Poslovni broj: 107 Povrv-1818/2019-15

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Z. B., kao sucu pojedincu, a po prijedlogu sudske savjetnice D. K. P., u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., Podružnica Č., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika V. V. iz Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik Z. Š., odvjetnik u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 07. listopada 2021., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Š. S., odvjetničkog vježbenika, i punomoćnika tuženika Z. Š., odvjetnika, 09. studenog 2021.

p r e s u d i o j e

I/ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave Javnog bilježnika I. L. iz Z., poslovni broj Ovrv- 16061/2018 od 05. prosinca 2018. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu
od 725,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09. studenog

2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Povodom ovršnog prijedloga tužitelja od 05. prosinca 2018., Javni bilježnik
I. L. iz Z. izdala je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-16061/2018 od 05. prosinca 2018., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 584,12 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 74,76 kuna od 16.12.2017. pa do isplate, na iznos od 74,76 kuna od 16.01.2018. pa do isplate, na iznos od 74,76 kuna od 16.02.2018. pa do isplate, na iznos od 67,78 kuna od 16.03.2018. pa do isplate, na iznos od 74,76 kuna od 16.04.2018. pa do isplate, na iznos od 67,78 kuna od 16.05.2018. pa do isplate, na iznos od 74,76 kuna od 16.06.2018. pa do isplate te na iznos od 74,76 kuna od 16.08.2018. pa do isplate, uz naknadu nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 300,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2

Poslovni broj: 107 Povrv-1818/2019-15

2. Predmetno potraživanje tužitelj temelji na vjerodostojnoj ispravi - izvodu iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a isto se odnosi na neplaćene naknadu za usluge odvoza komunalnog otpada za nekretninu na adresi u Z., za razdoblje od studenog 2017. do lipnja 2018.

3. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem u bitnome navodi da se na adresi u Z., nalazi obiteljska kuća u kojoj živi sa sestrom B. R., te povremeno (vikendom) suprugom M. V., a za koju je kuću tužitelj zadužio tuženika i B. R. jednim spremnikom od 80 l po kojem se spremniku vrši odvoz otpada tri do četiri puta tjedno i koji odvoz otpada tuženik uredno podmiruje sa B. R. na koju su i izdani računi. Navodi da tužitelj izdaje tri računa za odvoz smeća za predmetnu kuću, a za koju su zaduženi samo sa jednim spremnikom od 80 l, dakle, jednu izvršenu uslugu tužitelj pokušava naplatiti tri puta, a što smatra nezakonitim.

4. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-1818/19-2 od 05. travnja 2019., predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage,u dijelu kojim je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao upovodu prigovora protiv platnog naloga, u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnogzakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.; dalje OZ).
5. Tužitelj tijekom postupka u bitnome navodi kako se potraživanje u ovoj pravnoj stvari temelji na pružanju usluga odvoza komunalnog otpada. Tužitelj je istaknuo da osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom prema kojem je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine. Tužitelj je istaknuo da je utuženom razdoblju redovito pružao predmetnu uslugu te da je tuženik bio zaveden u sustavu tužitelja kao korisnik usluge odvoza komunalnog otpada za spremnik volumena 80 litara te brojem mjesečnih odvoza. U odnosu na navode tuženika iz kojih proizlazi da su suvlasnici nekretnine u odnosu na koju je pružena predmetna javna usluga zaduženi samo s jednom kantom za odvoz I zbrinjavanje komunalnog otpada (volumena 80 l), tužitelj ističe da s tim navodima tuženik samo potvrđuje da je nesporan iznos cijene koju je tuženik u utuženom vremenskom razdoblju bio dužan plaćati za odvoz i zbrinjavanje komunalnog otpada. U pogledu visine utuženih naknada ističe da nije evidentirana niti jedna uplata tuženika po predmetnim računima niti da bi tuženik podnio prigovore na utužene račune. Stoga ustraje kod tužbenog zahtjeva odnosno predlaže platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u cijelosti održati na snazi, uz naknadu troškova postupka.

