteljici jubilarnu nagradu u iznosu 875,00 kuna neto, obračunavajući je primjenom osnovice od 500,00 kn, kako je bilo propisano u odredbi čl. 4. Dodatka I. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'', broj 141/12 - dalje: Dodatak I. TKU). Stoga tužiteljica u ovom predmetu potražuje isplatu neisplaćene razlike na ime jubilarne nagrade.

 

9. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, polazeći od shvaćanja da se u konkretnom slučaju ima primijeniti osnovica za obračun jubilarne nagrade kako je propisano Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'', broj 141/12 - dalje: TKU), odnosno Dodatkom I. TKU, koji osnovicu za isplatu jubilarnih nagrada propisuju u iznosu od 500,00 kn.

 

10. Takvo shvaćanje su nižestupanjski sudovi obrazložili navodeći da iako niti jedan od sindikata iz oblasti školstva nije potpisao TKU i Dodatak I. TKU, isti da je potpisan od strane većine sindikata javnih službi te se isti primjenjuje na sve javne službe, pa tako i na zaposlene u srednjoškolskim ustanovama. Nadalje obrazlažu da je odredbom čl. 35. st. 2. GKU propisano identično kao i odredbom čl. 69. TKU, da će o visini osnovice za isplatu jubilarne nagrade Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi pregovarati svake godine u postupku donošenja Prijedloga Državnog proračuna time da ako se dogovor ne postigne, osnovica za jubilarnu nagradu iznosi najmanje 1.800,00 kn, slijedom čega da je to pravo tužiteljici na isplatu jubilarne nagrade, propisano na identičan način i GKU i TKU, ne predstavlja za tužiteljicu povoljnije pravo, sukladno odredbi čl. 7. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR), na koje se tužiteljica poziva.

 

11. Nižestupanjski sudovi ocjenjuju da su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklapanjem Dodatka I. TKU postigli sporazum da osnovica za obračun jubilarne nagrade u 2013. godini zaposlenima u javnim službama iznosi 500,00 kn, pa imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica pravo na isplatu jubilarne nagrade za 20 godina radnog staža ostvarila 22. ožujka 2013., dakle nakon što je protekao i rok za usklađivanje GKU s Dodatkom I. TKU te uz činjenicu da joj je tuženica za 20 godina radnog staža isplatila jubilarnu nagradu u visini od 875,00 kn neto, odbijaju tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

12. Tužiteljica je revizijom osporila pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude te je naznačila materijalnopravna pitanja:

 

„Da li se Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) odnosno Dodatak I. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (141/12) primjenjuje i na one grane javnih službi čiji sindikati navedeni Dodatak I. nisu potpisali i nisu ugovorne strane tog Dodatka 1.?,

 

Da li se u slučaju konkurencije odredaba koje propisuju osnovicu za izračun jubilarne nagrade primjenjuje članak 7. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 82/12) o povoljnijem pravu za radnika i to u predmetnom slučaju kada je materijalno pravo zajamčeno važećim granskim kolektivnim ugovorom povoljnije od prava zajamčenog Temeljnim kolektivnim ugovorom, odnosno Dodatka I. tom Temeljnom kolektivnom ugovoru?“

 

13. U reviziji je navedeno da o tim pitanjima postoji različita praksa nižestupanjskih sudova, sadržana u odlukama Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-2098/13, Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžri-370/13, Županijskog suda u Slavonskom brodu poslovni broj Gž-30/14, Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-919/14 te Gž-3661/14, Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1968/14, kao i u nizu drugih odluka.

 

14. Vijeće revizijskog suda je utvrdilo da se radi o važnim pitanjima o kojima ovisi odluka u sporu te o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

 

15. Odredba čl. 257. ZR na koju se odnosi pitanje, glasi:

 

„(1) Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor.

 

(2) Kolektivni ugovor obvezuje i sve osobe koje su pristupile kolektivnom ugovoru te sve osobe koje su naknadno postale članovi udruge koja je pristupila kolektivnom ugovoru.

 

(3) U kolektivnom ugovoru mora se naznačiti područje njegove primjene.“

 

16. U revizijskom stupnju postupka je dakle sporno koja se osnovica za obračun jubilarne nagrade primjenjuje na konkretan slučaj, odnosno treba li primijeniti osnovicu iz čl. 4. Dodatka I. TKU u iznosu od 500,00 kn po kojoj osnovici je tužiteljici obračunata i isplaćena jubilarna nagrada ili osnovica iz čl. 35. GKU koja iznosi najmanje 1.800,00 kn, po kojoj tužiteljica smatra da joj je jubilarnu nagradu trebalo obračunati i isplatiti zbog čega u ovom predmetu potražuje isplatu neisplaćene razlike na ime jubilarne nagrade.

