- 1 -              Rev 2738/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2738/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića član vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz R., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. Z., V. Z. i T. K. u P., protiv tuženika H. c. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. Č., dipl.iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-661/16-2 od 16. lipnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno br. P-1765/15-57 od 4. ožujka 2016., u sjednici održanoj 9. studenog 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Djelomično se odbija kao neosnovana revizija tužitelja izjavljena protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-661/16-2 od 16. lipnja 2016. u dijelu u kojem je potvrđena točka I. alineja 1., 2., 4. i 5. izreke presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno br. P-1765/15-57 od 4. ožujka 2016.

 

r i j e š i o   j e:

 

Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija tužitelja izjavljena protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-661/16-2 od 16. lipnja 2016. u dijelu u kojem je potvrđena točka I. alineja 3. izreke presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno br. P-1765/15-57 od 4. ožujka 2016.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„1. Tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 326.240,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od dana podnošenja tužbe pa do konačne naplate po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/2005) primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 (pet) postotnih poena u roku od 15 dana.

2. Tuženik je dužan u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 60.000,00 kuna kao i zakonsku zateznu kamatu po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/2005) primjenom uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena tekućoj na godišnje dospijevajuće iznose kako slijedi:

- na iznos od 10.000,00 kuna počev od 1.11.2009.g. pa do isplate;

- na iznos od 10.000,00 kuna počev od 1.11.2010.g. pa do isplate;

- na iznos od 10.000,00 kuna počev od 1.11.2011.g. pa do isplate;

- na iznos od 10.000,00 kuna počev od 1.11.2012.g. pa do isplate;

- na iznos od 10.000,00 kuna počev od 1.11.2013.g. pa do isplate;

- na iznos od 10.000,00 kuna počev od 1.11.2014.g. pa do isplate.

3. Tuženik je dužan izgraditi pristupni put sa k.č.br. 1723 na k.č.br. 1337/1 k.o. R. S. u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplatiti novčani iznos od 203.050,00 kuna kao i zakonsku zateznu kamatu po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/2005) primjenom uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena tekućoj na pojedinačne novčane iznose:

- na iznos od 8.750,00 kuna tekuća od 1.11.2009.g. pa do konačne naplate;

- na iznos od 2.300,00 kuna tekuća od 1.11.2009.g. pa do konačne naplate;

- na iznos od 18.7000,00 kuna tekuća od 1.11.2009.g. pa do konačne naplate;

- na iznos od 29.000,00 kuna tekuća od 1.11.2009.g. pa do konačne naplate;

- na iznos od 29.000,00 kuna tekuća od 1.11.2010.g. pa do konačne naplate;

- na iznos od 29.000,00 kuna tekuća od 1.11.2011.g. pa do konačne naplate;

- na iznos od 29.000,00 kuna tekuća od 1.11.2012.g. pa do konačne naplate;

- na iznos od 29.000,00 kuna tekuća od 1.11.2013.g. pa do konačne naplate;

- na iznos od 29.000,00 kuna tekuća od 1.11.2014.g. pa do konačne naplate.

5. Tuženik je dužan u roku 15 dana tužitelju prenijeti u vlasništvo drugu nekretninu ili nekretnine koje čine gospodarstvenu cjelinu približnog položaja i kvalitete kao i površine k.č.br. 1337/1 i 1338/2 k.o. R., dakle u ukupnoj površini od 3.454 m2.

6. Nalaže se tuženicima da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak kao i zakonsku zateznu kamatu na taj iznos tekuću od dana donošenja presude pa do konačne isplate po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/2005) primjenom uvećanja eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovni postupak, podredno istu preinačiti u skladu s revizijskim navodima.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

 

6. Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

 

Nadalje, odredbom čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa dok je odredbom čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

 

7. Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

8. U ovom predmetu tužitelji je postavio novčani zahtjev (isplata naknade štete) i nenovčani zahtjev (zahtjev za izgradnju pristupnog puta) pa je po čl. 40. st. 2. ZPP mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

 

9. Tužitelj u tužbi nije označio vrijednost predmeta spora za nenovčani zahtjev, a prvostupanjski sud nije postupio po čl. 40. st. 4. ZPP na način da je  brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, rješenjem odredio vrijednost predmeta spora u odnosu na nenovčani zahtjev. Ako prvostupanjski sud u slučaju iz čl. 40. st. 4. ZPP ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatra će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn (čl. 40. st. 5. ZPP).

