- 1 -              Revd 4194/2021-2

Broj: Revd 4194/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika M. B. iz Z., P. B. F. 26 (boravište: H. i. 5) OIB …, zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku u Z., protiv tužene-protutužiteljice M. U. iz Z., P. B. F. 26, OIB …, zastupane po punomoćniku S. Lj., odvjetniku u Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tužene-protutužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-521/2021-2 od 7. lipnja 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4323/14-89 od 16. ožujka 2021., u sjednici održanoj 9. studenoga 2021.,

r i j e š i o   j e:

              Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužena-protutužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja, kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje, kojim je odbijen njezin prijedlog za ponavljanje postupka, kao neosnovan.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pitanja za koja je navela da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. U obrazloženju prijedloga/važnosti postavljenih pitanja je navela zbog čega smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno pravo.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

6. Sud je pobijanu odluku prvenstveno donio zbog toga što je činjenično utvrdio da tužena „doista nije dokazala da činjenice i dokaze na koje se poziva u prijedlogu za ponavljanje nije mogla iznijeti tijekom trajanja postupka i prije zaključenja glavne rasprave“, sve u smislu odredbe čl. 422.st. 2. ZPP-a.

7. Sva druga pravna shvaćanja toga suda, pa i ona o utjecaju eventualnih novih dokaza na osnovanost samoga tužbenog zahtjeva – ukazuju se, s obzirom na utvrđenja iz toč. 6., neutjecajnima na odluku u sporu i podrednima u odnosu na prethodno utvrđeno. Njima nižestupanjski sud samo dodatno potkrjepljuje svoje pravno shvaćanje i, čak i u slučaju da je u pogledu tih dodatnih pravnih shvaćanja pogrešno primijenjeno pravo, to ne bi utjecalo na neosnovanost prijedloga za ponavljanje postupka slijedom utvrđenja toč. 6.

8. Pri tome je važno za naglasiti da je ovaj sud, u ovome stupnju postupka, vezan činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova; ne može ih preispitivati, te svoju odluku donosi isključivo u okvirima takvih činjeničnih utvrđenja, pa se navodi tužene kojima spori prethodna utvrđenja ne mogu uzeti u obzir.

9. Slijedom navedenog, davanje odgovora na prva tri postavljena pravna pitanja ne može utjecati na odluku u sporu, jer se njima ne može utjecati na ono odlučno utvrđeno kao pod toč. 6., jer to nije predmet propitivanja u tim pitanjima.

10. Pravno pitanje koje je podnositeljica naznačila pod rednim brojem 4. se ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a; njime podnositelj zapravo samo općenito upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu materijalnog prava, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a.

10.1. Naime, čak i u slučaju postojanja pogrešne primjene materijalnog prava u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad ona nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (u pogledu argumentacije iz relevantne toč. 6. obrazloženja) – njegove posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.

10. 2. Konačno, to je pravno pitanje toliko uopćeno i neodređeno koncipirano, da iz njega ostaje nejasno u odnosu na koju materijalnopravnu odredbu tužena-protutužiteljica predlaže da ovaj sud izrazi svoje pravno shvaćanje i tako uspostavi pravni standard za postupanje u svim budućim usporedivim situacijama (iz njega ostaje neodređeno i koje bi to situacije uopće bile).

10.3. Dakle, to pravno pitanje ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.

11. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, u svezi čl. 400. st. 3. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 9. studenoga 2021.

              Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v.r.