- 1 -              Rev 2666/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2666/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz R., OIB: ... i S. M. iz R., OIB: ..., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1516/16-2 od 28. kolovoza 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna Služba u Rovinju-Rovigno broj P-625/16-34 od 12. kolovoza 2016., u sjednici održanoj 9. studenoga 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1516/16-2 od 28. kolovoza 2017. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna Služba u Rovinju-Rovigno, broj P-625/16-34 od 12. kolovoza 2016. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva nekretnina pobliže opisanih u izreci presude, kao i zahtjev za naknadu troška postupka. Ujedno je tužiteljima naloženo da tuženici naknaditi trošak postupka u iznosu od 6.250,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelji podnijeli su reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud nižestupanjske presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim uz obrazloženje da tužitelji, koji tvrde da su zajedno sa svojim prednicima u neprekinutom zakonitom i poštenom posjedu spornih nekretnina od početka dvadesetih godina prošlog stoljeća do danas, nisu dokazali potrebno vrijeme dosijedanja (30 godina) za razdoblje 1927. (od kada su mogli biti pošteni posjednici) do 1941.

 

7. Drugostupanjski sud prihvatio je navedene razloge prvostupanjskog suda te je kvalitetu posjeda tužitelja raspravio i nakon 1941., ocijenivši da bi po smrti njihova djeda 1954., tužitelji mogli biti pošteni posjednici. Međutim, smatra drugostupanjski sud da im se u vrijeme dosijedanja ne može računati razdoblje od 1954. do 1991., s obzirom na zbranu stjecanja prava vlasništva dosjelošću na društvenom vlasništvu. Navodi da u konkretnoj situaciji nema mjesta primjeni odredbe čl.388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96 - dalje: ZVDSP/96) budući da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999. („Narodne novine“ 137/99) navedena odredba ukinuta.

 

8. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

9. Prema odredbi st. 3. navedenog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

10. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP-a).

 

11. Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužiteljica naznačuje više pitanja, od kojih i pitanje

 

Može li se dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnina koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu?

 

12. Obrazlažući razlog važnosti navedenog pitanja tužitelji se pozivaju na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. srpnja 2009.).

 

13. Ovaj sud je ocijenio da je naznačeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.

 

14. O stjecanju vlasništva nekretnina dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile  u društvenom vlasništvu ovaj sud je izrazio shvaćanje u više odluka (npr. broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev- 3014/2019 od 12. svibnja 2020. i dr.).

 

15. Prema tom shvaćanju za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga sve do 17. studenoga 1999.

 

16. Naime, odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP-a bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

 

17. Navedenu odredbu Ustavni sud je ukinuo odlukom br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine“ 137/99).

 

18. S obzirom na ukidanje navedene odredbe bilo je sporno uračunavanje vremena dosijedanja na nekretninama u društvenom vlasništvu prije 8. listopada 1991.

 

19. O navedenom spornom pitanju Europski suda za ljudska prava u više predmeta (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) zauzeo je shvaćanje:

 

"U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.".

 

20. Naprijed navedeno shvaćanje ovog suda doneseno je na temelju citiranog shvaćanja Europskog suda za ljudska prava.

 

21. Iz činjenica koje su utvrđene u ovom postupku proizlazilo bi da su tužitelji sa svojim prednicima u posjedu sporne nekretnine bili i prije 8. listopada 1991. i da se u istom nalazili i u vrijeme podnošenja tužbe, a nižestupanjski sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nisu s dovoljnom sigurnošću raspravili kvalitetu posjeda (poštenje) barem od 1954. pa nadalje.

 

22. Budući da je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

23. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 9. studenoga 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.