6. Tuženik se tijekom postupka očitovao na navode tužitelja na način da u bitnome ističe da tužitelj nije dokazao uslugu odvoza komunalnog otpada, zaključenje odgovarajućeg ugovora s tuženikom, zaduženje tuženika s bilo kakvim spremnikom osim što tuženiku ispostavlja svaki mjesec račune za nepostojeću I neizvršenu uslugu. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga broj: 31064 od 30. studenog 2018. (list 3 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika - arhiva od 17. rujna 2019. (list 12 spisa), Izvod iz registra matičnih podataka od 17. rujna 2019. (list 13 spisa), Pregled obveznika na objektu (list 14 spisa), Bilješke iz matične evidencije od 17. rujna 2019. (list 15 spisa), preslike utuženih računa (listovi 16-43 spisa), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige suda u Z.u, ZK odjela Z., zk. ul. 5778, k.o. V. od 18. travnja 2018. (list 44 spisa), Cjenik javne usluge prijevoza i zbrinjavanja

3

Poslovni broj: 107 Povrv-1818/2019-15

miješanog komunalnog otpada od 19. veljače 2015. (list 45 spisa), Opće uvjete
poslovanja s korisnicima od 02. ožujka 2015. (Službeni glasnik Grada ., broj 4/15.) (listovi 46-49 spisa), presliku Zapisnika br. 1/2020 od 25. svibnja 2020. (list 57 spisa), prijepise računa s potvrdama o uplatama (listovi 64-71 spisa) te saslušanje tuženika.

8. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj pravna
osoba ovlaštena za pružanje komunalne usluge odvoza komunalnog otpada na
području Grada Z. i da je tuženik suvlasnik predmetne nekretnine.

10. Ukazuje se na odredbu čl. 70. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00.,
114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.) koja određuje da
ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s
vlasništvom određenog posebnog dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili
zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnog
dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema
trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako
glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza iz te glave
zakona. S obzirom na citirane odredbe, tuženik i ostali suvlasnici nekretnine
solidarno odgovaraju za obveze koje imaju kao korisnici komunalne usluge odvoza
otpada, neovisno o veličini suvlasničkih udjela, što znači da je na tužitelju odluka
hoće li za neizvršene obveze utužiti jednog od njih, pojedine ili sve suvlasnike kao
solidarne dužnike, sukladno čl. 43. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"
broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; u daljnjem tekstu: ZOO).

11. Sporna je obveza tuženika na ispunjenje utuženog potraživanja s obzirom
na prigovor ne pružanja usluge odvoza komunalnog otpada uslijed činjenice
nepostojanja zaduženog spremnika te posljedično navedenome i visina tužbenog
zahtjeva.

12. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga broj 31064 od 30. studenog 2018.,
izvod iz registra matičnih podataka, bilješke iz matične evidencije te prijepise računa
sud je utvrdio da je kao korisnik tužitelja zaveden tuženik kao suvlasnik za stambeni
prostor na adresi Z., sistemski broj objekta: 00941115, površine 77,00 m2, sa zaduženim spremnikom od 80 l za koji postoji nepodmireno dugovanje za razdoblje od studenog 2017. do lipnja 2018. u ukupnom iznosu od 584,12 kuna. Također, iz prijepisa računa proizlazi da je odvoz otpada vršen osam, odnosno devet puta mjesečno.

13. Uvidom u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. 5778
k.o. V. proizlazi da je tuženik uknjižen kao suvlasnik 5/12 dijela u naravi obiteljske stambene zgrade u Z. i dvorište površine 272 m2 upisane na kč.br. 1356/218, dok je B. R. uknjižena kao suvlasnica 5/12 dijela predmetne nekretnine, a T. V. je uknjižen kao suvlasnik 2/12 dijela predmetne nekretnine.

