1 

Poslovni broj: 21 Kž-459/2021-4

Poslovni broj: 21 Kž-459/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Tomislava Brđanovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. R., zbog kaznenog djela iz čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika M. R. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu od 14. lipnja 2021. broj K-718/2017, u sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2021.,

p r e s u d i o j e

I.              Povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženika M. R.,  po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni te se izriče da je optuženik radnjama iz činjeničnog opisa počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv osobne slobode, nametljivim ponašanjem iz čl. 140. st. 1. KZ/11 u svezi s čl. 52. KZ/11 te se optuženik M. R., na temelju čl. 140. st. 1. KZ/11 zbog počinjenog kaznenog djela osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, s time što se prema njemu, na temelju čl. 56. KZ/11, izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

II.              Žalbe državnog odvjetnika i optuženika M. R. odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom od 14. lipnja 2021. broj K-718/2017 optuženik M. R. proglašen je krivim zbog dvaju kaznenih djela protiv osobne slobode, nametljivim ponašanjem iz čl. 140. st. 1. KZ/11. Za svako počinjeno kazneno djelo optuženiku M. R. utvrđene su kazne zatvora pa mu je za svako počinjeno kazneno djelo, na temelju čl. 140. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, nakon čega je optuženik M. R. na temelju čl. 140. st. 1. u vezi čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci s time što je optuženiku, na temelju čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda te je određeno da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 68. KZ/11 optuženiku M. R. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja čije trajanje je određeno do isteka roka provjeravanja iz uvjetne osude a najdulje tri godine. Na temelju čl. 73. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve M. U. u trajanju od 5 (pet) godina računajući od pravomoćnosti presude. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženiku ako on bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene sigurnosnim mjerama izrečenim uz uvjetnu osudu. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08)  optuženik je presuđen na plaćanje troškova provedenog kaznenog postupka i to troška iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu od 2.500,00 kn te troška iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn.

2.              Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženik.

3.              Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da nadležni drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu tako da optuženiku M. R. izreče kaznu zatvora u primjerenom trajanju.

4.              Optuženik M. R. se žali po braniteljici Z. B., odvjetnici u S.. U žalbi navodi da je podnosi zbog bitne povrede Zakona o kaznenom postupku, zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da nadležni županijski sud prihvati žalbu i ukine pobijanu presudu.

5.               Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnosi optuženik M. R. po braniteljici Zvjezdani B., odvjetnici u S.. U odgovoru na žalbu opovrgavaju se navodi žalbe državnog odvjetnika i predlaže se da nadležni drugostupanjski sud žalbu državnog odvjetnika odbije kao neosnovanu.

6.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-505/2021-2 od 5. listopada 2021. vratio spis.

7.              Žalbe optuženika i državnog odvjetnika su neosnovane.

8.              Nije u pravu optuženik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Žaleći se iz ove žalbene osnove optuženik navodi da prvostupanjski sud nije izveo niti jedan dokaz u korist optuženika pa je time, po žalitelju, povrijeđeno načelo jednakosti oružja. Time žalitelj očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Međutim, obrazlažući ovu žalbenu osnovu žalitelj ne konkretizira u čemu bi se ista zapravo sastojala i koje to dokaze prvostupanjski sud nije proveo a trebao je provesti. Za razliku od tvrdnji žalitelja prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za presuđenje a činjenica da u konkretnom predmetu nije provedeno telekomunikacijsko vještačenje F. i L. poruka s profila optuženika i oštećenika nije od odlučne važnosti za pravilno i potpuno utvrđenje odlučnih činjenica u ovom predmetu. To iz razloga što je sud raspolagao izlistom takvih poruka pa je dobio potrebna saznanja o sadržaju istih za što vještačenje nije ni bilo potrebno. Zbog navedenoga žalba optuženika iz osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

9.              Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je činjenično stanje u provedenom postupku ostalo pogrešno utvrđeno. Obrazlažući ovu žalbenu osnovu žalitelj tvrdi da su odlučne činjenice pogrešno utvrđene iz razloga što nije provedeno telekomunikacijsko vještačenje F. i L. poruka. Sadržaj tih poruka vidljiv je iz ispisa, a sadržaj poruka na jasan i nedvosmislen način utvrđen je i saslušanjem oštećenika M. U. kao svjedoka, njegovog strica M. U., supruge oštećenika Z. U., svjedoka F. B., M. K. i B. U.. Iz iskaza ovih svjedoka proizlazi da je kroz vremenski period od 2016. pa do početka prosinca 2020. optuženik upućivao kontinuirano i učestalo SMS poruke kako oštećeniku tako i navedenim svjedocima, poruke im je upućivao i preko profila na mreži F. i L., pa je tako u jednom navratu oštećeniku poslao više stotina poruka. Takav pokušaj uspostavljanja komunikacije sa oštećenikom osobno a i putem trećih osoba u svakom slučaju predstavlja nametljivo ponašanje i sadrži sve bitne elemente tog kaznenog djela iz čl. 140. st. 1. KZ/11. Zbog navedenog žalba optuženika iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