 

17. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda nižestupanjski sudovi su u ovom predmetu pogrešno primijenili materijalno pravo, odbivši zahtjev tužiteljice za isplatu razlike jubilarne nagrade.

 

18. Prvenstveno valja poći od činjenice da se na tužiteljicu, kao zaposlenicu u srednjoj školi, primjenjuju odredbe TKU, kao i njegovog Dodatka I., oba u primjeni od 12. prosinca 2012.

 

19. Odredbom iz čl. 1. TKU je određeno područje primjene tog kolektivnog ugovora, a ta odredba navodi da se tim ugovorom utvrđuju prava i obveze iz rada i po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama na koje se primjenjuje Zakon o plaćama službenika u javnim službama. S druge strane, Zakon o plaćama u javnim službama (''Narodne novine'', broj 27/01 i 39/09) u čl. 2. propisuje da su javne službe u smislu tog zakona javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, dok iz odredbe čl. 142. st. 1. toč. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (''Narodne novine'', broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/20, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 94/13) proizlazi da se u državnom proračunu osiguravaju sredstva za financiranje školskih ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i to za plaće i naknade plaća s doprinosima na plaće.

 

20. Sukladno odredbi čl. 257. st. 3. ZR, TKU je naznačio područje njegove primjene, a sukladno odredbi iz čl. 255. st. 2. ZR kojom je propisano da se pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju neposredno i obvezno na sve osobe na koje se, sukladno odredbama tog zakona primjenjuje kolektivni ugovor. Iz svega navedenoga proizlazi da se TKU primjenjuje i na tužiteljicu koja je zaposlenik srednje škole.

 

21. Na dan stupanja na snagu TKU potpisan je i stupio je na snagu Dodatak I. TKU u čijem čl. 1. stoji da potpisom toga Dodatka, ugovorne strane utvrđuju privremeno ograničenje materijalnih prava ugovorenih Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama sklopljenog dana 12. prosinca 2012.

 

22. S obzirom na to da se radi o aneksu kolektivnom ugovoru kojim se TKU-om određena prava privremeno ograničavaju, i Dodatak I. TKU se kao i sam TKU na jednak način primjenjuje i na tužiteljicu.

 

23. Bitno je za istaknuti da se primjena kolektivnih ugovora na radnike, općenito govoreći, promatra u kontekstu njegovih normativnih odredbi, odnosno pravnih pravila kojima se utvrđuju prava i obveze iz rada i po osnovi rada, kao što u konkretnom slučaju proizlazi i iz citirane odredbe čl. 1. TKU.

 

24. Odredbom iz čl. 69. TKU propisano je da se zaposleniku isplaćuje jubilarna nagrada za rad pod uvjetima utvrđenim člankom 49. ovoga Ugovora ukoliko navrši 10 godina u visini 1,25 osnovice iz stavka 2. ovoga članka (st. 1.), da će o visini osnovice za isplatu jubilarnih nagrada Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi pregovarati svake godine u postupku donošenja Prijedloga Državnog proračuna s time da ako se dogovor ne postigne, osnovica za jubilarnu nagradu iznosi najmanje 1.800,00 kuna neto (st. 2.), te da se jubilarna nagrada isplaćuje sljedećeg mjeseca nakon što zaposlenik ostvari pravo na jubilarnu nagradu (st. 3.).

 

25. Odredbom čl. 4. Dodatka I. TKU propisano je da osnovica iz članka 69. stavka 2. TKU za isplatu jubilarnih nagrada u 2013. godini iznosi 500,00 kuna.

 

26. Nadalje, odredbom iz čl. 35. GKU propisano je da se zaposleniku isplaćuje jubilarna nagrada za neprekinuti rad u javnim službama ukoliko navrši 10 godina u visini 1,75 osnovice iz st. 2. tog članka (st. 1.), da će se o visini osnovice za isplatu jubilarnih nagrada Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi pregovarati svake godine u postupku donošenja Prijedloga Državnog proračuna, a ako se dogovor ne postigne, osnovica za jubilarnu nagradu iznosi najmanje 1.800,00 kuna neto (st. 2.) te da se jubilarna nagrada isplaćuje sljedećeg mjeseca nakon što zaposlenik ostvari pravo na jubilarnu nagradu (st. 3.).

 

27. U smislu odredbe čl. 35. st. 2. GKU valja istaknuti da nižestupanjski sudovi nisu utvrdili da bi Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi pregovarali u postupku donošenja Prijedloga Državnog proračuna za 2013. godinu i o tome postigli dogovor.

