- 1 -              Rev 3195/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3195/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice B. Š. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika-protutužitelja I. Ž. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u Z., radi brisanja i utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-6926/15-2 od 12. srpnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-3853/12-20 od 26. veljače 2015., u sjednici održanoj 9. studenoga 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Djelomično se odbija kao neosnovana revizija tuženika izjavljena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-6926/15-2 od 12. srpnja 2016. u dijelu u kojem je potvrđena točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-3853/12-20 od 26. veljače 2015.

 

r i j e š i o   j e:

 

Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija tuženika izjavljena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-6926/15-2 od 12. srpnja 2016. u dijelu u kojem je potvrđena točka II. i III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-3853/12-20 od 26. veljače 2015.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog dana 29. siječnja 1996. između F. Š. i B. Š. iz Z., kao prodavatelja s jedne strane, i I. Ž. iz Z., kao kupca s druge strane, na kojem su ovjereni potpisi prodavatelja kod javnog bilježnika V. P. iz Z. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zk.ul. br. 10163 kat.čest. 2986/1908 k.o. G., kakvo je bilo prije provedbe kupoprodajnog ugovora od 29. siječnja 1996. tako da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini s imena tuženika I. Ž. (toč. I.). Odbijen je protutužbeni zahtjev kojim se tražilo da se utvrdi da tužiteljica nema pravo tražiti od tuženika povrat nekretnina koje se sastoje od zk.č.br. 2986/1908 poluugrađena jednokatna zgrada i dvorište u zagrebu, sa 133,1 čhv, 479 čm, upisane u zk.ul.br. 10163 k.o. G., a niti pravo upisa prijenosa vlasništva na tim nekretninama s imena tuženika na ime i u korist tužiteljice u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, prije nego što tužiteljica vrati ili isplati tuženiku glavnicu od 859.775,00 zajedno sa zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 38.500,00 kuna, sa zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. III.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

 

6. Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn. Nadalje, odredbom čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, dok je odredbom čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju je tužbeni zahtjev tužiteljice na brisanje upisa tuženika i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, te protutužbeni zahtjev tuženika na utvrđenje.

 

8. Obzirom da se u pravnoj situaciji kakva je u ovom predmetu, kada je uz tužbeni zahtjev istaknut i protutužbeni zahtjev, dopuštenost revizije ocjenjuje prema vrijednosti predmeta spora svakog od tih zahtjeva pojedinačno - a ne po njihovom zbroju (jer po svojoj pravnoj prirodi, a u smislu odredaba čl. 189. ZPP, protutužba predstavlja samostalnu tužbu), za ocjenu dopuštenosti revizije podnesene protiv ovdje osporene drugostupanjske presude o tužbenom zahtjevu na brisanje, te o protutužbenom zahtjevu na utvrđenje mjerodavne su vrijednosti predmeta spora svakog od tih zahtjeva pojedinačno.

 

9. Kako se u tužbenom i protutužbenom zahtjevu radi o nenovčanim zahtjevima, to je za vrijednost predmeta spora mjerodavna vrijednost spora koju je navedena u tužbi, odnosno protutužbi (čl. 40. st. 2. ZPP), ili ako je takvu vrijednost po prigovoru bilo koje strane utvrdio prvostupanjski sud.

 

10. Tužiteljica je u tužbi označila vrijednost premeta spora iznosom od 770.000,00 kuna, pa je u odnosu na tužbeni zahtjev dopuštena revizija sukladno čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

11. Tuženik u protutužbi nije naveo vrijednost predmeta spora, niti je ista utvrđena na temelju čl. 40. st. 4. ZPP od strane prvostupanjskog suda, slijedom čega se u skladu s odredbom čl. 40. st. 5. u odnosu na protutužbeni zahtjev smatra da je vrijednost predmeta spora u odnosu na isti 50.000,00 kn.

 

12. Budući da vrijednost revizijom pobijanog dijela presude u odnosu na protutužbeni zahtjev u ovom postupku ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu u kojem bi se pobijala odluka o otkazu ugovora o radu, odnosno tražilo utvrđenje postojanja radnog odnosa, a niti je sud drugoga stupnja drugostupanjsku odluku donio na temelju odredbe čl. 373.a i čl. 373.b ZPP, to revizija tuženika u odnosu na protutužbeni zahtjev nije dopuštena u smislu citiranih odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP.

