- 1 -              Rev 316/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 316/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. L. ud. V. pok. M., A. J. pok. M., Lj. V. pok. M., koje sve zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u Š., protiv tuženika I. J. pok. B., kojeg zastupa punomoćnica N. C. G., odvjetnica u Š., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1368/2013-2 od 19. rujna 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-911/2011 od 27. svibnja 2013., u sjednici održanoj 9. studenoga 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda Šibeniku broj Gž-2152/2014-2 od 31. listopada 2016. te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1.  Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, ako neosnovan, a koji glasi:

 

„Pravo vlasništva vrhu niže opisanih nekretnina od a) do d) pripada tužiteljima za cijelo, po 1/3 dijela na glavu i to . a) objekt sa okućnicom na dijelu kat. čest. 5254/15 K.O. D. P., označeno na geodetskom snimku od 25.02.2011 g. Ureda ovlaštenog inženjera geodezije D. K. slovima A-B-G-H-J-K-A, površine 72 m2 . Sam objekt ima tlocrtnu površinu 50,37 m2, vanjski zidovi su od cigle debljine 10 cm. Krov je dvostrešni i pokriven crijepom. U objektu su 4 prostorije : dvije po cca 15 m2, jedna 6,4 m2 i jedna 7,3 m2,

b) pomoćni obkekt s okućnicom na dijelu kat. čest. zgr. 3/2 K.O. D. P. , označen na gore navedenom geodetskom snimku slovima B-C-D-E-F-G-B , površine 39 m2 , Sam objekt ima tlocrtnu površinu 20,37 m2 , vanjski zidovi iuvedeni su od kamena debljine cca 35m, krov je kosi napravljen od drvenih hreda za koje je složen crijep. Objekt se sastoji od jedne prostorije cca 12m2.

c) dvorište uz objekt gore opisan pod a) , koje je označeno na istom geodetskom snimku slovima H-G-F-L-I-J-H , površine je 109 m2, kao dio čest. 5260/1 K.O. D. P. , te

d) dvorište uz objekt opisan pod b) , koje je označeno na istom geodetskom snimku slovima F-E-N-M-L-F , površine 100 m2 , kao dio čest. 5260/3 K.O. D. P. ," 

      2. Dužni su tužitelji naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.650,00 kn“.

 

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev, odbijen po prvostupanjskom sudu, je prihvaćen. Ujedno je naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 5.250,00 kn.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj podnio je reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu preinači na način da potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da drugostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev zaključivši da izvedenim dokazima tužitelji nisu dokazali da bi dosjelošću stekli spornu nekretninu i to uz obrazloženje

 

-da je zajednički prednik stranaka (djed) sada pok. I. J. spornom nekretninom raspolagao ugovorom o doživotnom uzdržavanju 1941. u korist oca tuženika B. J.;

 

-da je ostavinski postupak iza I. J., vođen kod Općinskog suda u Šibeniku pod brojem O-108/52, obustavljen zbog nedostataka ostavinske imovine, a da su njegovi sinovi L. i M. upućeni na parnicu zbog povrede nužnog dijela, koju parnicu nisu pokrenuli;

 

-da je iza M. J., oca tužitelja, a sina I. J., vođen ostavinski postupak kod Općinskog suda u Šibeniku pod brojem O-3/65 u kojem postupku ni kao izvanknjižna nije navedena sporna imovina, a niti je naknadno traženo da se ista raspravi kao naknadno pronađena imovina, kao što je to učinjeno u odnosu na čamac;

 

-da nije sporno da je otac tužitelja u određenom razdoblju posjedovao sporne nekretnine,  ali da taj posjed nije bio pošten jer je s obzirom na ostavinski postupak koji je vođen iza pok. I. J. morao znati da su pripale u vlasništvo njegovom bratu B. J.;

 

-da se ne prihvaćaju iskazi svjedokinja I. J., M. P., V. Z. i dr., sestara tuženika koje u bitnom iskazuju da je spornu nekretninu, i to kao neizgrađeno zemljište, 1937. I. J. darovao svom sinu M. koji je na tom zemljištu sagradio kuću, jer ove svjedokinje nisu u dobrim odnosima s tuženikom, a istu nekretninu da su ugovorom o diobi dijelile s tuženikom te je ona u diobi pripala upravo tuženiku.

