- 1 -              Revd 4059/2021-2

Broj: Revd 4059/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V., S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnici D. K. i I. B., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. K. i I. B. u S., protiv tuženika P. Z. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica Ž. L., odvjetnica u Odvjetničkom društvu L. i P. d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, poslovni broj Gž-809/2020-2 od 31. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-209/2019-34 od 17. travnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2021.

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, poslovni broj Gž-809/2020-2 od 31. svibnja 2021. se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženik P. Z. d.d. Z. je podneskom od 13. srpnja 2021. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, poslovni broj Gž-809/2020-2 od 31. svibnja 2021. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,  - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

4. U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su kao prethodno pitanje utvrdili da je ništetna odredba  Ugovora o kreditu broj 9011473411 kojeg su stranke sklopile dana 2. lipnja 2006., a kojom odredbom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa po jednostranoj odluci banke bez unaprijed utvrđenih parametara promjenjivosti. Presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe, dok je tuženikov prigovor zastare ocijenjen neosnovanim.

5. Tuženik je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje presude te je naznačio više pravnih pitanja koja prema ocjeni ovoga suda nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

4. Prvo pitanje glasi: Može li se odredba čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da je sud vezan pravnim utvrđenjima iz presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u individualnoj parnici koju pokrene fizička ili pravna osoba pozivajući se na navedenu presudu, primijeniti i u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa (s obzirom na drugu valutu obveze iz ugovora o kreditu), o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača?

Odnosno

Je li sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, vezan pravnim utvrđenjima iz takve parnice ako se u individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa (ugovor o kreditu s drugom valutom obveze) koji su bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po čl. 502.a. Zakona o parničnom postupku?

4.1. Ovo pitanje nije važno jer polazi od pogrešnog navoda o tome da se u ovoj individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa. Presuda je donesena u sporu iz ugovora o kreditu s istom valutom obveze kao u kolektivnom sporu vođenom po čl. 502.a. Zakona o parničnom postupku. Naime riječ je o sporu iz ugovora o kreditu koji se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima izraženim u CHF plativih u kunskoj protuvrijednosti. Namjena kredita iz takvih ugovora nije odlučna za kategorizaciju samog ugovora u smislu navedenog pravnog pitanja.

5. Drugo pitanje kojim tuženik pita smatra li se promjenjiva kamatna stopa dovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojalo zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Riječ je o pravnom pitanju o kojem postoji jedinstvena praksa Vrhovnog suda RH (Revt-249/2014 od 9. travnja 2015, i druge), a odluka suda drugog stupnja ne odstupa od prakse revizijskog suda.

6. Treće pitanje kojim tuženik u bitnome pita je li pokretanjem kolektivnog spora prekinuta zastara u parnicama u kojima tužitelji potražuju isplatu stečenog na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o potrošačkom kreditu nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda (Rev-2245/17-2, i dr.).

5.2. Nadalje, o tom pitanju je i Građanski odjel Vrhovnog suda RH zauzeo pravno shvaćanje (1/20) na sjednici održanoj 30. siječnja 2020., koje glasi:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

5.3. Primjenom navedenog pravnog shvaćanja u ovom slučaju nije nastupila zastara, pa pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

7. Stoga nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 9. studenoga 2021.