14. Da je predmeta nekretnina, u naravi obiteljska stambena zgrada,
zavedena u evidenciji tužitelja pod tri sistemska broja, i to 00941107 (predmetni
stambeni objekt), 00941123 i 00941115, proizlazi iz spisu priležeće dokumentacije.
Naime, iz računa tužitelja izdanih na B. R. (listovi 64-71 spisa) proizlazi da je B. R. zavedena kao korisnica usluge odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na predmetnoj adresi pod sistemskim brojem obveznika 00941123, površine 87,97 m2, sa zaduženim spremnikom volumena 80 l, dok iz

4

Poslovni broj: 107 Povrv-1818/2019-15

knjigovodstvenog stanja obveznika, izvoda iz registra matičnih podataka, pregleda
obveznika na objektu i bilješki iz matične evidencije (list 94-99) proizlazi da je tuženik
zaveden kao korisnik usluge tužitelja, za predmetni stambeni prostor, s time da za isti
prostor iz navedene dokumentacije nije razvidno da bi isti bio zadužen ikakvim
spremnikom za odvoz otpada. Nadalje, i iz zapisnika tužitelja br.1/20 od 25. svibnja

2020. proizlazi da se na predmetnoj adresi nalaze tri stambena prostora prema
sistemskom broju objekta 00941107, 00941123 i 00941115, kao i da se na
predmetnoj adresi nalazi jedan spremnik volumena 80 l.

15. Odredbom čl. 30. st. 1. i 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom
("Narodne novine", broj 94/13. i 73/17., dalje: ZOGO) propisano je da javna usluga
prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog
otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja
usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene
osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je
vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine,
odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog
dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome
obavijestio davatelja usluge.

16. Tuženik tijekom postupka ne spori da je suvlasnik i suposjednik predmetne
nekretnine, ali ističe da je tužitelj ispostavljao račune za uslugu koju nije obavio pa je
time osporeno da je uslugu odvoza komunalnog otpada na ovoj adresi uopće
izvršena, slijedom čega je teret dokaza sukladno odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o
parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01.,
117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i
70/19., dalje u tekstu: ZPP) na tužitelju da je u utuženom razdoblju usluga odvoza
komunalnog otpada pružena.

17. Na temelju dokumentacije u koju je sud izvršio uvid nije moguće sa
sigurnošću utvrditi da bi tuženik prema sistemskom broju objekta 00941115 bio
zadužen spremnikom volumena 80 l, a kako je to navedeno na prijepisima utuženih
računa i izvodu iz registra matičnih podataka, koji kao takvi nemaju pretpostavljenu
dokaznu snagu (čl. 230. st. 1. ZPP-a), jer je riječ o privatnim jednostranačkim
ispravama te čija je vjerodostojnost osporena po tuženiku, dok upravo suprotno
proizlazi iz zapisnika br.1/20 od 25. svibnja 2020. sastavljenog po djelatniku tužitelja
na licu mjesta iz kojega je nedvojbeno razvidno da je predmetna nekretnina koju čini
obiteljska kuća sa tri stana zadužena jednim spremnikom volumena 80 l, a s time da i
sam tuženik tijekom postupka prilikom saslušanja je istaknuo da je spremnikom
volumena od 80 l zadužen stambeni prostor prema sistemskom broju objekta
00941123 kojemu je tužitelj pružio uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada
za koji je kao obveznica zavedena suvlasnica B. R. koja navedenu obvezu uredno i podmiruje, a kako je to sud i utvrdio uvidom u potvrde o uplati koje se, između ostaloga, odnose i na utuženo razdoblje, te iz kojih je razvidno da je usluga odvoza komunalnog otpada za utuženo razdoblje od prosinca 2017. do lipnja 2018. na predmetnoj adresi prema zaduženom spremniku volumena 80 l u cijelosti podmirena. Tužitelj nije dostavio daljnje dokaze u prilog svojih navoda.

18. S obzirom na navedena utvrđenja, valja navesti da je člankom 14.
Direktive 2008/98/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o
otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (Službeni list Europske unije EL
312/12 od 22. studenog 2008.) i čl. 6. st. 1. toč. te čl. 33. st. 1. ZOGO određeno da
se cijena javne usluge odvoza miješanog komunalnog otpada obračunava po načelu
"onečišćivač plaća", a s obzirom da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da

5

Poslovni broj: 107 Povrv-1818/2019-15

tuženik u utuženom razdoblju nije koristio javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja
komunalnog otpada za predmetni stambeni prostor, to se navedena usluga ne može
platiti, jer ista tuženiku nije pružena, odnosno, tuženik nije bio onečišćivač. Navedeno
je i u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u zaključku sa sastanka Vrhovnog
suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova
održanom 04. prosinca 2017. sukladno kojem shvaćanju se prema Zakonu o
održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo
"onečišćivač plaća" - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove
mjera gospodarenja otpadom te nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika
nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu
onečišćivači.