 

13. Predmetna revizija tuženika, u odnosu na protutužbeni zahtjev, nije razmatrana kao revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, budući da tuženik u reviziji nije određeno naznačio materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

14. Slijedom navedenog valjalo je podnesenu reviziju u odnosu na pobijani protutužbeni zahtjev odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

 

15. U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

16. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

              - da je u zk.ul. 10163 k.o. G. upisana kč. br. 2986/1908 poluugrađena jednokatna stambena zgrada i dvorište ... sa 133,1 čhv i 479 m2 te da su kao vlasnici bili upisani svaki u ½ dijela Š. B. i Š. F., a nakon toga na temelju kupoprodajnog ugovora od 29. siječnja 1996. uknjiženo je pravo vlasništva na ime tuženika,

 

              - da je u predmetu suda prvog stupnja posl.br. P-2021/99 predmetna tužiteljica podnijela tužbu protiv istog tuženika radi utvrđenja ništavosti kupoprodajnog ugovora od 29. siječnja 1996. koji je bio sklopljen između nje i njenog sada pokojnog supruga F. Š., kao prodavatelja, i tuženika kao kupca s druge strane, zbog prividnosti ugovora,

 

              - da je u navedenom postupku donesena presuda 24. rujna 2009. kojom je utvrđeno da je navedeni kupoprodajni ugovor ništav, a koja je presuda potvrđena drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-9355/11 od 6. ožujka 2012., te u odnosu na koju je izjavljena revizija tuženika, a  koja je odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revx-865/12 od 5. studenog 2013.,

 

              - da je u obrazloženju navedene presude sud utvrdio da je sporni kupoprodajni ugovor ništav, jer je riječ o prividnom, simuliranom ugovoru, prikrivajući sklapanjem kupoprodajnog ugovora za nekretninu ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini.

 

17. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev na temelju čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) i čl. 129. st.1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 - dalje: ZZK), dok su odbili protutužbeni zahtjev obzirom da se istim traži utvrđenje nepostojanja prava tužiteljice do trenutka dok tužiteljica ne isplati tuženiku određeni novčani iznos.

 

Naime, nižestupanjski sudovi utvrđuju da tuženik niti ne može uvjetovati svoj zahtjev isplatom navedenog iznosa, obzirom da tužiteljica svojim zahtjevom nije tražila povrat nekretnina i prijenos vlasništva, već brisanje zemljišnoknjižnog upisa i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa na temelju ništavog ugovora.

 

18. Suprotno navodima revizije tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

19. Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

20. U odnosu na istaknuti prigovor prekluzije podnošenja predmetne brisovne tužbe valja reći da su u naprijed izloženom činjeničnom osnovu ispunjene pretpostavke prihvaćanja ovog zahtjeva prema pravilima o brisovnoj tužbi iz čl. 129. ZZK u svezi s odredbom čl. 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP).

 

21. Tužbeni zahtjev tužiteljice na uspostavu zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije sporne uknjižbe predstavlja brisovnu tužbu iz čl. 129. st. 1. ZZK. Prema toj zakonskoj odredbi nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

 

U smislu naprijed navedene odredbe ne može se ograničiti pravo tužiteljice da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje pokretanjem tužbe protiv osobe koja se upisala na nekretninu ako se dokaže da je taj upis bio neistinit i nevaljan. Zahtjevi koji su utemeljeni na pravnim posljedicama ništavog pravnog posla ne zastarijevaju.

 

22. Obzirom da je tuženik nepošten stjecatelj, njegovo stjecanje je utemeljeno na nišetnom pravnom poslu, to se takvo stjecanje ne štiti, pa se protiv njega brisovna tužba s uspjehom može podnijeti sve dok postoji knjižno pravo povrijeđeno neistinitom uknjižbom koja je provedena u korist nepoštenog stjecatelja, neovisno od roka (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revx-963/13-2 od 19. ožujka 2014.).

 

23. Slijedom navedenog kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju tuženika u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.

 

24. U odnosu na reviziju protiv dijela odluke o troškovima postupka valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 9. studenoga 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.