 

7. Drugostupanjski sud nije prihvatio ocjenu dokaza i zaključak prvostupanjskog suda već ocjenom izvedenih dokaza posebno sadržaja zapisnika od 17. lipnja 1952. u ostavinskom postupku iza I. J. broj O-108/52,  ali i iskaza svih saslušanih svjedoka zaključuje da su tužitelji dokazali da je njihovom ocu to zemljište darovano 1937., da je on na tom zemljištu sagradio kuću i prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju između I. J. i B. J. 1941. od kada se nalazi u vlasničkom, a ne prekarističkom posjedu sporne nekretnine. Naime, smatra drugostupanjski sud da iz sadržaja zapisnika (list 34 spisa) prema kojem “pokojnik iza sebe nije ostavio nikakove imovine, jer je još za života dao onomima ad 1) i 2) nešto od imovine, dok je svu ostalu imovinu još za svog života prenio na onoga ad 3) i to djelomično kupoprodajnim ugovorom O.pr. 44/36 bilježnika Dr. M. te ugovorom o doživotnom prihodu O. pr 28/41 bilježnika B.“ proizlazi da se iz navoda „još nešto od imovine“ može zaključiti da je upravo sporna nekretnina to „još nešto od imovine“. Okolnost da su svjedokinje koje tvrde da je nekretnina izvanknjižno vlasništvo tuženika, istovremeno tom nekretninom raspolagale u postupku diobe, posebno ne obrazlaže.

 

8. Osnovana je tvrdnja revidenta da na opisani način drugostupanjski sud izvedene dokaze nije ocijenio na način propisan čl. 8. ZPP-a, jer ih nije ocijenio brižljivo, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, čime je pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a.

 

9. Naime, drugostupanjski sud, koji kao jedan od odlučnih dokaza ocjenjuje sadržaj zapisnika iz ostavinskog postupka iza pok. I. J. s lista 34 spisa, propušta ocijeniti i daljnji sadržaj istog zapisnika prema kojem „Oni ad 1) i 2) izjavljuju, da su navedenim bilježničkim ugovorima oni prikraćeni u svom nužnom dijelu, jer ono od imovine što im je otac dao još za života daleko je ispod nužnog dijela.“. Iz navedenog moglo bi se zaključiti da sinovi M. i L. (ad1) i ad 2)) priznaju raspolaganja iz navedenih ugovora (pa tako i ugovora o doživotnom uzdržavanju u kojem je kao predmet ugovora  određeno navedena sporna nekretnina), ali smatraju da onim što im je za života dao otac nije dovoljno za namirenje njihovog dijela. Drugostupanjski sud nije dao jasno obrazloženje zbog čega bi u situaciji kad je sporna nekretnina izričito obuhvaćana ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenim s B. J., kad M. J. kao nasljednik kojeg veže rješenje o nasljeđivanju, nije osporavao sadržaj ugovora o doživotnom uzdržavanju s obzirom na opseg imovine kojom se raspolagalo ugovorom, bi ono nešto (što je dano za života) bila upravo sporna nekretnina. Konačno drugostupanjski sud nije dao razloge o tome zbog čega iskaze sestara tuženika da sporna nekretnina predstavlja izvanknjižno vlasništvo tužitelja, iako su još tijekom 2009. ugovorom o diobi (od 5. listopada 2009.) raspolagale tom nekretninom kao suvlasničkom, prihvaća kao istinite.

 

10. Kako je slijedom iznesenog drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite presude, osnovana je tvrdnja revidenta da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a.

 

11. Slijedom iznesenog, kako je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

12. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

 

Zagreb, 9. studenoga 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.