 

10. Budući da vrijednost revizijom pobijanog dijela presude u odnosu na nenovčani zahtjev ne prelazi 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu u kojem bi se pobijala odluka o otkazu ugovora o radu, odnosno tražilo utvrđenje postojanja radnog odnosa, a niti je sud drugoga stupnja drugostupanjsku odluku donio na temelju odredbe čl. 373.a i čl. 373.b ZPP, to revizija tužitelja u dijelu kojim je odlučeno o nenovčanom zahtjevu nije dopuštena u smislu citiranih odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

11. Predmetna revizija tužitelja, u dijelu u kojem se pobija drugostupanjska presuda glede odbijenog zahtjeva za izgradnju pristupnog puta, nije razmatrana kao izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, budući da tužitelj u reviziji nije određeno naznačio materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

12. Slijedom navedenog valjalo je podnesenu reviziju u odnosu na pobijani nenovčani zahtjev odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

 

13. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

14. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj Ugovorom o zamjeni nekretnina od 5. listopada 1995. stekao u vlasništvo nekretnine oznake k.č. 1337/1 i k.č. 1338/2 zamjenom svojih sa S. i B. G., po kojem osnovu se i uknjižio u zemljišne knjige za k.o. R. S.,

- da se za dio k.č.br. 1337/1 u površini od 161 m2 vodio postupka izvlaštenja za korist USIZ za ceste Istre te je u tom pravcu doneseno rješenje o potpunoj eksproprijaciji 18. listopada 1989. prema vlasniku nekretnine V. G., kojemu rješenje nije nikada uručeno, a niti je istom postavljen privremeni zastupnik da bi se postupak okončao i odluka postala pravomoćna,

- da je V. G. preminuo 1987. te ga je po ostavini 1991. naslijedio S. G., nakon čega je izvršena zamjena nekretnina sa tužiteljem,

- da je Komisija za procjenu poljoprivrednog zemljišta u postupku eksproprijacije 11. srpnja 1990. sačinila procjenu zatečenih nasada na dijelu eksproprirane nekretnine (24 voćke) i 35 m3 suhozida, nakon čega je prednik tuženika ušao u posjed eksproprirane nekretnine kakav posjed drži i danas, a dio oduzete kč.br. 1337/1 u površini od 161 m2 se sada vodi kao dio kč.br. 1723 u naravi cesta, dok preostali dio kč.br. 1337/1 predstavlja nasipanu površinu koja nije obrađena i ne predstavlja oranicu,

- da je rekonstrukcija ceste izvršena 1990. što je tužitelj znao jer je zamjena nekretnina izvršena pet godina kasnije te tužitelj od same zamjene nije zatekao voće i suhozid kao i da nije mogao koristiti dio nekretnine k.č.br. 1337/1 koji nije ekspropriran, radi nemogućnosti pristupa na parcelu jer je teren bio nasipan,

- da naknada eksproprirane nekretnine nije isplaćena vlasniku zemljišta V. G.,

- da je međa između nekretnine k.č.br. 1337/1 i k.č.br. 1723 uređena 2004. kada je tužitelj saznao za umanjenu površinu zamijenjene nekretnine, o čemu saznanja nije imao S. G. sa kojim je sklopljen Ugovor o zamjeni nekretnina,