 

28. Međutim, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da bi zapravo sklapanje Dodatka I. TKU čijim je citiranim čl. 4. propisana manja osnovica za obračun jubilarne nagrade, trebalo predstavljati sporazum Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi o visini osnovice za isplatu jubilarnih nagrada.

 

29. Ovaj sud ne prihvaća zaključak nižestupanjskih sudova da bi Dodatak I. TKU predstavljao navedeni sporazum u smislu čl. 35. st. 2. GKU.

 

30. Naime, u čl. 1. Dodatka I. TKU ugovoreno je da potpisom toga Dodatka ugovorne strane utvrđuju privremeno ograničenje materijalnih prava ugovorenih Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama sklopljenog dana 12. prosinca 2012. (u daljnjem tekstu: TKU).

 

31. Iz sadržaja takve ugovorne odredbe jasno proizlazi namjera ugovornih stranaka da se ograniče prava koja su ugovorena upravo TKU-om, a ne GKU-om. Nadalje, odredba iz čl. 35. st. 2. GKU zahtijeva postizanje sporazuma Vlade Republike Hrvatske i sindikata u postupku donošenja proračuna što, kao što je ranije navedeno, nije utvrđeno da bi bilo postignuto.

 

32. Iz navedenoga proizlazi sljedeće: budući da je tužiteljica radnica srednje škole, na nju se primjenjuju odredbe TKU, kao i Dodatka I. TKU; istovremeno s TKU i Dodatkom I. TKU u primjeni je i GKU; to što se na tužiteljicu primjenjuju odredbe TKU i njegovog Dodatka I. ni na koji način ne umanjuje tužiteljičino pravo koje ona ima po važećem granskom kolektivnom ugovoru koje u čl. 35. GKU za nju kao radnika propisuje višu osnovicu za izračun jubilarne nagrade; ne postoji sporazum o visini osnovice za isplatu jubilarne nagrade u smislu čl. 35. st. 2. GKU pa ona sukladno toj odredbi iznosi najmanje 1.800,00 kn neto.

 

33. Imajući u vodu navedeno, za zaključiti je da se na tužiteljicu valja primijeniti pravo koje je za nju najpovoljnije, pa iako je navedenim propisima pravo na isplatu jubilarne nagrade uređeno na isti način, osnovica za njezin obračun propisana je odredbom iz čl. 35. st. 2. GKU u iznosu višem nego odredbom čl. 4. Dodatka I. TKU, pa se osnovica iz čl. 35. st. 2. GKU ima primijeniti na tužiteljicu kao za nju povoljnija u pogledu visine naknade koju na temelju nje ostvaruje.

 

34. Primjena povoljnijeg prava za radnika proizlazi iz čl. 7. st. 3. ZR kojim je propisano ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

 

35. Iz sadržaja postavljenog pitanja proizlazi da tužiteljica drži kako je potrebno učiniti distinkciju između primjene odredaba normativnog dijela kolektivnog ugovora, koji se, kako je ranije rečeno, odnosi na sve radnike za područje primjene sklopljenog kolektivnog ugovora, od primjene odredaba obveznopravnog dijela kolektivnog ugovora, koji se odnosi na stranke kolektivnog ugovora, odnosno Vladu Republike Hrvatske i sindikate koji su ga sklopili.

 

36. Naime, odredbom iz čl. 255. ZR propisano je da se kolektivnim ugovorom uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja radničkog vijeća, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosom (st. 1.), kao i da se pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju neposredno i obvezno na sve osobe na koje se, sukladno odredbama ovoga zakona, primjenjuje kolektivni ugovor (st. 2.).

 

37. S druge strane, odredbom iz čl. 257. ZR propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor (st. 1.); kolektivni ugovor obvezuje i sve osobe koje su pristupile kolektivnom ugovoru te sve osobe koje su naknadno postale članovi udruge koja je pristupila kolektivnom ugovoru (st. 2.); u kolektivnom ugovoru se mora naznačiti područje njegove primjene (st. 3.).

 

38. Iz navedenih odredaba proizlazi da kolektivni ugovor, primarno, kao i svaki drugi ugovor, uređuje odnose između stranaka koji su taj ugovor sklopile. Taj dio kolektivnog ugovora jest obveznopravni dio, i sukladno citiranim odredbama on je nužni dio kolektivnog ugovora.

 

39. Obveznopravni dio kolektivnog ugovora regulira odnose između stranaka kolektivnog ugovora, dakle, osoba koje su ga sklopile te se po prirodi stvari odnosi samo na te stranke, ne obvezuje druge, dakle ima tipičan karakter ugovora.

