- 1 -              Rev 966/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 966/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja M. I.1, OIB: ..., Z., II-tužitelja F. I., OIB: ..., S., III-tužitelja B. I., OIB: ..., S., IV-tužitelja M. I.2, OIB: ..., V. M., i V-tužitelja P. I., OIB: ..., V. M., zastupanih po punomoćniku L. I., odvjetniku u Z., protiv tuženice I. N., OIB: ..., Z., zastupane po punomoćnici T. B. T., odvjetnici u Z., radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Sisku broj Gž-336/2019-2 od 29. kolovoza 2019., kojima je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4448/13-95 od 9. srpnja 2018., a djelomično preinačeno dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4448/13-100 od 28. siječnja 2019., u sjednici održanoj 9. studenoga 2021.,

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-336/2019-2 od 29. kolovoza 2019. se odbija kao neosnovana.

 

II. Revizija tuženice protiv rješenja o troškovima postupka Županijskog suda u Sisku se odbacuje kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Gž-336/2019-2 od 29. kolovoza 2019. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4448/13-95 od 9. srpnja 2018. kojom je utvrđeno da nije istinita i pravno valjana oporuka pred svjedocima od 5. rujna 2010., proglašena 14. siječnja 2011. u ostavinskom postupku vođenom iza pok. I. Š. kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem O-9738/10, dok je dopunsko rješenje o troškovima postupka tog suda broj P-4448/13-100 od 28. siječnja 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljima iznos 55.400,00 kn potvrđeno, a djelomično preinačeno odbijanjem zahtjeva tužitelja za isplatu im daljnjeg iznosa od 6.250,00 kn s osnova troškova postupka.

 

2. Protiv drugostupanjske presude i rješenja tuženica je podnijela reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši ukidanje obje nižestupanjske odluke i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno njihovo preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja i nalaganje im naknaditi tuženici troškove postupka.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija protiv presude nije osnovana, a protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

 

5. Obzirom na vrijednost predmeta ovog spora, protiv pobijane presude dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i  89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 67. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor.

 

6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 78. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženice ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Neosnovano se u reviziji prigovara da bi pobijana presuda bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da su u njoj izostali razlozi vezano za navode kako glede nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja tako i pogrešne primjene materijalnog prava, jer da je drugostupanjski sud prihvaćajući razloge iz prvostupanjske presude se samo pozvao na njih, sve na temelju odredbe čl. 375. st. 5. ZPP.

 

8. Iz obrazloženja drugostupanjske presude razvidno je da je drugostupanjski sud, premda se pozvao na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP, ocjenjujući žalbene razloge tuženice istaknute u pravcu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u tom pravcu dao valjano obrazložene razloge zašto ih otklanja, baš kao što je i dao valjano obrazložene razloge zašto je ocijenio da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u prvostupanjskoj presudi materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

Upravo zato je drugostupanjski sud u donošenju svoje presude se i pozvao na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP.

 

9. Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

10. Tako je drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, ocijenio upravo odlučne žalbene navode i za njih dao valjane razloge, to nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 375. st. 1. ZPP.

 

11. Revizijski navodi tuženice kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

S tim u vezi treba podsjetiti revidenticu da u smislu odredbe čl. 8. ZPP je ocjena dokaza pridržana za sud a ne stranke, zbog čega se neosnovanim ukazuje i revizijski prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 8. ZPP.

 

12. Nejasno je u čemu revidentica nalazi da bi u donošenju pobijane presude bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 2. st. 1. ZPP, a kada je pobijanom presudom odlučeno o zahtjevu koji je postavljen u tužbi.

 

Odredbom čl. 2. st. 1. ZPP propisano je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a kako su nižestupanjski sudovi odlučili o postavljenom zahtjevu u postupku, to nema bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju se očito neosnovano upire.

 

13. Predmet spora je istinitost i pravna valjanost oporuke pred svjedocima sastavljena 5. rujna 2010., a proglašena 14. siječnja 2011. u ostavinskom postupku vođenom iza pok. I. Š. kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem O-9738/10.

 

14. Nižestupanjski sudovi su na temelju rezultata provedenog postupka i baš nalaza sudskog vještaka za grafologiju Lj. Z. i sudskog vještaka za rukopise S. T. utvrdili da potpis Š. u toj oporuci nije potpis I. Š. kao oporučitelja, slijedom čega su pravilno ocijenili da takvo pismeno ne udovoljava uvjetima iz čl. 31. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03 i 35/05 – dalje: ZN) da bi se ista mogla smatrati istinitom i pravno valjanom oporukom pok. I. Š.

 

15. Naime odredbom čl. 31. st. 1. ZN propisano je da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati, može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira koju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te ju pred njima potpisati.

 

Dakle za valjanost pisane oporuke pred svjedocima potrebno je da su kumulativno ispunjene pretpostavke propisane prethodno citiranom odredbom, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da potpis na oporuci nije onaj oporučitelja sad pok. I. Š., to je pravilno utvrđeno da je takva oporuka pravno nevaljana, zbog čega je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

Stoga je reviziju tuženice protiv pobijane presude trebalo odbiti, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP, koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 80. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

16. Tuženica revizijom pobija i odluku o troškovima postupka, no kako odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim je postupak pravomoćno završen i protiv kojeg bi bilo dopušteno podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je na IV. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015.

 

Slijedom navedenog u tom dijelu reviziju tuženice trebalo je odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 9. studenoga 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.