- 1 -              Rev 341/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 341/2019-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća u pravnoj stvari I tužitelja Z. S. iz C., OIB: ..., i II tužitelja A. H. iz N. G., OIB: ..., koje zastupa punomoćnica J. J., odvjetnica u N. G., protiv tuženika A. Č. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u Z., radi isplate odlučujući o reviziji I. i II. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž 5806/16-2 od 10. listopada 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1181/08-26 od 28. travnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 9. studenoga 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

              Prihvaća se revizija I. i II. tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž 5806/16-2 od 10. listopada 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1181/08-26 od 28. travnja 2016. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              "I. Odbija se tužbeni zahtjev I-tužitelja Z. S. i II-tužitelja A. H. u cijelosti koji glasi:

              "Nalaže se tuženiku A. Č. da I-tužitelju Z. S. i II-tužitelju A. H. isplati svakome iznos od po 58.974,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 11. studenoga 1996. do isplate te da im nadoknadi parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana."

 

              II. Nalaže se I-tužitelju Z. S. i II-tužitelju A. H. da tuženiku A. Č. nadoknade parnični trošak u iznosu od 52.220,00 kn u roku od 15 dana.

 

              III. Odbija se prijebojni zahtjev tuženika A. Č. koji se odnosi na potraživanje tuženika prema svakom od tužitelja za oko 32.000,00 EUR."

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

              „Odbija se kao neosnovana žalba I tužitelja Z. S. i II tužitelja A. H. te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1181/08-26 od 28. travnja 2016. godine u pobijanom dijelu u kojem se odbija tužbeni zahtjev (prvi stavak izreke) te u kojem se tužiteljima nalaže naknadi tuženiku parnični trošak (drugi stavak izreke).“

 

3. Protiv drugostupanjske presude, I. i II. tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da revizijski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati na ponovno suđenje podredno da ju preinači.

 

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, dakle samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu pripadajuće naknade, sukladno odredbi čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO), obzirom da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-15092/99 od 13. travnja 2001., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-463/02-2 od 2. ožujka 2004., u odnosu na koju je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-67/05 od 7. rujna 2005. odbijena revizija I- tuženika A. Č. kao neosnovana i potvrđena drugostupanjska odluka, utvrđeno da je ništav Ugovor o prodaji poslovnog prostora od 23. rujna 1994., sklopljen između tužitelja i trećeg suvlasnika, sada pok. H. M., kao prodavatelja, i tuženika kao kupca, kojim se poslovni prostor prodaje za iznos od 185.000,00 DEM (dalje: Ugovor), a koji poslovni prostor je tuženik kupoprodajnim ugovorom od 11. studenog 1996. prodao trećoj osobi za iznos od 345.000,00 DEM.

 

8. Sudovi su u postupku koji je prethodio revizijskom utvrdili:

- da su Z. S., A. H. i H. M. zajedno kupili poslovni prostor u P. veličine 287,35 m² od Građevnog poduzeća P. P. za 2,574.656 dinara 1990. godine,

- da je taj poslovni prostor za vrijeme Domovinskog rata služio potrebama Kriznog stožera P., a nakon rata da je H. M. trebao u njemu otvoriti disco-bar, radi čega su mu ostala dvojica suvlasnika, ovdje I. i II. tužitelji, dali pisanu punomoć kako bi mogao pribaviti sve potrebne dokumente za dobivanje dozvole obavljanja te djelatnosti,

- da je H. M. 23. rujna 1994. s tuženikom sklopio ugovor o zajmu kojim mu je tuženik pozajmio iznos od 185.000 DEM, a H. M. se taj iznos obvezao vratiti do 5. siječnja 1995., u protivnom se H. M. obvezuje u svoje ime i u ime ostale dvojice suvlasnika potpisati kupoprodajni ugovor o prodaji istog poslovnog prostora zajmodavcu (ovdje tuženiku) u visini pozajmljenog iznosa, a koji ugovor će se realizirati tek ukoliko H. M. ne vrati zajam u ugovorenom roku,

- da je istog dana kad i ugovor o zajmu sklopljen ugovor o prodaji navedenog poslovnog prostora, kojim vlasnici Z. S., A. H. i H. M. prodaju tuženiku poslovni prostor za 185.000,00 DEM,

- da je H. M. poginuo u prometnoj nezgodi 15. veljače 1995. na dan otvaranja svog disco-kluba, a već 17. veljače 1995. tuženik je sporni ugovor o kupoprodaji navedenog poslovnog prostora predao Poreznoj upravi u P. na procjenu, radi uknjižbe svog prava vlasništva,

- da je 11. studenog 1996. tuženik isti poslovni prostor prodao II-tuženiku M. S. za 345.000 DEM,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-15092/99 od 13. travnja 2001. utvrđeno da je ništav Ugovor o prodaji poslovnog prostora od 23. rujna 1994., sklopljen između tužitelja i trećeg suvlasnika, sada pok. H. M., kao prodavatelja, i tuženika kao kupca.

 

9. Na temelju ovako utvrđenog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da je nastupila zastara potraživanja I. i II. tužitelja obzirom da se u konkretnoj stvari radi o potraživanju na temelju stjecanja bez osnove sukladno odredbi čl. 210. ZOO koje potraživanje da zastarijeva u roku od 5 godina od dana saznanja o sklapanju ništavog ugovora.

 

10. Pravilno tužitelji navode u reviziji da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo u odnosu na shvaćanje kada počinje teći zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva iz čl. 104. st. 1. ZOO kao posljedice ništavosti ugovora. 

 

11. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje:

 

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

 

12. U predmetnoj stvari tužitelji su tužbom ustali 3. ožujka 2008. dok je presuda kojom je predmetni Ugovor o prodaji poslovnog prostora od 23. rujna 1994. utvrđen ništavim postala pravomoćnom 22. rujna 2004.

 

13. Sukladno navedenom, a protivno pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova u predmetnoj stvari u vrijeme podnošenja tužbe nije nastupila zastara.

 

14. Kako su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili utvrditi odlučne činjenice, i to činjenice koje se odnose na visinu tužbenog zahtjeva, valjalo je na temelju odredbe iz čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

15. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je da će se o troškovima revizije odlučiti u konačnoj odluci.

 

Zagreb, 9. studenoga 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.