 

40. Međutim, kolektivni ugovor može sadržavati (i u pravilu uvijek sadržava) i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalno osiguranja i druga pitanja iz radnih odnosa ili u vezi s radnim odnosima, i taj dio kolektivnog ugovora jest njegov normativni dio.

 

41. Normativni, pak, dio kolektivnog ugovora se primjenjuje neposredno i obvezno na sve osobe na koje se prema zakonu primjenjuje kolektivni ugovor. U tom dijelu kolektivni ugovor ima tipičan karakter propisa, iako nije propis, jer se primjenjuje na treće osobe, odnosno osobe koje ga nisu sklopile, u prvom redu radnike, ali i poslodavce koji ga nisu sklopili, a primjenjuju ga sukladno ZR-u ili drugom zakonu.

 

42. Dakle, činjenica da su samo neki, ali ne i svi sindikati s područja primjene kolektivnog ugovora sklopili kolektivni ugovor, ne znači da se taj kolektivni ugovor ne primjenjuje na sve radnike s područja primjene tog kolektivnog ugovora, već se on primjenjuje neposredno na sve radnike s područja primjene tog kolektivnog ugovora. O tome je stav izrazio i revizijski sud u svojim odlukama poslovni broj Revr-847/09 od 28. listopada 2009., Revr-1665/09 od 26. siječnja 2010. i Revr-163/08 od 23. srpnja 2008., kao i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-1458/2008 od 30. lipnja 2009. (''Narodne novine'', broj 88/09).

 

43. Međutim, iako se normativni dio kolektivnog ugovora primjenjuje na sve radnike za područje primjene tog kolektivnog ugovora, nasuprot tome se odredbe obveznopravnog dijela kolektivnog ugovora ne mogu primjenjivati i na sve sindikate koji postoje za područje važenja određenog kolektivnog ugovora, budući da bi to bilo suprotno načelu slobodnog uređenja obveznopravnih odnosa.

 

44. U tom pogledu odredbe iz čl. 257. st. 1. i 2. ZR izričito propisuju koga sve mogu obvezivati kolektivni ugovori osim samih osoba koje su ga sklopile, dok u konkretnom slučaju, ne postoje niti činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, a niti tvrdnje koje od stranaka koje bi ukazivali da su kolektivnim ugovorima vezani i neki sindikati (iz oblasti školstva) koji ih nisu sklopili.

 

45. To proizlazi i iz sadržaja odredbe iz čl. 6. st. 1. Dodatka I. TKU kojom je ugovoreno da će se svi kolektivni ugovori za pojedina područja, odjeljke ili skupine prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, koji su zaključeni slijedom Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, uskladiti s tim Dodatkom u roku od 30 dana od dana njegovog potpisivanja.

 

46. Time zapravo jasno proizlazi da ta odredba nije obvezujuća za sindikate iz oblasti školstva, budući da ga oni nisu sklopili, odnosno nisu preuzeli obvezu koja proizlazi iz te ugovorne odredbe.

 

47. Sve i da su sindikati iz oblasti školstva preuzeli takvu obvezu, sve dok se granski kolektivni ugovori ne bi uskladili, odnosno izmijenili po propisanoj proceduri, ili dok nepostupanje po takvoj obvezi ne bi dovelo do kakvih drugih ugovorenih ili propisanih pravnih posljedica, takva postojeća obveza za sindikate, sama za sebe, ne bi imala utjecaja na sadržaj normativnog dijela važećeg kolektivnog ugovora.

 

48. Sukladno već izraženom shvaćanju ovog suda u odlukama poslovni broj Revr-1170/16 od 5. prosinca 2018., Revr-1535/16 od 12. prosinca 2018. i Revr-253/16 od 8. siječnja 2019., Revr-749/15 od 26. veljače 2019. odgovor na naznačena pitanja glasi:

 

„Ne postoji obveza primjene Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'', broj 141/12) i Dodatka 1 TKU (''Narodne novine'', broj 141/12) i na zaposlene u srednjim školama u Republici Hrvatskoj glede prava na jubilarnu nagradu u situaciji kada je to pravo uređeno na način koji je povoljniji za zaposlenike u odredbama Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (''Narodne novine'', broj 7/11).”

 

49. Slijedom navedenog, u konkretnom predmetu sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo. Međutim, nema uvjeta za preinaku presude, budući da sudovi nisu pribavili obračun razlike pripadajuće i isplaćene jubilarne nagrade, te su time propustili utvrditi visinu zahtjeva tužiteljice.

 

50. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

51. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a)

 

Zagreb, 9. studenoga 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.