- da je po obnavljanju ceste 2011. uklonjen metalni odbojnik tako da je moguć pristup na cestu sa k.č.br. 1337/1 te više ne postoji visinska razlika između ceste i predmetne čestice prema stanju 2004., a sada je radi nasipavanja materijala stvorena značajna visinska razlika između nasipanog dijela i dijela prije nasipavanja,

- da je tužitelj već kod sklapanja Ugovora o zamjeni nekretnina bio bez pristupa na dio k.č.br. 1337/1 i nije ju mogao obrađivati, a voćke su propale, no sada radi navoza i neravnina zemljište nije moguće obrađivati,

- da je izvođač radova na obnovi ceste 2011. bila tvrtka C. d.o.o. P. koja nije odvozila materijal na k.č.br. 1337/1, već na parcelu vlasnika F. gdje se materijal asfalta i rubnjaka drobio, a na zemljištu tužitelja da su uočeni materijali od srušene kuće (armatura, cigla i sl.), a ne komadi asfalta te da je tužitelj na ulaz na parcelu postavio kamenje radi sprečavanja ulaska na parcelu.

 

15. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev u cijelosti ocijenivši osnovanim prigovor zastare zahtjeva za naknadu štete na temelju čl. 230. Zakona o obveznim odnosima  („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO/05), a isto tako je utvrdio da izmakle dobiti nema jer je tužitelj u vrijeme zamjene nekretnina znao da ne može stjecati prihode s dijela čestice koji nije ekspropriran, a što je i razlog za odbijanje dijela zahtjeva kojim se nalaže tuženiku prenijeti u vlasništvo tužitelju drugu nekretninu ili nekretnine koje čine gospodarstvenu cjelinu približnog položaja i kvalitete kao i površine k.č.br. 1337/1 i k.č.br. 1338/2 k.o. R. ukupne površine 3454 m2.

 

Nadalje, prvostupanjski sud odbio je i dio zahtjeva za naknadu štete nakon rekonstrukcije ceste 2011. na temelju čl. 1045. ZOO/05  zaključivši da se nije zadiralo u česticu tužitelja, jer je renovirana samo prometnica i uklonjeni metalni odbojnici, tako da je moguć pristupni put sa k.č.br. 1723 na k.č.br. 1337/1 u k.o. R. S.

 

16. Odlučujući povodom žalbe tužitelja drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu zaključivši da zahtjev tužitelja za naknadu za ekspropriranu nekretninu nije osnovan obzirom aktivna legitimacija za ostvarenje prava na naknadu za ekspropriranu nekretninu pripada nasljedniku bivšeg vlasnika S. G., koji je ovlašten ostvariti naknadu za eksproprirani dio nekretnine, naknadu izmakle dobiti na preostalom dijelu nekretnine i nemogućnost ostvarivanja prihoda sa zemljišta koje je ostalo vlasniku na temelju čl. 2. st.2. i čl. 9. Zakona o eksproprijaciji („Narodne novine“ broj 10/78, 5/80, 30/82, 28/87, 39/88, 71/91, 73/91, 26/93, 9/94 - dalje: ZE).

 

Nadalje, drugostupanjski sud zaključuje da pravo tražiti drugu nekretninu pripada ranijem vlasniku eksproprirane nekretnine u okviru postupka rješavanja pitanja naknade za eksproprirane nekretnine. Drugostupanjski sud ocjenjuje da i u situaciji da tužitelj ima pravo na naknadu štete da je pravilan zaključak da je tražbina tužitelja zastarjela obzirom je došlo do zastare samog prava na potraživanje tog vida naknade sukladno čl. 376. u vezi s čl. 373. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO/91) kao i da je pravilno utvrđeno da nakon rekonstrukcije ceste 2011. nije došlo do zadiranja u nekretnine tužitelja, a niti je tužitelj dokazao da je tuženik počinio štetu na nekretnini tužitelja.

 

17. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

18. Revident u okviru revizijskog razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP smatrajući da su nižestupanjski sudovi iz provedenih dokaza trebali zaključiti da je tuženik tijekom radova 2011. uzrokovao smanjenje vrijednosti predmetnih nekretnina tužitelja.