10.              Optuženik se žali zbog povrede kaznenog zakona te tvrdi da djelo koje je optuženik počinio nije kazneno djelo iz čl. 140. st. 1. KZ/11 jer isto nije kao takvo opisano u Kaznenom zakonu.

11.               Nasuprot ovakve tvrdnje žalitelja kazneno djelo protiv osobne slobode nametljivim ponašanjem čini onaj tko ustrajno i kroz dulje vrijeme prati ili uhodi drugu osobu ili s njom nastoji uspostaviti ili uspostavlja neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time kod nje izazove tjeskobu ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnosti njoj bliskih osoba. Kontinuirano uspostavljanje neželjenih kontakata sa oštećenikom, njemu bliskim osobama, suprugom, bratom, majkom te poslovnim kolegama koje traje gotovo četiri godine čini bitne elemente kaznenog djela nametljivog ponašanja jer zasigurno takvo ponašanje dovodi do izazivanja tjeskobe ili straha samog oštećenika za vlastitu sigurnost ali i sigurnost njemu bliskih osoba, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Kazneno djelo nametljivog ponašanja propisano je u glavi XIII. u odjeljku kaznenih djela protiv osobne slobode u čl. 140. KZ/11, pa nije točno da ne bi bilo opisano u čl. 140. st. 1. KZ/11 kako to neutemeljeno tvrdi žalitelj. Iz navedenih razloga žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona nije osnovana.

12.              Kako je naprijed već rečeno optuženik M. R. proglašen je krivim zbog dvaju kaznenih djela protiv osobne slobode, nametljivim ponašanjem iz čl. 140. st. 1. KZ/11, koja se protežu kroz razdoblje od 3. studenog 2016. do početka prosinca 2020. Ovo razdoblje čini vremensku povezanost u radnjama optuženika, radnje su upućene prema istom oštećeniku, a samim time su i prostorno povezane. Ujedno radnje optuženika predstavljaju produljenu i nastavljenu namjeru optuženika koja se sastoji od serije pojedinih radnji optuženika o kojima on ponavlja odluke o počinjenju djela utemeljenih na bitno istovrsnoj situaciji. Sve navedeno čini bitne elemente tzv. produljenog kaznenog djela u smislu odredbe čl. 52. st. 1. KZ/11. Budući da je optuženik za naprijed navedeno proglašen krivim zbog dvaju kaznenih djela protiv osobne slobode prijetnjom iz čl. 140. st. 1. KZ/11, počinjena je povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, o čemu ovaj drugostupanjski sud vodi računa po službenoj dužnosti. Stoga je pobijanu presudu trebalo preinačiti u pravnoj oznaci kaznenog djela te izreći da je radnjama počinjenim od strane optuženika izvršeno jedno produljeno kazneno djelo iz čl. 140. st. 1. u vezi čl. 52. st. 1. KZ/11. Posljedično tome valjalo je pobijanu presudu preinačiti i zbog odluke o kaznenoj sankciji te zbog počinjenog kaznenog djela optuženiku izreći kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci i na istu primijeniti uvjetnu osudu kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude. Ovaj drugostupanjski sud smatra da će se ovakvom kaznenom sankcijom ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane kaznenim zakonom, uvažavajući pri tom pravilno po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika.

13.               Zbog svega naprijed iznesenoga žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane, a ispitivanjem pobijane presude povodom tih žalbi, po službenoj dužnosti  trebalo je pobijanu presudu preinačiti u odnosu na kaznena djela zbog kojih je optuženik proglašen krivim a posljedično tome i u odnosu na odluku o kazni, na način kako je to navedeno pod toč. I. izreke ove presude, sve na temelju odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbijene su kao neosnovane a pobijana presuda je potvrđena u nepreinačenom dijelu, na temelju odredbe čl.482. ZKP/08.

U Varaždinu 9. studenoga 2021.