19. Također, u svezi načina obračuna usluge odvoza komunalnog otpada
tužitelj navodi da je ista u utuženom razdoblju tuženiku obračunata na temelju
umnoška volumena spremnika od 80 l, broja mjesečnih odvoza i naknade za
preuzimanje jedne litre miješanog komunalnog otpada koja iznosi 0,09622 kn/lit. S
obzirom da tužitelj ne dokazuje da bi tuženik bio zadužen volumenom spremnika od
80 l, odnosno, da bi tuženiku uopće pružio uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog
otpada, to tuženik nije dokazao niti visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

20. Valja napomenuti kako tužitelj nema evidenciju o stvarnom odvoženju
otpada koji bi bio temelj za određivanje naplate iste komunalne usluge odnosno nije
pružio dokaz o vođenju evidencije o preuzetoj količini otpada od korisnika usluge u
obračunskom razdoblju, a prema kriteriju količine otpada te time postupa suprotno
odredbi čl. 33. st. 2. ZOGO-a. Tužitelj nije dokazao da bi uzeo u obzir stvarni
volumen predanog otpada odnosno ne dokazuje da je usluga izvršena na način kako
tvrdi. Nije dokazao da bi način i kriteriji na temelju kojih tužitelj vrši obračun
navedenih usluga bio sukladan ZOGO-a te je stoga ukinut platni nalog sadržan u
rješenju o ovrsi javnog bilježnika. (Odluka Županijskog suda u Varaždinu, poslovni
broj Gž-672/19 od 20. ožujka 2020.).

21. Stoga, kako tužitelj nije predočio sudu nikakav dokaz na okolnost da je
usluga doista pružena sukladno odredbi čl. 219. i čl. 221. a ZPP-a u vezi s odredbom
čl. 33. st. 3. ZOGO-a te obzirom time nije dokazano da je ispunjena pretpostavka
propisana odredbom čl. 33. st. 2. ZOGO-a prema kojoj je korisnik predmetne usluge
dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada
kojeg je predao davatelju usluge, to je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti kao
neosnovan te je, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I
izreke.

22. Sud nije razmatrao ostale prigovore tuženika budući da ne bi doveli do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.

23. Ovdje valja ukazati na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske,
izraženo u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s
predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 02. lipnja 2017.,
gdje je pod 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog
naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak
postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne
isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti
prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu
parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja
prvostupanjske presude.".

24. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka

6

Poslovni broj: 107 Povrv-1818/2019-15

na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s
odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a, kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku
te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i članka 155.
ZPP-a.

25. Tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o
ovrsi i dodatne pristojbe za rješenje (Tbr. 1 toč. 3. Tarife sudskih pristojbi) u ukupnom
iznosu od 100,00 kuna Nadalje, tuženiku je u svezi zastupanja po ovlaštenom
punomoćniku odvjetniku tijekom cijelog prvostupanjskog postupka (ovršnog i
parničnog), primjenom Tbr. 7. toč. 8.u svezi Tbr. 11. toč. 2. važeće Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) priznat trošak u visini
jednokratne nagrade od 50 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 10,00 kuna (prema
Tbr. 50. Tarife) predstavlja iznos od 500,00 kuna. Navedenom iznosu valjalo je
pribrojiti i priznati PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 125,00 kuna, slijedom
čega je tuženiku dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 725,00 kuna (toč. II/
izreke).

26. Odluka o tijeku zateznih kamata koje su tuženiku na dosuđeni iznos
troškova postupka priznate od dana presuđenja temelji se na odredbama čl. 30. OZ-
a, a odluka o stopi zateznih kamata na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
27. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odbijen u cijelosti i
njegov zahtjev za naknadom troškova postupka te je odlučeno kao pod toč. III/
izreke.

U Zagrebu 09. studenog 2021.

Sutkinja: Z. B.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja
ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o
ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u
četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba se može izjaviti
samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2.,

4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467.
st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 100,00 kn

2. tuženiku po punomoćniku