 

19. Valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, na koju revident ukazuje u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke, nego što to čini revident. 

 

Nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom zakonske odredbe iz čl. 8. ZPP odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te su o odlučnim činjenicama, pravno relevantnim za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

20. U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične, navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

21. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

22. Sukladno odredbi čl. 2. st. 2. ranijeg ZE potpunom eksproprijacijom prestaju pored prava vlasništva i druga prava na toj nekretnini, dok sukladno odredbi čl. 9. ZE za ekspropriranu nekretninu vlasniku pripada pravična naknada.

 

23. U tom smislu sud drugog stupnja pravilno ocjenjuje da je prednik tužitelja prema odredbama ZE prestao biti vlasnikom predmetnog ekspropriranog dijela nekretnine, jer je prednik tuženika stupio u posjed nekretnine, te istu priveo svrsi, sukladno rješenju o eksproprijaciji. Dakle, korisnik eksproprijacije je stupio u posjed eksproprirane nekretnine i na njoj izgradio cestu pa je time prednik tužitelja prestao biti vlasnik predmetne nekretnine i prije zamjene nekretnina sa tužiteljem 1995., slijedom čega vlasništvo ekspropriranog dijela nekretnine nije niti preneseno na tužitelja.

 

24. Slijedom navedenog pravilno ocjenjuje drugostupanjski sud i primjenu čl. 9. ZE, obzirom tužitelj nije niti postao vlasnikom ekspropriranog dijela nekretnine, te nije niti ovlašten ostvariti naknadu za eksproprirani dio nekretnine, naknadu izmakle dobiti, kao i naknadu zbog nemogućnosti ostvarivanja prihoda sa zemljišta koje je ostalo tuženiku.

 

25. Također pravilno nižestupanjski sudovi ocjenjuju da bi tužbeni zahtjev na ime naknade štete (za eksproprirani dio nekretnine, naknadu izmakle dobiti i nemogućnost ostvarivanja prihoda sa zemljišta) bio neosnovan i obzirom na istaknuti prigovor zastare. To iz razloga što je tužitelj najkasnije 2004. saznao za prijepornu štetu te njezin opseg i za onog koji bi za tu štetu odgovarao, odnosno da je već tada bio u mogućnosti i imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a predmetnu je tužbu podnio 6. prosinca 2011., dakle izvan zastarnog roka iz odredbe čl. 376. ZOO.

 

26. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži naknadu štete nastale tijekom rekonstrukcije ceste 2011. valja reći da je za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO/05, potrebno kumulativno ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu. Naime, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između te štetne radnje i štete kao posljedice.

 

27. Međutim, s obzirom da štetna radnja u postupku nije utvrđena, to u konkretnom slučaju nije ispunjena jedna od temeljnih pretpostavki odštetne odgovornosti tuženika, slijedom čega su pravilno sudovi u postupku koji je prethodio reviziji primijenili materijalno pravo kada su u navedenom dijelu odbili tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

28. Vezano uz navode tužitelja da pobijana drugostupanjska odluka nije donesena u skladu sa stavom iskazanim u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Bistrović protiv Hrvatske valja reći da se u navedenoj odluci nije radilo o istoj činjeničnoj ni pravnoj situaciji kao u ovom postupku, jer iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da su podnositelji zahtjeva vlasnici dijela izvlaštene nekretnine radi izgradnje autoceste, a čemu su se podnositelji zahtjeva protivili, tražeći da njihova nekretnina bude izvlaštena u cijelosti, obzirom njihova nekretnina predstavlja nedjeljivu cjelinu te se djelomičnim izvlaštenjem znatno smanjuje vrijednost preostalog dijela nekretnine kao i mogućnost njenog korištenja.

 

29. Slijedom navedenog valjalo je reviziju tužitelja u odnosu na glavni zahtjev odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 9. studenoga 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.