- 1 -              Rev 2106/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2106/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. D. iz V. L., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. L. iz S., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik K. B., odvjetnik u S., radi iseljenja i predaje u posjed stana i radi sklapanja ugovora o najmu stana, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gžst-427/14 od 15. listopada 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pst-394/12 od 13. ožujka 2014., u sjednici održanoj 9. studenog 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu br. Gžst-427/14 od 15. listopada 2015. u dijelu izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pst-394/12 od 13. ožujka 2014. kojom je prihvaćen protutužbeni zahtjev, kao i u dijelu odluke o parničnim troškovima i presuda Općinskog suda u Splitu br. Pst-394/12 od 13. ožujka 2014. u dijelu pod točkom II. i III. izreke, te se predmet vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

II.               O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženiku da četverosobni stan u S., na III katu, broj 8, u površini od 107,43 m2, slobodan od stvari i osoba preda u posjed tužitelju te da mu naknadi troškove postupka s pripadajućim kamatama (toč. I.). Ujedno je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika kojim se tuženik utvrđuje zaštićenim najmoprimcem predmetnog stana, te je prihvaćen tužbeni zahtjev za donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana  sa zaštićenom najamninom sadržaja kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.). Naloženo je tužitelju na ime parničnog troška isplatiti tuženiku iznos od 15.087,50 kuna (toč. III.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja, u dijelu kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu, tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti pobijanu odluku, te predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, podredno istu odbaciti kao nedopuštenu.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika predmetnog stana da se tuženik iseli iz predmetnog stana i isti preda u posjed tužitelju, budući da tužitelj tvrdi da tuženik koristi sporni stan bez valjane osnove, te protutužbeni zahtjev tuženika za utvrđenje statusa zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu, kao i donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je u zemljišnim knjigama tužitelj upisan kao vlasnik predmetnog stana u S., površine 107,43 m2,

- da je sada pok. K. L. (baka tuženika) skupa sa G. B. imala sustanarski odnos na stanu u S., tako da su isti koristili, na temelju odluke P. i. S. (dalje:PIS), svako svoj dio i svatko na temelju posebnog rješenja,

- da je sada pok. I. L. (majka tuženika), na temelju odluke PIS iz 1974. koristila stan u S., stan na II katu,

- da su pok. I. L., s jedne strane, te G. B., s druge strane, uz suglasnost PIS 28. listopada 1975. izvršili zamjenu stanova tako da je I. L. stan u S., prepustila na korištenje G. B., a G. B. je I. L. prepustio sukorištenje svog dijela stana u S.,

- da su I. L. i K. L. sa tuženikom u stanu u S., živjeli skupa kao jedna obiteljska zajednica, u jednom nepodijeljenom stanu, odnosno da između I. L., K. L. i tuženika ne postoji sustanarski odnos ,

- da je tuženik u predmetnom stanu počeo stanovati od 1974. pa sve do danas bez prestanka,

- da je tuženik kao prodavatelj 6. svibnja 2010. prodao 3/12 dijela nekretnine označena kao č.zgr. 708/1 u naravi kuća z.u. 4419 k.o. S. anagrafske oznake ..., za 59.075,00 eura.

 

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev ocjenjujući da tuženik koristi predmetni stan na temelju valjane osnove zaključivši da tuženik ima status zaštićenog najmoprimca. Ujedno su prihvatili protutužbeni zahtjev zaključivši da je tuženik stekao svojstvo člana obiteljskog domaćinstva (po majci i baki), odnosno status zaštićenog najmoprimca, slijedom čega je tužitelj dužan zaključiti s tuženikom ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom sadržaja kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja na temelju odredbe čl. 33. st. 3. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06 dalje: ZNS).

 

9. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

10. Tužitelj u reviziji postavlja sljedeće pitanje:

 

„Da li najmoprimac, koji ima u vlasništvu/suvlasništvu određeni stambeni prostor i istog proda za iznos od 60.000,00 eura, prije sklapanja ugovora o najmu, odnosno donošenja sudske odluke, ima pravo na zaštićenu najamninu i da li je pravilno primijenjena odredba čl. 31. st. 2. kad bi za taj iznos mogao kupiti odgovarajući stambeni prostor u kojem bi mogao i useliti?“

 

11. Kao razlog važnosti za postavljeno pitanje tužitelj ukazuje na odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7807709 od 7. veljače 2012. i Gž-2237/05 od 13. svibnja 2008., te odluku Europskog suda za ljudska prava zahtjev br. 12027/10 (predmet Statileo protiv Hrvatske).

 

12. Sukladno odredbi čl. 392. a st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

13. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

14. U navedenoj odluci Europskog suda za ljudska prava izraženo je shvaćanje da je u primjeni odredbi ZNS, vezano na prava zaštićenog najmoprimca, potrebno primijeniti test razmjernosti, te ocijeniti je li narušena (ostvaruje li se) stjecanjem statusa zaštićenog najmoprimca pravedna ravnoteža između općeg interesa osiguranja stanovanja najmoprimca  i njegove obitelji i prava vlasništva najmodavca.

 

Radi toga se moraju uzeti u obzir sveukupne okolnosti svakog pojedinog slučaja, te cijeniti i položaj vlasnika i položaj najmoprimca, pa kada imovinske prilike najmoprimca i veličina njegovog suvlasničkog dijela na useljivoj kući ili stanu, ali i vlasništvo na drugoj imovini daju objektivnu mogućnost najmoprimcu ostvariti vlasništvo na useljivoj kući ili stanu, tada se najmoprimcu ne bi moglo priznati pravo na zaštićenu najamninu, jer bi se na taj način nepotrebno pogodovalo najmoprimce u odnosu na vlasnika stana ili kuće, a s druge strane  vlasniku stana ili kuće nametnuo bi se nerazmjeran teret ograničenja uživanja njegova prava vlasništva.

 

15. Slijedom navedenog u konkretnom slučaju potrebno je provesti odgovarajući test razmjernosti koji bi stavljao u omjer sredstva ostvarena prodajom kuće u suvlasništvu tuženika i mogućnosti da navedenim sredstvima stekne vlasništvo useljivog stana potrebnog za njegovo stanovanje. Naime, nižestupanjski sudovi nisu izveli test razmjernosti uzimajući u obzir činjenicu da tuženik nema drugih članova domaćinstva, a time su pogrešno primijenili materijalno pravo.

 

16. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP usvojiti reviziju tužitelja, ukinuti obje nižestupanjske odluke u odnosu na protutužbeni zahtjev i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

17. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 9. studeni 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.