- 1 -              Revd 2671/2021-2

Broj: Revd 2671/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari prvoovrhovoditelja E. & S. d.d. R., kojeg zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u Z. i drugoovrhovoditelja B. Č. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u S. B., protiv prvoovršenika G. Č. iz P., OIB: … i drugoovršenika R. Č. iz B. na M., OIB: …, koje zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u S. B., postupajući po prijedlogu drugoovrhovoditelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž Ovr-262/2018-2 od 24. lipnja 2020. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-2545/2012-78 od 30. travnja 2018., u sjednici održanoj 9. studenog 2021.,

r i j e š i o   j e :

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije drugoovrhovoditelja B. Č. protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž Ovr-262/2018-2 od 24. lipnja 2020. kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Drugoovrhovoditelj B. Č. podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž Ovr-262/2018-2 od 24. lipnja 2020. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-2545/2012-78 od 30. travnja 2018.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda

RH je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u

smislu odredbe čl. 387. st. 3. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP.

4. Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje radi kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.

5. Drugoovrhovoditelj je u prijedlogu naznačio pravno pitanje radi kojeg predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije.

6. U prijedlogu nisu izneseni razlozi važnosti naznačenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP u vidu suprotnih odluka drugostupanjskih sudova ili revizijskog suda.

6.1. Pozivanje podnositelja na čl. 1. Protokola 1 i čl. 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda nije dovoljno za opravdanje podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije u situaciji kada podnositelj nije ispunio zakonske pretpostavke za njezino dopuštenje u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, pa je valjalo odbaciti prijedlog kao nedopušten na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP i riješiti kao u izreci.

8. Vezano za podnesak koji su prvoovršenik G. Č. odnosno drugoovrhovoditelj B. Č. kojeg zastupa G. Č. te drugoovršenik R. Č. naslovili kao „postavljanje prethodnog pravnog pitanja sudu Europske unije“ valja reći da je predmet ovog postupka provođenje ovrhe na nekretnini u vlasništvu ovršenika na temelju ovršne isprave (javnobilježničkog akta-ugovora o kreditu od 19. listopada 2008. potvrđenog od strane javnog bilježnika 29. listopada 2008.) u kojem predmetu je rješenje o ovrsi doneseno 4. prosinca 2012.

8.1. Iz navedenog proizlazi da je riječ o pravnom odnosu i postupku koji je proistekao iz tog pravnog odnosa koji su nastali prije datuma pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, tj. prije 1. srpnja 2013. pa stoga nije niti moguće primijeniti pravo Europske unije na ovaj pravni odnos (tako i u Revt-575/16 od 3. listopada 2017.). Stoga, u ovom konkretnom slučaju nema zakonskih pretpostavki koje bi opravdavale podnošenje zahtjeva za prethodno odlučivanje sudu Europske unije, jer on za to u ovom slučaju nije nadležan.

8.2. Osim toga ovršenici i ovrhovoditelj nisu određeno naznačili prethodno pravno pitanje niti iz njihovog podneska proizlazi koje bi to bilo prethodno pitanje koje bi ovaj sud trebao uputiti sudu Europske unije radi tumačenja prava Unije ili valjanosti akata koje su usvojile institucije bi sud Europske unije trebao odlučiti sukladno čl. 3. b) Ugovora o Europskoj uniji i čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (ugovori nazvani Lisabonski ugovor, sklopljeni u Lisabonu 13. prosinca 2007., a stupili su na snagu 1. prosinca 2009.).

Zagreb, 9. studenog 2021.